Nakon sljedećeg pada, oni će imati još veće probleme, analizira The Atlantic.

Trgovinski rat se i dalje nastavlja. Krivulja prinosa se izokreće. Ulagači bježe u sigurnost. Globalni rast usporava. Burza pada. Milenijalci su nadrapali.

Recesije nikad nisu nikome dobre jer donose nesretne financijske, emocionalne i fizičke posljedice po zdravlje svih, od novorođenčadi do umirovljenika. 

Za odrasle u dobi od 22 do 38 godina, posljednja recesija zapravo nikada nije završila.

Milenijci su se borili tijekom oporavka i sada su ranjiviji od ostalih starijih dobnih skupina. Kako se približavaju srednjoj životnoj dobi, oni se nisu uspjeli prebaciti u srednju klasu i vjerojatno će prva generacija u modernoj ekonomskoj povijesti završiti gore nego njihovi roditelji. 

Sljedeći bi pad mogao još više naštetiti karijeri, srezati plaće i to u vrijeme kada su milenijci u godinama kada bi trebali najviše zarađivati.

Teško desetljeće

Milenijci su diplomirali i poslani na najgore tržište radnih mjesta u zadnjih 80 godina. To nije značilo samo nekoliko godina visoke nezaposlenosti ili nekoliko godina života u podrumima njihovih roditelja. Značilo je cijelo desetljeće izgubljene plaće. 

Generacija koja nije dovoljno sretna da bi ulazila na tržište rada u recesiji trpi "značajne" gubitke u zaradi. Potrebne su godine i godine da se oporave, pokazuju studije.

Od 2014. godine muškarci milenijci zarađivali su ne više od muškaraca iz generacije X kada su bili iste dobi, a manje za 10 posto od Baby Boomersa – unatoč tome što je ekonomija bila daleko veća i zemlja daleko bogatija. Milenijske žene zarađivale su manje od žena iz generacije X.

Djeca 1980-ih i 1990-ih imala su i novo opterećenje na njihovim malim post-recesijskim zaradama: bilijun dolara duga za školarine. 

Otprilike četvrtina generacije X koja je otišla na fakultet uzela je zajmove za to, u usporedbi s polovicom milenijaca. 

A milenijalci su izdvojili dvostruko više od onog što je izdvojila generacija X.

Nije ni čudo, s obzirom na to da su troškovi školarine od 2001. porasli više od 100 posto, čak i nakon obračuna inflacije.

Domino efekt

Toksična kombinacija niže zarade i većeg salda studentskog zajma – u kombinaciji s nižom kreditnom sposobnosti u godinama oporavka – dovela je do toga da se milenijci isključe s tržišta stambenog prostora i na taj način izgube osnovni način izgradnje bogatstva. 

Stopa vlasništva nekretnina milenijaca je za punih 8 postotnih bodova niža od one u generaciji X Gen Xersu ili Baby Boomersa kada su bili iste dobi.

Srednja dob kupaca domova porasla je sve do 46 godina, što je najstarije razdoblje otkad je Nacionalno udruženje nekretnina počelo voditi evidenciju prije četiri desetljeća.

Kao rezultat toga, milenijalci nisu imali koristi od dramatičnog oporavka cijena stanova koji je nastao nakon financijskog kolapsa i krize ovrha. Milenici su također bili prisiljeni izbaciti stotine milijardi dolara na najamnine, jer su troškovi stanovanja naglo skočili u mnogim urbanim područjima. To predstavlja veliki generacijski prijenos bogatstva s mladih na stare. Boomeri posjeduju kuće i dobivaju beskrajne čekove za najamnine koje im daju mlađe i siromašnije obitelji.

Pritisak troškova također onemogućava milenijcima uštedu ili ulaganje. Udio Amerikanaca mlađih od 35 godina koji posjeduju dionice smanjio se s 55 posto u 2001. na 37 posto u 2018. godini, dijelom zato što poslodavci rjeđe nude planove za mirovinsku štednju, a dijelom zato što milenijalci nemaju više ništa na kraju mjeseca za uložiti. 

Gotovo svi "ne štede na odgovarajući način", upozoravaju stručnjaci, a dvije trećine milenijaca ima nultu mirovinsku štednju. To znači da milenijalci nisu imali koristi od višemjesečnog povećanja cijena dionica, kao što to imaju njihovi roditelji i djedovi.

Najmanje vrijede

Milenijci vrijede manje na papiru nego pripadnici starijih generacija i vrijede manje na papiru nego što su to bili pripadnici starijih generacija u istoj životnoj točki. 

Neto vrijednost vašeg prosječnog milenijskog kućanstva 40 posto je niža nego u domaćinstvima generacije X 2001. godine i 20 posto niža nego u domaćinstvima Baby Boomersa krajem 1980-ih.

Mogu li milenijci nadoknaditi izgubljeno? Možda, ako se rast plaća naglo i dramatično ubrza, urbane jezgre počnu graditi milijune novih domova, a Kongres pomogne s dugovanjem za studentske zajmove. No, financijski stručnjaci smatraju to malo vjerojatnim. 

Milenijci su propustili veliki porast vrijednosti imovine koji se dogodio između 2010. i danas, a rast vjerojatno neće biti tako brz u bliskoj budućnosti kao što je bio u nedavnom razdoblju, tvrde ekonomisti iz Federalnih rezervi. 

"Budući da baby boomeri zauzimaju većinu top poslova i veći dio stambenog prostora, milenijci rade manje ne napreduju tako dobro nego njihovi roditelji", zaključio je Credit Suisse. 

"Očekujemo da će samo manjina koja ima visoka postignuća i oni u sektorima velike potražnje poput tehnologije ili financija – učinkovito prevladati ‘milenijski nedostatak’."

Loša situacija može postati još gora

Sljedeća recesija – ove godine, iduće godine, kad god dođe – vjerojatno će pogoršati taj milenijski nedostatak. Milenijci su već odustali od štednje i kupovine domova, kao i od vjenčanja i imanja djece zbog svojih posrnulih poslova i teških studentskih zajmova. 

Pad koji vodi ka većoj nezaposlenosti i nižim plaćama prisilit će milenijce da još duže pričekaju kako bi počeli gomilati bogatstvo, ako ga uopće budu mogli akumulirati.

Njihova putanja, koja je već užasna, može postati još gora.

A milenijska patnja neće samo naštetiti milenijcima. Postoji sve više dokaza da je ekonomija sklerotičnija i sporije rastuća nego što bi mogla biti da su milenijalci bili sposobni kupiti domove, imati obitelji, pokrenuti posao i potrošiti kao druge generacije. Odnosno da mladi ne postoje samo zato da bi napunili imovinu starima. 

Zato postoji jedna generacija koja bi mogla proći lošije i od milenijaca: Generacija Z.