Lipanjska inflacija opet je probila rekord dosegnuvši 12,1 posto, a očekuje se da će na tim povijesnim razinama ostati tijekom ljeta. U mjesec dana cijene su rasle više od 1,1 posto, a u prvoj polovini ove godine 8,6 posto. Unatoč umirujućim porukama iz Vlade, u Hrvatskoj narodnoj banci upozoravaju da rasplet situacije s inflacijom i mogućom recesijom ovisi o Rusiji te da situacija nije tako povoljna kao što se naizgled čini.

Od travnja domaća inflacija udaljava se od prosjeka eurozone nakon gotovo cijelog desetljeća u kojem su išle ‘ruku pod ruku’.

“Divergenciju i širenje ‘spreada’ (raskoraka, opa.a.) moguće je objasniti u većem udjelu hrane i bezalkoholnih pića u potrošačkoj košarici koji u Hrvatskoj čini više od četvrtine (25,9%) dok je njihov udio u euro području 16,6%. Upravo hrana predvodi i uzrokuje ubrzanje inflatornih pritisaka”, objašnjavaju u RBA. Jednostavno, kao siromašnija zemlja više trošimo na ‘osnove’, a to je hrana koja je u prvih pola godine skuplja 12,5 posto, od bogatijih susjeda, pa je udar inflacije razorniji. Osim na prijevoz, energenti su se prelili na troškove stanovanja, vode i električne energije čiji je doprinos ukupnoj inflaciji bio 12,2 posto, a bio bi i veći bez državnih intervencija u cijene goriva, plina i struje.

Poskupljenja ruše rekorde

U RBA upozoravaju na jačanje pritisak na cijene usluga, dijelom zbog oporavka nakon pandemijske krize, a dijelom i snažne turističke potrošnje.

“Prema našoj procjeni u 2022. Hrvatska će zabilježiti najveću stopu inflacije rast u svojoj novijoj povijesti”, kažu, dodajući da bi se određeno smanjivanje moglo bi se vidjeti pred kraj godine.

Rasplet s inflacijom, jednako kao udarom na gospodarsku aktivnost, prvenstveno će ovisiti o potezima koje će povlačiti Rusija oko plina. U Hrvatskoj narodnoj banci inflaciju u 2022. prognoziraju na 9,4 posto, uz ogradu da je najveći rizik mogući embargo na plin. Dok iz Vlade uvjeravaju da je opskrba sigurna vadeći argument LNG-a, u središnjoj banci energetsku ovisnost, činjenicu da je Hrvatska neto uvoznik svih energenata, važu ozbiljnije.

“Pozicija Hrvatske nešto je povoljnija od prosjeka EU, ali to ne mijenja činjenicu da je gospodarstvo uvelike izloženo cjenovnim i drugim poremećajima(…) Rizicima znatnijih cjenovnih i distribucijskih šokova izloženi su svi domaći sektori te u Hrvatskoj nema značajnijih odstupanja od uobičajene strukture potrošnje energenata u odnosu na ostatak EU”, ističe HNB u najnovijim makroekonomskim prognozama.

Naftu i derivate najviše troši sektor prijevoza, usluge i industrija oslanjaju se na plin, a jedino se kućanstva u odnosu na europska, relativno više griju na kruta goriva.

Iako ugljena ne uvozimo puno, tek oko 100 milijuna eura, on izravno najviše ovisi o Rusiji (više od pola uvoza), no treba imati na umu da je ugljen važno pogonsko gorivo za “značajan dio kapaciteta domaćeg elektroenergetskog sustava”.

Rizična izloženost Hrvatske

“Kod ostalih kategorija energenata, čija je apsolutna vrijednost uvoza znatno veća, struktura se naizgled čini povoljnija, odnosno diverzificiranija. Dublja analiza otkriva kako je stvarna izloženost Hrvatske prema energentima iz Rusije primjetno veća, posebice kada je riječ o uvozu plina”, upozorava HNB.

S tek 30 posto domaćeg plina, uvoz “predstavlja važan izvor ekonomskih rizika” budući da glavnina tog energenta stiže iz Rusije “iako je uvoz odrađen preko trećih zemalja”, poput Mađarske ili Slovenije. Iako je krčki terminal ukapljenog prirodnog plina poboljšao energetsku poziciju i povećao sigurnost opskrbe “ostaje otvorenim pitanje u kojoj je mjeri uklonio rizike uvoza plina izvorno iz Rusije”. HNB upozorava da unatoč teoretskom kapacitetu od 2,6 milijardi kubičnih metara, domaći opskrbljivači na Krku nisu jedini zakupci i “ne može se poudano utvrditi u kojoj bi mjeri terminal uistinu mogao nadomjestiti domaću opskrbu plina” u slučaju da Rusija trajno zatvori ‘pipu’. Također, tada bi “došlo do povećane potražnje za ukapljenim plinom pa ostaje otvoreno pitanje koliko bi on bio dostupan Hrvatskoj”, navode analitičari središnje banke.

Iako u manjoj mjeri, i proizvodnja električne energije ovisi i o uvozu energenata iz Rusije. Od vlastitih proizvodnih kapaciteta ukupne snage 4,661 MW, polovina se odnosi na hidroelektrane, oko trećine na termoelektrane, a oko petine na obnovljive izvore energije. Uz tog, raspolažemo i s polovinom kapaciteta NE Krško te dijelova kapaciteta u BiH i Srbiji. Čak i uz idealne hidrometeorološke uvjete, vlastita proizvodnja je nedostatna posebice ljetnih mejseci te Hrvatska uveze između 40 i 50 posto struje. Dodatno stvari komplicira da se više od 1000 MW instaliranih kapaciteta u domaćim termoelektranama, oko 20 posto ukupne snage, pogoni na prirodni plin i ugljen. Kod nafte je uvoz najveći, ali ujedno i najviše geografski diverzificiran (samo 4 posto je iz Rusije) uz bitnu stavku značajne prerade u rafineriji u Rijeci što smanjuje štete u eventualnim poremećajima u opskrbi.

“Dođe li se embarga na plin najesen, moguća je i recesija jer bi poremećaj bitno
pogodio najveće trgovinske partnere Njemačku i Italiju i posredno se prelio na Hrvatsku. To je ključna neizvjesnost”, upozorio je prošlog tjedna guverner Boris Vujčić.