I novi briselski sastanak o Grčkoj bio je propali pokušaj, drugi u svega tjedan dana. Vladi u Ateni s njega nisu stigle zapravo nikakvi signali o tome hoće li joj kreditori napokon odobriti isplatu nove tranše financijske pomoći, zna se samo da su sve odluke odgođene do ponedjeljka kada će se opet pregovarati.  No pitanje je hoće li i tada biti pomaka, lako je moguće da će se sve otegnuti do idućeg europskog summita koji počinje 29. studenoga.

I Juncker je razočaran
Da se i inače optimistični više ne nadaju skorom raspletu dokazuje i izjava koju je nakon dvanaestosatnog pregovaranja za briselskim stolom da čelnik ministara financija eurozone Jean-Claude Juncker. "Ne znam kada će doći do isplate. Grčka je svoje učinila, sada sve ovisi o nama", priznao je novinarima. No to nije utješilo grčke lidere, briselska odgoda ih je razbjesnila. "Učinili smo sve na što smo se obvezali, sad to trebaju napraviti i naši partneri uključujući i Međunarodni monetarni fond. Bilo kakve tehničke poteškoće u pronalaženju rješenja nisu opravdanje za nemar i odgode", izjavio je ogorčeni grčki premijer Antonis Samaras. I oštriji od njega bio je bivši ministar financija Evangelos Venizelos, kaže da vođe eurozone samo iskorištavaju Grčku kao alibi za svoju neodlučnost. Očekivano najžešću kritiku Bruxellesu, ali i vladi u Ateni, uputila je operbena Syriza, stranka koja se svo ovo vrijeme protivi grčkome ispunjavanju strogih europskih uvjeta nametnutih kroz "bailout". "Koalicijska vlada sada je ponižena i to nakon što je natjerala grčki narod na još više štednje i patnje", poručili su.

'Komplicirano je'
S druge strane, "briselsku" stranu priče možda je najbolje branio njemački ministar financija Wolfgang Schaueble. Nije pretjerano "ušminkavao" situaciju već je priznao da su pitanja oko kojeg se spore kreditori Grčke naprosto previše komplicirana i da zbog toga nije nađeno konstruktivno i konačno rješenje. A što je sve sporno? Ukratko, jedna od glavnih tema na kojoj se lome koplja je treba li Grcima dati više vremena da ostvare zacrtane razine proračunskog deficita i javnoga duga. Druga je, naravno, kako zemlji osigurati održivo financiranje. Mnogi su analitičari uvjereni da to neće biti izvedivo bez daljnjih otpisa dugova te zemlje, čemu se neke lideri zemalja eurozone protive.