Na prošlotjednoj izbornoj sjednici Udruženja za poslovanje i posredovanje na financijskim tržištima HGK koordinator upravljanja investicijskim proizvodima u Erste banci Tamas Nagy ponovno je izabran za predsjednika.

U intervjuu Poslovnom dnevniku Nagy pojašnjava što će biti glavni ciljevi Udruženja, zašto su manje kompanije bitne za tržište kapitala i povratak ulagača te kako je korona kriza utjecala na domaću burzu.

Izbijanje pandemije rezultiralo je velikim padom vrijednosti CROBEX-a, ali i značajnim povećanjem likvidnosti. Je li bilo iznenađujuće da je postojao toliki interes na kupovnoj strani za hrvatske dionice? 

Pandemija koja nas je zadesila iznenadila je ulagače širom svijeta, nitko od nas nije očekivao da je u današnje vrijeme moguće nešto takvo i u takvim razmjerima. Ako govorimo o spremnosti tržišta i ulagača, onda možemo reći da to nitko nije očekivao niti smo o tome mogli učiti iz prijašnjih situacija na tržištima kapitala. Ono što je važno istaknuti jest da pad tržišta nisu prouzročili strukturni problemi, kao što je to bio slučaj kod posljednje financijske krize. Tržišta kapitala već su duže vrijeme u određenoj međusobnoj korelaciji, a kada nastupi globalna opasnost poput pandemije COVID-19, normalno je da to ima utjecaj i na domaće tržište. Iz ove perspektive ne možemo reći da je pad na domaćem tržištu bio neočekivan, a isto tako ne možemo reći da nas je iznenadio interes ulagatelja za domaće dionice. U ovakvim trenucima potrebno je biti racionalan, kako se kaže hladne glave, jer gdje neki vide paniku i raspad sustava drugi vide priliku za investiranje. Upravo se to i dogodilo, jer iako je poslovanje nekih kompanija značajnije pogođeno ovom pandemijom, postoje i one tzv. “kolateralne žrtve” u kojima ulagači vide priliku za ulazak po njima atraktivnim cijenama. Ulagači koji su prisutni na tržištu znaju prepoznati kvalitetne kompanije i na svoja ulaganja ne gledaju kao kratkoročno rješenje. Stoga za mene interes nije bio iznenađujući.

Očekujete li u idućih nekoliko godina daljnje smanjivanje broja investicijskih društava?

Nažalost, trend ide u tom smjeru, troškovi poslovanja za investicijska društava sve su veći, pa je samim time upitna i profitabilnost poslovanja. Pritom ne mislim samo na privatna društva nego i na banke kojima taj dio poslovanja nije u fokusu. Regulatorni trošak je visok što predstavlja veliki teret za naše članove. S druge strane, možemo na to gledati kroz koncentraciju kvalitete same usluge klijentima. Naime, unatoč tome što se broj investicijskih društava smanjuje, novac koja su društva uložila u svoje poslovanje i podizanje razine usluge zasigurno neće proći neopaženo kod ulagatelja. Udruženje već neko vrijeme razmatra na koji način približiti pružatelje investicijskih usluga potencijalnim ulagačima, kako ih bolje informirati što i kako mogu raditi, preko kojih komunikacijskih kanala i koji su to sve troškovi koje jedan prosječan ulagatelj mora uzeti u obzir ako želi ulagati na tržištima kapitala. Za ulagatelje bi iznimno korisna bila neka vrsta neovisnog istraživanja, poput dodjele nagrade gdje bi se prema određenim kriterijima vrednovalo pružanje investicijskih usluga članica, poput cijena usluge, lakoće korištenja usluga, platformi za trgovanje, dostupnosti tržišta i vrsta instrumenata za trgovanje i slično. Naravno, bilo bi jako lijepo kada bi to bilo pod pokroviteljstvom jednog istaknutog medija poput Poslovnog dnevnika te uz podršku samog udruženja.

Što bi trebali biti glavni ciljevi sveobuhvatne strategije razvoja domaćeg tržišta kapitala?

