Kao i druge međunarodne institucije, i Svjetska banka u svom najnovijem izvješću konstatira jači oporavak u prvoj polovici ove godine u odnosu na prvotna predviđanja. Izvješće SB-a odnosi se na prostor Europe i središnje Azije (ESA), a pritom se rast hrvatskog BDP-a u 2021. trenutačno procjenjuje na 7,6 posto. Takvom kretanju, kažu, na ruku idu i blaže mjere socijalnog distanciranja, veća vanjska potražnja i bolji uvjeti na tržištu rada, kao i nastavak snažne gospodarske aktivnosti u trećem tromjesečju uslijed bržeg od očekivanog oporavka turističkog sektora.

Budućnost se i dalje opisuje izrazito neizvjesnom, ponajprije s obzirom na nastavak pandemije. No, u izvješću SB-a ističe se da je regionalni oporavak praćen ubrzanom inflacijom te da je izložen financijskom stresu koji bi mogao izazvati iznenadno pooštravanje uvjeta vanjskog financiranja ili nagli porast neizvjesnosti u pogledu politika i geopolitičkih napetosti. Tako se za 2022. predviđa usporavanje regionalnog rasta. Osim stabiliziranja vanjske potražnje i cijene sirovina, u SB-u podsjećaju i na ukidanje potpora za ublažavanje posljedica pandemije.

Na to je prošli tjedan podsjetio i guverner HNB-a Boris Vujčić. Navodeći kako je zahvaljujući potporama gospodarstvu broj novonezaposlenih prošle godine stao na 50 tisuća, kao i da su svi ti ljudi u međuvremenu zaposleni, rekao je kako će se i potpore za zaposlene i moratoriji najvjerojatnije ukinuti do kraja godine. Dakle, ostale bi tek garancije i Covid krediti.

U središnjoj banci uslijed ukidanja moratorija ne vide opasnost jačega rasta loših kredita jer se, kažu, njihova kvaliteta ne kvari tako brzo kao u prošloj krizi.

Vujčić ipak kaže kako zabrinjava porast takozvanih tvrtki zombija koje unatoč velikih resursima po zaposlenima, loše posluju i kojima bi bilo bolje da izađu s tržišta i oslobode resurse banaka za druge, zdravije tvrtke.

Problem “zombifikacije”, odnosno održavanja na životu tvrtki s dvojbenim poslovnim modelima (s operativnim zaradama koje ne mogu podmiriti troškove kamata) u posljednjih je godinu dana često spominjan mnogo šire, i to u kontekstu rizika predugog zadržavanja potpora s ciljem očuvanja radnih mjesta i poslovanja za kojima posezale praktično sve vlade u EU, ali i druge države svijeta.

Ponešto o tome govore i podaci o stečajevima. U Hrvatskoj su, relativno gledano, potpore bile među najizdašnijim u Uniji, a broj stečajeva lani je osjetno pao u odnosu na predkriznu dinamiku (uz istodoban pad registriranja novih tvrtki). No, u prvoj polovici ove godine podaci Državnog zavoda za statistiku upućuju na povratak na predkrizne razine.

“Trend u kretanju broja registracija i stečajeva unutar godine prije pandemije potpuno se promijenio u 2020., no u prva dva tromjesečja 2021. vratio se u okvire godina koje su prethodile pojavi bolesti Covid-19”, ističu u DZS-u. Nakon što je broj otvorenih stečajnih postupaka padao u svim tromjesečjima 2020. nakon prvoga, njihov broj u 2021. vratio se na razinu približnu predkriznim godinama.

Brojke kažu da je u prvoj polovici ove godine otvoreno 2667 stečajeva ili oko 250 više nego u istom razdoblju prošle godine, dok ih je u prvih šest mjeseci predpandemijske 2019. bilo oko 2750, a 2018. gotovo 3400.

U isto vrijeme broj registracija novih subjekata u drugom tromjesečju porastao je u odnosu na prvo tromjesečje. Brojevi su ipak  manji nego 2019. i 2018., budući da ipak i dalje postoji neizvjesnost vezana za gospodarske izglede, objašnjavaju državni statističari.

Kad su posrijedi stečajevi, u drugom ovogodišnjem kvartalu najviše ih je bilo u dvjema djelatnostima koje se ističu brojem tvrtki (trgovina i smještaj te priprema i usluživanje hrane), s tim da su relativnim porastom prednjačili stečajevi u prijevozu i skladištenju te trgovini.

Isto tako, analize HNB-a pokazuju da je lani znatno više porastao udjel poduzetnika s gubitkom u odnosu na ukupan broj poduzetnika nego što je povećan udjel gubitaša 2020. mjeren njihovim prihodima u odnosu na ukupne.

Pored toga, usporedbe rezultata pokazuju da su se, primjerice, 134 poduzeća takozvane četvrte industrijske revolucije (IT sektor), pokazale znatno imunijima na krizu u odnosu na poslovni sektor u cjelini, što je samo dijelom objašnjivo manjom ovisnošću o socijalnom kontaktu.

Toj kategoriji poduzetnika lani su prihodi od prodaje u prosjeku pali niti jedan posto, s tim da su ostale prihode povećali, i to uz solidno smanjenje operativnih troškova. Nasuprot tome, primjerice, na razini cijelog sektora nefinancijskih poduzeća prodaja je prošle godine pala za više od sedam posto.

Kako bilo, guverner je (i) u prošlotjednom istupu ponovio da su za dolazak više novih tvrtki na tržište i za brži rast onih zdravih potrebne strukturalne reforme, posebice u pravosuđu i javnoj upravi, dvama resorima koje je Vlada unatoč bremenitošću problemima spojila u jedno ministarstvo. Vujčić napominje kako to, naravno, ne znači da korporativne sektor treba sjediti na rukama. “Tvrtke treba restrukturirati, zombije detektirati i ispratiti s tržišta”, zaključio je Vujčić.

Kopnjenje potpora vjerojatno će rezultirati i novim stečajevima, no valja primijetiti da je ove godine zamjetan i porast dobrovoljnih likvidacija tvrtki čiji vlasnici ne vide perspektivu za svoje poslovanje.

I u izvješću Svjetske banke ističe se kako se fokus oporavka seli na otpornost i održivost u duljem roku. Kako je poručila Anna Bjerde, potpredsjednica Svjetske banke za regiju ESA, to znači stvaranje konkurentnog poslovnog okruženja koje će ići na ruku poduzetništvu i podržavati dinamičnost privatnog sektora.

“Za mnoga poduzeća krize mogu biti pogubne, ali često imaju i pozitivnu stranu utoliko što se sredstva s manje produktivnih tvrtki preraspodjeljuju na one produktivnije. Primjeri koji to dokazuju postoje, osobito u zemljama s konkurentnijim tržištima. Naime, poduzeća koja je prije krize krasila visoka produktivnost rada zabilježila su znatno manji pad prihoda od prodaje i broja zaposlenih od onih čija je produktivnost rada prije krize bila niska”, ističu u SB-u.

Asli Demirgüç-Kunt, glavna ekonomistica Svjetske banke za Europu i središnju Aziju pak naglašava kako je tržišno natjecanje važno za dinamiku; potiče tvrtke na inoviranje, učinkovitija poduzeća prisiljava na ulazak na tržište i rast, dok onim manje učinkovitijima olakšava izlazak s tržišta.