Satima (ili čak danima) bez struje kao u Ekvadoru ili na Kubi? Nestašice kao u Brazilu? Latinska Amerika proživljava teška vremena po pitanju opskrbe energijom. Razloga za takvo stanje ima puno. A jedan od njih je da je ova regija, koja je zapravo pionir po pitanju eksploatacije obnovljivih izvora energije, vrlo teško pogođena posljedicama klimatskih promjena.

Višetjedne suše rezultirale su rekordno niskim vodostajima rijeka i akumulacijskih jezera, radi se o “rezervoarima” vode koji bi trebali pokretati hidroelektrane. U tim hidroelektranama se proizvodi struja koja bi trebala stići iz utičnice – pod normalnim okolnostima.

I zato se u praksi već događaju sukobi oko (pre)raspodjele energije. Kolumbija je tako odlučila da za početak više neće distribuirati struju u Ekvador, kako ta zemlja ne bi ugrozila opskrbu domaćeg tržišta energijom. Iako se razlozi za nestašicu energije razlikuju od zemlje do zemlje, posljedice u toj regiji svijeta su posvuda iste: racioniranje ili nestašica struje. I zbog toga se u brojnim zemljama Latinske Amerike vode debate oko toga kako uopće osigurati stabilnu opskrbu energijom u budućnosti, piše Deutsche Welle.

Zemlje poput El Salvadora stoga reaktiviraju planove po pitanju povratka nuklearnoj energiji. “Za sedam godina htjeli bismo za početak imati istraživački reaktor, a onda i nuklearni reaktor za proizvodnju energije”, kazao je Daniel Alvarez, šef Komisije za hidroenergiju (CEL), na prošlotjednom stručnom kongresu u Asuncionu.

Kontaminirani izvori vode

Pitanje atomske energije je aktualno i u drugim zemljama, puno zanimanja izaziva nova generacija manjih reaktora. Jednoglasno je mišljenje da je struja dobivena iz atoma bez štetnih emisija, a time je ujedno – zelena energija.

Sastavni dio energetske debate je i diskusija oko litija. Prema aktualnim znanstvenim saznanjima, taj je metal neizostavna sirovina potrebna za gradnju baterija za električne automobile. Vozila koja ne emitiraju nikakve štetne tvari trebala bi jednoga dana u potpunosti “eliminirati” automobile s motorima s unutarnjim sagorijevanjem koji pokreću fosilna goriva. Tako se barem planira. Ali u brojnim latinsko-američkim zemljama sve je jači otpor po tom pitanju.

Usred vremena velike suše znatno je poraslo nepovjerenje što se tiče eksploatacije litija, procesa u kojem se troše veće količine vode. Iz Perua se može čuti kritike po pitanju jednog projekta u Andama. Tamo naime Yellowcake, tvrtka kćer kanadskog poduzeća American Lithium, planira eksploataciju 9,5 milijuna tona litija u regiji Puno, na području glečera Quelcaya.

Ekološki aktivist Vito Calderón kritizira taj projekt u kontekstu vodoopskrbe lokalnog stanovništva. “Slatka voda s tog područja teče u bazene Inambari, Urubamba i Azángaro, a na koncu završi u jezeru Titicaca”, rekao je Calderón za portal Radio France Internationala prilikom posjeta Francuskoj. On, naime, strahuje da bi ta voda mogla biti kontaminirana, odnosno da bi zbog eksploatacije litija mogla biti “izuzeta” iz prirodnog eko-sustava.

U međuvremenu se znatno slegla i početna euforija vezana uz planove oko zelenog vodika, umjesto toga ima i skepse. “Zeleni vodik: globalne sumnje oko strateške industrije za budućnost Čilea”, tako je to prije nekoliko dana komentirao čileanski portal Emol – i zapravo dobro sažeo trenutno raspoloženje. Zbog visokih investicijskih troškova, akteri su rezervirani po pitanju zelenog vodika.

Planovi oko zelenog vodika

Alex Godoy, direktor Centra za istraživanje održivosti (CiSGER) na Universidad del Desarrollo zalaže se za veću dozu realizma, odnosno pobornik je manjih koraka koje se može bolje planirati. “Trebali bi se definirati kratkoročni ciljevi koji bi omogućili da investicijski projekti budu isplativi, ali i ekološki prihvatljivi”, kaže Godoy.

U najvećoj zemlji Latinske Amerike su planovi oko zelenog vodika de facto euforični. Na sjeveroistoku Brazila, inače strukturno slabo razvijenoj regiji, mogao bi nastati novi svjetski centar moći, pišu brazilski mediji. Vjerojatno ne postoji neka druga regija u svijetu u kojoj se tako jeftino može proizvoditi tako povoljnu struju, a time i vodik iz obnovljivih izvora energije. Neke savezne države, na primjer Ceará i Pernambuco, već su sklopile odgovarajuće ugovore s inozemnim investitorima.

“Nažalost, među njima nema njemačkih ulagača”, kaže za DW Ansgar Pinkowski. On je utemeljitelj agencije Neue Wege u Brazilu, koja se specijalizirala na konzultantske usluge i posredovanje između Brazila i Europe oko tema vezanih uz energetsku tranziciju. “Zahvaljujući nedavno usvojenim zakonima oko održivog vodika znatno su smanjeni rizici za investitore. Oni su time postali nešto što se može bolje kalkulirati”, napominje Pinkowski. Za Deutshe Welle prognozira: “Mi ćemo u idućim godinama u toj regiji vidjeti vrlo snažan gospodarski rast, od kojeg će, nadamo se, profitirati svi slojevi društva”.