Ovog ponedjeljka (11.7.) se na tržištu novca euro obračunavao po tečaju od 1 eura za 1,01 američki dolar, prije godinu dana je Amerikancima život u Europi bio bitno skuplji: euro je vrijedio 1 dolar i 18 centi. Najniži mjenjački tečaj bio je zapravo razmjerno nedugo nakon uvođenja zajedničke valute, početkom srpnja 2001. kad je euro vrijedio tek 83,8 američkih centi, piše Deutsche Welle.

Najprije je to odraz opreza svjetskog tržišta kapitala prema stanju u zoni eura: Europa je mnogo teže pogođena poteškoćama u opskrbi energijom nego SAD. Usprkos već značajnim poskupljenjima, Europska središnja banka zaostaje za mjerama drugih zemalja: eskontnu stopu nije podigao samo američki Fed, nego na primjer i Velika Britanija ili čak Švicarska.

Blago pojeftinjenje

Najsnažniji dolar u dva desetljeća koči izraženiji pad vrijednosti nafte

eurozoni prijeti recesija

Euro na najnižim razinama u posljednjih 20 godina

Zato vrijednost eura pada već tjednima, ne samo prema američkom dolaru nego i prema kineskom juanu i drugim valutama na svjetskom tržištu novca. Bolje rečeno „klizi“ jer se ipak ne događa ništa dramatično, u gospodarstvu Europe nema ozbiljnijih poteškoća: „Stanje je još dobro, ali je veoma krhko“, smatra stručnjak za tržište devizama Commerzbanka, Ulrich Leuchtmann.

S druge strane, manja vrijednost eura ne mora biti nedostatak: roba proizvedena u zoni eura je jeftinija na svjetskom tržištu što bi zemlji-izvoznici kao što je Njemačka moglo biti čak i povoljno. Ali problem je što se energenti – i većina sirovina na svjetskom tržištu računa u dolarima: „Sve dok dijelove ili sirovine uvozite iz zemalja izvan Europe ili ako vam za proizvodnju treba mnogo energije, ta računica pada u vodu“, kaže Sonja Marten iz DZ banke.

A upravo se to događa i za gospodarstvo Njemačke: prije svega zbog rasta cijena energenata koje ova zemlja mora uvoziti je ovog svibnja vanjskotrgovinska bilanca ispala negativno – što se gotovo ne pamti u njemačkom gospodarstvu. Minus prema uvozu je doduše nekih 900 milijuna eura – kod volumena izvoza od 124,7 milijardi eura to nije toliko dramatično jer i izvoz neprestance raste, ali je očito da čak i Njemačka više nema nikakve koristi od „jeftinog“ eura.

Ako ništa drugo, onda bi već i to trebao biti razlog Europskoj središnjoj banci da „stisne kočnicu“ i smanji volumen novca u opticaju. Jer dok se nekako moglo razumjeti oklijevanje ESB-a da podigne eskontnu stopu zbog država zone eura gdje gospodarstvu ide bitno lošije nego u zemljama gdje se zagovaraju takve mjere, račun u dolarima za naftu ili plin muči baš sve države.

novca

ECB podizanjem kamatnih stopa zakoračio na tanki led

No iz Frankfurta se uvijek iznova čuju tek najave da će to učiniti: „ESB može najprije pokušavati intervenirati verbalno“, smatra Sonja Marten. Ali iz njenog iskustva, takve prijetnje su tek prilika za špekulante na svjetskim burzama, a nekakav dugoročni učinak se ne postiže tek riječima.

Ipak, krivulja odnosa eura i dolara se u posljednje vrijeme doduše uporno spušta, ali pokazuje i čudne skokove i padove koji se jedva mogu objasniti bilo nečijim riječima, bilo događanjima na svjetskoj pozornici. „To pokazuje nervozu na tržištu“, tumači Marten. Hoće li euro pasti i ispod jednog dolara? To ona ne može isključiti.

Jer ritam se još uvijek diktira s druge strane Atlantika. I zbog politike Feda, ali i zbog drugih razloga se čini da investitori – i špekulanti imaju više povjerenja u američke vrijednosnice, a već i zbog toga im trebaju – dolari. Što će se dogoditi ako ESB – kao što je više puta najavio, podigne eskontnu stopu u srpnju, možda čak i značajnije nego što se očekivalo?

Još se nije rodio onaj tko bi mogao točno sagledati raspoloženje tržišta i predvidjeti ishod. Michael Heise, ekonomist iz HQ Trusta si lako može zamisliti da u nekom trenutku euro opet počne snažno rasti i vrati se na 1,10 ili čak više. Jer on osobno smatra kako je vrijednost dolara trenutno ionako precijenjena.

Financijska tržišta najviše muči neizvjesnost, pogotovo kad je riječ o isporuci ruskog plina tržištu Europe. Ali ako tu ne bude drastičnih poteza, onda i Ulrich Leuchtmann smatra kako bi euro u dogledno vrijeme opet mogao dobiti na vrijednosti: „Ovako nizak mjenjački tečaj za euro u svakom slučaju ne smatram opravdanim“, kaže ekonomist Commerzbanke.