Strategiju razvoja domaćeg tržišta kapitala istaknuo sam kao jednu od najvažnijih tema u narednim godinama. Nažalost, mi ju u ovom trenutku nemamo. Također smatram da je potreban dijalog između sudionika, burze, izdavatelja, pa u konačnici i samih ulagatelja, koje su to najvažnije teme i što to moramo promijeniti kako bi naše domaće tržište učinili još atraktivnijim. Iako volimo reći da smo nerazvijeno tržište, neki pokazatelji govore nam upravo suprotno, poput snažne fondovske industrije, razvijenog mirovinskog sustava, čime se ne može pohvaliti većina zemalja u okruženju. Mi smo lider po pitanju razvijenosti tržišta kapitala u regiji i moramo se tako i predstavljati. U konačnici moramo biti vođa i pokretač daljnjeg razvoja što našeg tržišta, ali i tržišta u regiji. Određene stvari su se već pokrenule na temu strategije te u narednim mjesecima očekujemo prve rezultate, pa ću vam onda moći dati i više detalja na tu temu.

Jedan od ciljeva Udruženja je i povratak domaćih ulagača na tržište kapitala. Kako to učiniti s obzirom da su najave većih privatizacija odavno zamrle? Ima li drugih načina za animiranje domaćih ulagača?

Da, to je teško pitanje, ono što sigurno trebamo promijeniti je način na koji promoviramo domaće tržište. Iako se kaže da je i loša vijest dobra reklama, mi se nažalost uvijek nađemo u fokusu javnosti kada se na tržištima kapitala događa pad. Aktivnosti koje provodi Zagrebačka burza sigurno su dobar smjer. Smatram da uz popularizaciju i veću dostupnost naših usluga možemo učiniti dosta toga pozitivnog za budućnost, a tu mislim i na promociju kroz odabir najbolje brokerske kuće prema određenim kriterijima. Također, državni program financijske pismenosti u kojem sudjeluje i HGK, pa i neke druge članice  našeg udruženja samostalno, svakako je način kako ići naprijed. Dosta vremena je utrošeno upravo na tim područjima, ali nažalost, kako ste naveli, nema novih atraktivnih izdanja niti velikih privatizacija kompanija iz državnog portfelja. Iako je to već nekoliko puta najavljivano, ništa se značajno nije dogodilo. Također, vidim prostor i u međusobnoj suradnji na razini udruženja pri HGK, ne mislim samo na naša “bratska udruženja“ (mirovinski i investicijski fondovi), nego propagirati svoje usluge i Zagrebačku burzu drugim udruženjima, prvenstveno potencijalnim izdavateljima. Nažalost, mi uvijek želimo rezultate preko noći, aktivaciju poduzeća iz državnog portfelja, ali smatram da je iznimno bitno raditi s manjim kompanijama od samog početka, dobro ih informirati o mogućnostima prikupljanja kapitala na tržištu, te na neki način odgajati ih da jednom postanu kompanija kojom se trguje na burzi. Kao što odgajamo vlastitu djecu, moramo, u poslovnom smislu, pristupati i kompanijama koje će svoju budućnost graditi kroz tržišta kapitala.

Trebaju li se investicijska društva okrenuti kriptoimovini?

Ako me pitate da li se društva trebaju okrenuti i kriptovalutama, pa kroz svoje usluge nuditi i to, zašto ne, ali to prepuštam svakom od njih. No isključivo se baviti tim poslovanjem smatram pogrešnim. Cijela industrija kriptovaluta toliko brzo se razvila, a razvija se i dalje te smatram da bavljenje isključivo jednim poslom nikako ne može biti profitabilno za naše članice. Prvenstveno zato što su potrebna značajna sredstva kako bi se taj dio poslovanja uopće pokrenuo. Također postoji i dio vezan uz regulativu tog tržišta te u budućnosti zasigurno možemo očekivati nešto stroža pravila.

