Najveći problem domaćih banaka, ali i njihovih klijenata, bez sumnje je averzija prema riziku. Potvrđuju to podaci o topljenju kreditne aktivnosti koja je u studenome na godišnjoj razini pala 2,3 posto. Osim banaka koje se bore s lošim plasmanima i uvijek ambicioznim zahtjevima vlasnika, volje za nova kreditna zaduženja nemaju ni tvrtke ni građani. Iznimka je je jedino država koja je u godinu dana povećala svoja zaduženja na domaćem tržištu za osam posto.
Veći apetiti s vrha
Država, njezini fondovi i lokalne razine vlasti bankama su otplaćivale više od 43 milijarde kuna kredita krajem studenog, pokazuju posljednji podaci Hrvatske narodne banke. Ta razina zaduženja za 3,3 milijarde kuna je viša nego prije godinu dana. Najveći skok u zaduženju bilježe državni fondovi koji su otplaćuju oko 15,8 milijardi kuna, što je skok od 18 posto u godinu dana. Formalno gledano, središnja i lokalna razina vlasti zadužile su se daleko umjerenije, iako ni one nisu izbjegle rast duga prema bankama. Država tako otplaćuje 24,8 milijardi kuna (3,1 posto više), a lokalna uprava 2,4 milijarde (1,9 posto više). Za razliku od države koja ne pokazuje ozbiljne namjere o štednji, sasvim je druga situacija s građanima i tvrtkama. Tvrtke su zaduženja smanjile za oko devet posto; državna poduzeća otplaćuju 4,5 milijarde kuna što je dvostruko manje nego 2011. Dug privatnih tvrtki iznosi 94,4 milijarde kuna što je pad od 4,5 milijarde manje.
Povukli kočnicu
Zbog neizvjesne gospodarske situacije, posebno najava o otpuštanjima diljem privatnog sektora, građani su maksimalno povukli kočnicu po pitanju novih kredita. Ukupni teret duga stanovništva prema bankama iznosi 119,8 milijardi kuna i smanjio se za 1,4 posto u godinu dana. Najmanje promjena je u stambenim kreditima koji praktično stagniraju na 58,2 milijuna kuna. Od prošlogodišnjeg studenog stambeni krediti u otplati je njih tek 0,08 posto manje što znači da je portfelj stambenih kredita smanjen za 49 milijuna kuna.Najveći pad interesa banke bilježe kod auto-kredita za kojima je potražnja u tom vremenu pala za gotovo 30%. Dok su građani tako prošle godine za "limene ljubimce" vraćali 4,6 milijarde kuna, danas se za njih plaća 3,3 milijarde kuna. Iako u smanjenog intenziteta pao je i interes za, jedno vrijeme popularne, hipotekarne kredite koji su korišteni za popravljanje kućnih budžeta. Tih zajmova se danas otplaćuje 2,8 milijardi kuna – 5,6 posto manje nego u studenom 2011. godine. Slično je i za dugovanja po kreditnim karticama po kojima građani bankama duguju 3,7 milijardi kuna što je 6,5-postotni pad u posljednjih godinu dana. Građani bankama vraćaju 51,7 milijardi kuna svih ostalih kredita, među kojima su prekoračenja po tekućim računima, a njihova visina nije se bitnije promijenila.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.averzija prema kreditima , prema bankama i prema svemu u financijskom sektoru. Jednostavno vidjeli ljudi da ih šišaju cijelo vrijem ko ovce, i da neki lijepo žive na njihovom dugogodišnjem trudu. Kredite uzimaju samo oni koji moraju, i to je sve nekakvo prolongiranje obveza. i onda na kraju dok se banke uredno uspoređuju s svojim maticama, pa za početak dajte ljudima 2000 eura plaće, pa se onda uspoređujte, a ne 3000 kuna.
Averzija prema riziku? Jedini komitent „uvijek gladna država“ odnosno „ državni fondovi…središnja i lokalna razina vlasti“ koji uz to „ ne pokazuju ozbiljne namjere štednje“
Oni koji štede i koji nemaju „ volje za nova kreditna zaduženja su građani i tvrtke“. No da li samo banke,tvrtke i građani pokazuju averziju prema riziku ili to na suptilan i perfidan način čini i država?
Moje mišljenje, odnosno moja radna hipoteza je ta: država nije osigurala i nije omogućila nastanak tržišta osiguranja komercijalnih kredita, a ono što je u tom pogledu učinila je monopol jedne jedine osiguravajuće tvrtke za komercijalne kredite. U toj tvrtci država je suvlasnik i amaterski se ponaša. Čak i kao suvlasnik nije spretna!
Eto to je moja radna hipoteza, a druga radna hipoteza je da osim državnog ne postoje drugi garancijski fondovi!
E sad objedinimo li te dvije radne hipoteze, onda nije ni čudo da ono malo tvrtki koje nisu navikli na „državnu sisu“ ne pokazuje ne averziju prema riziku, nego nezainteresiranost za razvoj već samo volju za preživljavanjem sve do ulaska u EU. E, a tada , to je moja prognoza, možemo očekivati prosperitet ne toliko od domaćih tvrtki, koliko od tvrtki koje će doći u Hrvatsku iz EU-a. To su one tvrtke čija sastavnica poslovanja je „rizik“ kao normalna,predvidljiva i kontrolirana i utrživa komponenta, za koje postoji tržište osiguranja i reosiguranja komercijalnih i inih rizika!i
Uključite se u raspravu