Danas je vaš sretan dan – banka ima za vas posebnu ponudu i pruža vam priliku da oročite depozit, u valuti po izboru, uz kamatnu stopu od 5%. U uvjetima rekordno visoke inflacije, 5% nije neki spektakl, ali je neusporedivo bolje od svega ostalog što se trenutno nudi. Ignorirate li ponudu, sumnjičavo vrteći glavom, ili s vrećom gotovine hrlite na šalter?

Čak i ako nemate pojma tko su Jerome Powell i Christine Lagarde, i nekim čudom su vas u protekle tri godine mimoišle vijesti o ekspanzivnoj monetarnoj politici (na globalnoj razini!), hipotetsku situaciju možete prevesti kao vrlo jednostavno pitanje: kakvim to trikovima banka može osigurati izdašnu kamatnu stopu iz ponude? Kamatne stope na depozite (u kunama, eurima ili dolarima, sasvim je svejedno) u hrvatskim bankama trenutno se razlikuju tek u brojci s desne strane decimalnog zareza – ona s lijeve strane je kod sviju ista (nula!), dok je stambeni kredit na rok od 30 godina moguće realizirati uz kamatnu stopu od oko 3%. O rizičnijim segmentima financija, poput tržišta kapitala koja su posljednjih mjeseci poprište panične likvidacije i dvoznamenkastog pada cijena dionica i obveznica, da i ne govorimo. Shvatili ste već, ponuđenih 5% na oročeni depozit može biti samo plod nekakve alkemije koja je na duži rok (u pravilu) neodrživa i bilo bi je uputno zaobilaziti u širokome luku.

U pozadini bitcoina

A onda opet, iskoračite li iz sfere tradicionalnih financija (gdje su neodoljive ponude prilično rijetke), i zagazite dublje u bespuća kripto svemira, naići ćete na pregršt sličnih, naizgled vrlo primamljujućih ponuda. Doduše, tamo vas sada čeka pravo opsadno stanje, jer panična rasprodaja kripto valuta već mjesecima ne jenjava. Kao najzvučnije ime u niski kripto bisera, ni bitcoin nije umakao masovnoj likvidaciji: u nepunih šest mjeseci ove godine, njegova se vrijednost doslovno – prepolovila. Zahvaljujući svibanjskom skoku američkog indeksa potrošačkih cijena, koji otvara mogućnost još agresivnijeg rasta kamatnih stopa FED-a (možda na kraju aktualnog ciklusa doista i doguramo do onih 5%), bitcoin se ovoga tjedna, po prvi puta od prosinca 2020. godine, spustio ispod 21.000 dolara, puneći naslovnice svjetskih medija.

Istini za volju, relativno kratka povijest kripto valuta obiluje dramatičnim preokretima iz kojih je bitcoin dosad izlazio još jači i još popularniji. Okolnosti su ovoga puta bitno drukčije (era jeftinog kapitala naprasno je prekinuta inflacijom), ali tko zna, možda upravo gledamo sličan obrazac koji će u konačnici iznjedriti sličan uzlet bitcoina i gomile drugih kripto valuta.

No ovo ionako nije tekst o bitcoinu, makar se radnja odvija u kripto sferi. Puno zanimljivija priča nekako je u drugom planu, a itekako ima veze s hipotetskom ponudom s početka teksta. U pitanju je kalvarija Celsius Networka, koja će brojne kripto poklonike učiniti vrlo nesretnima, ali u nekom iznimno nepovoljnom scenariju može napraviti štetu ogromnih razmjera i unutar cijelog ekosustava kripto valuta (a čak i šire od toga).

Celsius je, lijepo piše na web stranicama, „aplikacija koja pomaže da ostvarite svoje financijske ciljeve“, pomoću koje „svi – ali baš svi – imaju prilike financijski profitirati“. U kripto svijetu, Celsius centralizirana platforma je jedan od ključnih igrača u DeFi segmentu decentraliziranih financija (tu nije kraj kontradiktornostima) s čak 1,7 milijuna korisnika. U praksi je je pak Celsius – banka. Doduše, s tom se karakterizacijom osnivač Celsiusa Alex Mashinsky vjerojatno ne bi složio; za njega je banka zapravo sinonim za okoštalu financijsku instituciju koja sustavno „dere“ svoje klijente.