Koliko trgovanje domaćih ulagača na stranim tržištima sudjeluje u poslovanju investicijskih društava?

Ne mogu sa sigurnošću tvrditi, to također ovisi od društva do društva, ali određeni članovi pružaju mogućnost trgovanja na inozemnim tržištima kapitala te s obzirom na mogućnosti koje se pružaju kroz ulaganje na ino tržištima (posebice u posljednje vrijeme) zasigurno udio u prihodima od trgovanja na inozemnim tržištima raste. Važno je istaknuti da naše članice mogu pružiti uslugu koja je u najmanju ruku ravnopravna usluzi koje pružaju neke druge (strane) platforme, a ono što je najvažnije za naše klijente jest da smo im uvijek dostupni za bilo kakva pitanja i pomoć.

Jesu li internetske platforme za trgovanje vrijednosnicama, poput Revoluta, postale ozbiljni tržišni rivali tradicionalnim investicijskim društvima? 

I da i ne. Pristup investicijskim uslugama, kako ih nude neke nove platforme, može biti dobar smjer i cilj kojem i naši članovi trebaju težiti. S druge strane, u ovom trenutku ne vidim direktnu konkurenciju u smislu ulaganja na domaćem tržištu kapitala. Međutim, potrebno je voditi računa i dodatno se angažirati u tom segmentu kako bismo izbjegli situaciju da dobar dio potencijalnih ulagatelja na domaćem tržištu odabere nove oblike ulaganja i nove, lako dostupne platforme. U svakom slučaju, smatram da bi naš cilj u idućim godinama trebao biti približavanje domaćeg tržišta kapitala široj populaciji.

Na izbornoj sjednici istaknuli ste da se sektor još uvijek prilagođava na regulativu MiFID II. Koliko je ta prilagodba financijsko opterećenje za investicijska društva i što još treba učiniti za dovršetak prilagodbe?

S obzirom na obujam promjena koja je donijela nova regulativa, a i na nedorečenost određenih dijelova zakona, naravno da su i dalje potrebne prilagodbe u radu društava. To nikako ne znači da članovi nisu usklađeni s novim zakonom, ali da se određene dorade zakona mogu i moraju inicirati, kako bi se EU regulativa bolje prilagodila našim prilikama, svakako stoji. Naravno, to se odnosi na dijelove u kojima je to regulativom i dopušteno. Kao što sam već ranije istaknuo, značajna financijska sredstva uložena su proteklih nekoliko godina kao bi društva spremno dočekala promjene. Posebno se to odnosi na IT dorade koje su neizostavni dio našeg svakodnevnog života. Ono što je dobro za krajnjeg korisnika jest da mi kao sudionici tržišta kapitala moramo brzo reagirati i prilagođavati se novim trendovima, ali i regulativi, kako bi i dalje zadržali, odnosno povećali bazu naših korisnika. Možda i najvažniji dobitak MIFID-a II za ulagatelje je povećanje transparentnosti kod pružanja investicijskih usluga i to je nešto što su naši klijenti sigurno prepoznali.

Brokerska društva ranije su upozoravala da će im veliko opterećenje biti i prilagodba na projekt SKDD-CCP. U kojoj je fazi taj projekt i imaju li brokerska društva izračun troškova prilagodbe?

Moje mišljenje je da se projekt CCP-a mora dovesti do kraja. Dosad je uloženo jako puno truda i novaca u nešto što će u budućnosti sigurno koristiti domaćem tržištu kapitala. Iz tog razloga zadovoljan sam s činjenicom da se projekt nastavlja te se nadam da ćemo uskoro imati najvišu razinu sigurnosti namire (u okviru EU regulative) u Hrvatskoj. Ono što moramo znati je da u Hrvatskoj već gotovo 20 godina postoji mehanizam ugovorne namire kao najsigurnijeg oblika namire vrijednosnih papira, koju u budućnosti treba zamijeniti CCP, te smatram da bi bilo kakvo drugo rješenje osim CCP-a bio drastični korak unazad za domaće tržište kapitala.