Gubitak dominantne uloge američkog dolara u svjetskom financijskom sustavu u bliskoj je budućnosti teško zamisliv, no podaci Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) pokazuju da američka valuta trenutno ima najniži udjel u deviznim rezervama središnjih banaka svijeta u posljednjih četvrt stoljeća.

Posljednje istraživanje strukture deviznih rezervi središnjih banaka koje je proveo MMF pokazalo je da je udjel američkog dolara tijekom četvrtog tromjesečja 2020. pao na 59 posto. To je njegov najniži udjel u 25 godina.

Jaka poslijeratna pozicija

Sporu, ali neupitnu eroziju globalne dominacije dolara dobro oslikava podatak da je 1999. – kada je lansiran euro – udjel dolara iznosio 71 posto. Josip Kokanović, analitičar Banke zlata, ističe kako postoji više razloga zašto udjel američkog dolara već desetljećima pada.

“Prvi razlog je neuobičajeno jaka početna pozicija nakon 2. svjetskog rata. Tada je američko gospodarstvo bilo daleko najveće i najstabilnije od svih gospodarstava na svijetu te je stoga bilo logično da svi žele posjedovati upravo američki dolar.

S vremenom su sazrijevala i mnoga druga gospodarstva, pa su privatni investitori, ali i središnje banke pojedinih zemalja, počeli vjerovati i u ostale valute, primjerice euro, japanski jen te u zadnje vrijeme kineski juan”, tumači Kokanović. Stoga nije neubičajeno da udjel dolara polako pada.

“Jednostavno se radi o tome da prije 50 do 60 godina dolar nije imao ozbiljnu konkurenciju, a sada je ima”, kaže taj analitičar. SAD trenutno sudjeluje u globalnom BDP-u s manje od četvrtine udjela.

MMF-ova statistika pokazuje da države koje izraženije trguju i posuđuju novac od eurozone imaju i veći udjel eura u deviznim rezervama. Istovjetni proces sada se događa što se tiče kineske valute.

Josip Kokanović naglašava kako dolar još uvijek ima veći udjel u deviznim rezervama nego sve ostale valute zajedno. “Dakle, još uvijek se ne treba bojati propasti američkog dolara kao najvažnije svjetske valute.

Dolar će jednoga dana izgubiti svoj status, kao što su ga u prethodnim stoljećima izgubile valute Britanskog carstva, Francuske, Nizozemske ili Španjolske, no vjerojatno će do tog trenutka proći još barem nekoliko desetljeća.

U međuvremenu, američki dolar će zadržati svoj status, ne toliko zbog stabilnosti zadržavanja vrijednosti, nego zbog toga što su druge valute još gore”, smatra Kokanović.

Prema njegovu sudu, u idućim godinama vjerojatno će doći do više stope inflacije nego u posljednjih desetak godina.

“Ako inflacija počne izmicati kontroli, vjerojatno će se sve više središnjih banaka na svijetu odlučivati na povećanje zlatnih rezervi, koje su dokazano više otporne na inflaciju od bilo koje papirne (fiat) valute”, procjenjuje Kokanović.

Sumorna prognoza

Prilično sumornu prognozu sudbine dolara dao je američki milijarder i investitor Stanley Druckenmiller. Kako prenosi Financial Times, početkom svibnja Druckenmiller je iznio pomalo apokaliptičnu procjenu da će dolar izgubiti vodeću ulogu u globalnim deviznim rezervama u idućih 15 godina.

“Ne mogu pronaći bilo koje razdoblje u povijesti u kojem je fiskalna i monetarna politika bila u takvom raskoraku s ekonomskim okolnostima”, kazao je Druckenmiller.

Inače, Druckenmiller je s Georgeom Sorosem bacio Banku Engleske na koljena 1992. kladeći se protiv tečaja britanske funte, pa legitimitet da govori o valutama svakako ima. Kada je u pitanju monetarna politika američkih Federalih rezervi, ta institucija se nalazi u nezavidnoj situaciji, smatra Josip Kokanović.

“S jedne strane borba protiv inflacije im je jedan od glavnih ciljeva, a s druge strane povišena inflacija je jedini način da se vrate enormi dugovi stvoreni u prethodnim desetljećima.

Moje osobno mišljenje jest da je najmanje bolno rješenje za Fed u idućih desetak godina dopuštanje nešto više stope inflacije od 2 posto koliko je pokušao postići do sada”, smatra Kokanović.