Mutna povijest i blistava sadašnjost

Mashinsky za sebe tvrdi da je izumio VoIP („voice over internet protocol“, makar etablirani pioniri revolucionarne tehnologije tu tvrdnju odlučno odbacuju. U svojoj biografiji navodi kako su iza njega čak tri jednoroga (kompanije s tržišnom kapitalizacijom većom od milijardu dolara). Jedan od njih, Arbinet, na burzu je izašao 2004. godine (s valuacijom nižom od milijardu dolara!), i to četiri godine nakon što je Mashinsky – smijenjen. Navodno zbog ogromnog jaza između obećanja koja je davao investitorima i realnosti. Bloomberg je iskopao još ponešto detalja iz njegove karijere u kojoj je, između ostaloga, trgovao tehničkom robom zaplijenjenom na carini zračne luke Ben Gurion, umjetnim gnojivom iz Rusije, ili indonezijskim zlatom. Činjenica da su Mashinsky i Celsius opterećeni sjenama mutne prošlosti (bivši financijski direktor je pod istragom izraelske policije) vjerojatno nije bila presudna za sudbinu Celsiusa (makar su te činjenice moglo poslužiti kao zvono za uzbunu).

Ali zato poslovna filozofija sigurno jest. Jer u njihovoj interpretaciji stvarnosti, banke koriste depozite svojih klijenata kako bi masno zarađivale na kreditima, prosljeđujući svojim štedišama tek mizernu kamatu. Celsius je, doduše, funkcionirao po istovjetnom principu, kanalizirajući prikupljene depozite u kreditne plasmane, ali je pritom štediše uistinu izdašno honorirao (kamatne stope su varirale, ovisno o deponiranoj kripto valuti). Kako to obično biva, naizgled uspješna priča o Celsiusu bila je garnirana i primamljivim svjedočanstvima korisnika koji su se obogatili preko noći, riješili stambeno pitanje, višestruko uvećali svoju životnu ušteđevinu, dali otkaz na dosadnom poslu i posvetili se hobijima. Drugim riječima, zarada putem Celsiusa riješila je sve njihove (financijske) probleme. Predobro da bi bilo istinito? Naravno da jest. Jer prinosi na depozite oročene putem Celsiusa dosezali su vrtoglavih – 17%.

Konvencionalne financije vs kripto

Kako? Mashinsky je lakonski odgovarao: ili lažu banke ili laže Celsius. Stvarnost je ipak bitno kompliciranija, a Mashinsky tek lik koji se (slučajno ili ne) našao na pravom mjestu u pravo vrijeme, pokušavajući kapitalizirati averziju prosječnog korisnika spram mrskih banaka i brendirati Celsius kao, uvjetno rečeno, poštenu banku. Banke su do 2008. godine mahom percipirane kao tradicionalne i vrlo sigurne institucije, a onda je velika financijska kriza otkrila brojne dubioze i makinacije, na kraju sanirane novcem poreznih obveznika.

Kriza je iznjedrila ogromnu količinu svježe regulative koja je trebala onemogućiti reprizu financijske krize, uvelike ograničivši aktivnosti banaka (i razinu rizika), ali je iznjedrila i alternativni, kripto svemir, u kojem je sve trebalo biti jeftinije i poštenije. Kripto evanđelisti su, osobito u samim počecima, agresivno propovijedali skepsu spram banaka, gurajući najprije bitcoin, potom ether, a onda i gomilu shitcoina, kao kredibilnu (jeftinu i pouzdanu) alternativu bankovnom sustavu. Ideja je u međuvremenu metastazirala (gurnuvši u prvi plan mogućnost spektakularne zarade) i nastalo je čudovište, praktički posve lišeno nadzora regulatora, u kojem ne vrijede gotovo nikakva pravila. Institut zaštite ulagača ne postoji ni u kakvom obliku; svatko je odgovoran za sebe, a prijevare su gotovo svakodnevna pojava. I vrtoglava zarada, barem dok se u smjeru kripto instrumenata slijevao ogroman kapital.

Pojavio se i Mashinsky, koji je jednostavno tvrdio kako Celsius može ponuditi nevjerojatne prinose jer ogroman dio zarade vraća svojim korisnicima (bilo je tu i otrcanih fraza o rastućoj nejednakosti i malom čovjeku). Nažalost, princip Occamove oštrice nije uvijek primjenjiv u financijama, a banalna tvrdnja kojom je Celsius počeo privlačiti korisnike naprosto je neistinita. I usto u suprotnosti s idealima kripto pokreta. Ako problem leži u činjenici da su banke do 2008. godine mogle raditi što ih je volja s depozitima štediša (preuzimajući sve veći rizik koji ih čini sve više ranjivima), onda neregulirana kripto banka koja financira špekulativne aktivnosti na kripto tržištu definitivno nije rješenje problema. I naravno, u tom je slučaju iluzorno očekivati bilo kakvu zaštitu.

Poslovni model Celsiusa

Kad malo bolje razmislite, stvar je lako objasniti paralelama s tradicionalnim financijama. U kontekstu postojeće zakonske regulative, banke su otprilike na samom dnu hijerarhijske ljestvice: karakteriziraju ih relativno strogi uvjeti poslovanja i prilično rigidna regulativa, pored koje baš svatko može imati status štediše. I to iz jednostavnog razloga: banke svojim štedišama jamče obećane prinose, pri čemu za depozite, barem do određenog praga, posredno jamči i država. I baš zato se malo toga prepušta slučaju, od propisanih rezervi i stope adekvatnosti kapitala, do kvalitete kreditnog portfelja koja je predmet nadzora središnjih banaka (ili bi barem trebala biti). Ako i kada stvari krenu po zlu, aktiviraju se brojni mehanizmi koji imaju za cilj zaštititi štediše.

O razlici između pasivnih i aktivnih kamatnih stopa ili maržama banaka itekako se može raspravljati, no poslovni je model u značajnoj mjeri limitiran postojećom regulativom sazdanoj na društvenom konsenzusu koji je iznjedrila velika financijska kriza iz 2008. godine. Prosječna poslovna banka ne ulaže u jednoroge, a konvencionalni bankovni depozit nije instrument pomoću kojeg se možete obogatiti. Ikad.

Na drugom kraju spektra su private equity i hedge fondovi kojima je dopušteno prikupljati sredstva isključivo „kvalificiranih“ (čitaj: bogatih) investitora, u potrazi za atraktivnim prinosima. Oni svoje plasmane disperziraju u potrazi u nadi kako će im poneka investicija donijeti jackpot, ali ni u kom slučaju ne jamče za sigurnost inicijalne investicije. U njihovom slučaju, odnos rizika i potencijalnih prinosa, za razliku od bankovnih depozita, poprima bitno ekstremnije razmjere.

I to je zapravo radio Celsius, dok je Mashinsky cijelu priču upakirao u atraktivan celofan, servirajući banalnu usporedbu s bankama. Problem kripto štediša u prvom je redu poslovna politika Celsiusa koji je prikupljenu štednju preusmjeravao u špekulacije s kripto valutama, ne opterećujući se previše detaljima poput odgovarajućih pričuva, buffera u obliku temeljnog kapitala i inih regulatornih prepreka (da i ne spominjemo istrage o mogućem kršenju zakona). Štoviše, Mashinsky se otvoreno protivio regulaciji, tvrdeći kako su kripto valute roba koja ne ulazi u djelokrug rada Komisije za vrijednosne papire (SEC). Poslovni je model počivao na jednostavnom algoritmu koji se pobrinuo za servisiranje plasiranih kredita i po potrebi plijenio kolateral kao sredstvo osiguranja kreditnog plasmana. I sve je išlo kao po loju dok je cijena kripto valuta vrtoglavo rasla. Veći rizik je podrazumijevao i višu cijenu (kamatnu stopu) koju su špekulatori plaćali; nije Celsius bio nikakva poštena banka, zadržavajući tek kakvu crkavicu za održavanje hladnog pogona, već svojevrsni kripto hedge fond koji je depozitima svojih štediša (25 milijardi dolara krajem prošle godine) financirao vrlo rizične oklade.

Krah u jeku krize

Poput štediša u konvencionalnim bankama, i korisnici Celsiusa izloženi su tržišnim fluktuacijama. Međutim, oscilacije vrijednosti kune, eura ili dolara na godišnjoj se razini najčešće mjere jednoznamenkastim brojkama (postocima) – u kripto svijetu, to su pomaci koje kripto valute prevale u nekoliko minuta. A nakon što se vrijednost bitcoina u svega nekoliko dana stropoštala (sa 30.000 dolara) na 23.000 dolara, ni prinos koji je darežljivo isplaćivao Celsius nije mogao nadoknaditi taj gubitak.

Ako niste tek površni promatrač zbivanja u kripto svemiru, sigurno ste primijetili sličnosti između Celsiusa i Anchor protokola, čiji je krah u svega nekoliko dana spržio 18 milijardi dolara tržišne kapitalizacije Terra stablecoina (UST). U oba slučaja dvoznamenkaste su kamatne stope privukle veliki broj korisnika i poveće količine kapitala; u oba je slučaja stvar funkcionirala sve dok povjerenje ulagača nije narušeno. Ovo potonje u oba je slučaja bila točka s koje nema povratka. Promjenom trenda i rasprostranjenom korekcijom cijena kripto valuta prisilna je likvidacija pogoršala stvari, produbljujući negativan trend (uslijed navale prodavatelja). Već se tada uvelike govorilo o šteti koju je Terra nanijela Celsiusu.

Mashinsky je, kako i priliči samouvjerenom kripto evanđelistu, na to odmahivao rukom, tvrdeći kako Celsius raspolaže dovoljnim pričuvama i uredno servisira svoje obveze. „Dno je blizu“, umirivao je svoje fanove. Nekoliko dana kasnije, s najnovijom je rasprodajom zajamčeni prinos ostao tek mrtvo slovo na papiru, a Celsius do daljnjega obustavio sve isplate („uslijed ekstremnih okolnosti na tržištu“). Samo dan nakon što je takvu mogućnost Mashinky kategorički odbacio. Bilo je samo pitanje vremena.