Fondovi s dospijećem posebna su vrsta UCITS fondova koji su osnovani na određeno vrijeme. U Hrvatskoj je najčešća jedna podvrsta takvih fondova – fondovi sa štićenom glavnicom. Ipak to ne znači da takav fond uključuje i garanciju da će cijela glavnica biti očuvana. Zato je uvijek važno proučiti prospekt i dokument s ključnim informacijama (KID).

U KID-u se mogu pronaći informacije o investicijskom cilju i strategiji, rizicima, scenarijima uspješnosti ulaganja, informacije o troškovima uz podatak o utjecaju troškova na prinos, preporučenom razdoblju ulaganja, informacije o načinu podnošenja pritužbi te druge informacije koje ulagatelju olakšavaju donošenje informirane investicijske odluke.

Cilj – očuvati ulaganje

Ukupna imovina UCITS fondova na krajem srpnja ove godine iznosi 2,07 milijardi eura i stagnira u odnosu na kraj 2022. godine. Dionički fondovi bilježe najviše prinose među UCITS fondovima od početka godine, u prosjeku oko 18%, zaključno na 31. srpnja 2023., te imaju i porast imovine uslijed uplata ulagatelja od 28 milijuna eura. Ipak, u prvoj polovici 2023. godine najveći porast imovine među UCITS fondovima bilježe fondovi s dospijećem. Iako su postojali i prije, jači trend osnivanja ovakvih fondova započeo je prošle godine te se nastavio kroz 2023. godinu.

Tako je lani Hanfa izdala odobrenje za osnivanje 11 takvih fondova, dok je u prvoj polovici 2023. godine izdano odobrenje za osnivanje još njih 11 fondova. Ukupna neto imovina tih novoosnovanih fondova s dospijećem krajem srpnja iznosila je 330 milijuna eura, u odnosu na 120 milijuna eura krajem 2022. godine. Fondovi s dospijećem posebna su vrsta UCITS fondova koji su osnovani na određeno vrijeme (imaju datum dospijeća).

Pri ulaganju imovine takvih fondova mogu se koristiti različite investicijske strategije, te njihova imovina može biti uložena u dioničke, obvezničke ili neke druge klase imovine, odnosno njihovu kombinaciju. U ovisnosti o tome, i rizičnost takvih fondova može značajno varirati. Dodatno, datum dospijeća može biti kraći (npr. dvije godine), ili vrlo dugačak (10 ili više godina).

Osvrnut ćemo se na najčešću vrstu fondova s dospijećem na našem tržištu – fondove sa štićenom glavnicom. Investicijski cilj takvih fondova je očuvanje vrijednosti početnog ulaganja (ili visokog postotka početnog ulaganja, npr. 98%), uz (iako ne uvijek) ostvarivanje dodatnog ciljanog prinosa. Važno je napomenuti da zaštita glavnice (početnog ulaganja) ne uključuje i garanciju da će ista biti očuvana. Ukoliko postoji garancija, to će u dokumentima fonda (prospektu i ključnim informacijama za ulagatelje) biti posebno naglašeno.

Zaštita glavnice može se postići različitim investicijskim strategijama, međutim, kod spomenutih domaćih fondova najčešće se postiže ciljanom strukturom ulaganja. Naime, prilikom kupnje dužničkog vrijednosnog papira (npr. obveznice) kupac zna koju će vrijednost dobiti ako obveznicu drži do datuma njenog dospijeća (ukoliko se ne realizira kreditni događaj, npr. propast izdavatelja obveznice). Ali vrijednost te obveznice u međuvremenu može varirati, te može biti viša ili niža od iznosa za koji je kupljena.

Pretpostavimo da kupimo obveznicu za 95 eura. Ukoliko ranije ne prodamo obveznicu, na dospijeću – koje je za, primjerice, dvije godine – izdavatelj obveznice isplatit će nam 100 eura. U međuvremenu ćemo prikupiti i kupone (kamate). Ukoliko obveznicu odlučimo prodati prije dospijeća, njena vrijednost u trenutku prodaje može biti, primjerice, 90 eura, te ćemo u tom slučaju ostvariti gubitak.

Spomenuti fondovi sa štićenom glavnicom ulažu imovinu (ili veći dio imovine) u dužničke vrijednosne papire, čije je dospijeće blizu datuma dospijeća samog fonda (odnosno prethodi mu). Na taj način mogu predvdjeti iznos koji će zaraditi tokom držanja dužničkog vrijednosnog papira (ukoliko se ne realizira već spomenuti kreditni događaj).

Dodatno, dio imovine mogu uložiti i u depozite s rokom dospijeća koji je usklađen s dospijećem fonda. Prikupljene kupone koje dobiju tokom držanja dužničkog vrijednosnog papira mogu reinvestirati. Dodatno, kupone ili manji dio početno uloženih sredstava mogu investirati u rizičnije klase imovine (poput dionica ili izvedenica) i tako potencijalno ostvariti dodatni prinos.

Trošak prijevremenog izlaska

Tako strukturirana zaštita glavnice ostvaruje se samo ako se uložena sredstva u fondu drže do njegovog dospijeća. Kako je ilustrirano prethodnim primjerom s obveznicom, povlačenje sredstava prije dospijeća fonda može rezultirati gubitkom jer se imovina fonda mora prodati po trenutnim tržišnim cijenama koje mogu biti niže od kupovnih.

Dodatno, važno je voditi računa i o naknadama. Kako bi se destumuliralo izlaske iz fonda i pokrilo troškove koji mogu nastati prijevremenim izlaskom ulagatelja, kod takvih se fondova u pravilu naplaćuju visoke izlazne naknade (ukoliko klijent izlazi iz fonda prije njegovog dospijeća).

Vratimo se malo na spomenuti kreditni događaj. Iako je poznat iznos koji će kupac dužničkog vrijednosnog papira dobiti na dospijeću, može se dogoditi da izdavatelj ne isplati ugovorenu vrijednost na dospijeću (tzv. default). U tom slučaju imatelj dužničkog vrijednosnog papira gubi uloženu vrijednost (ili njen veći dio). Vjerojatnost da se to dogodi povezana je s kreditnom kvalitetom izdavatelja. Izdavatelji više kreditne kvalitete imaju manju vjerojatnost defaulta.

U sklopu svog sustava upravljanja rizicima, društva za upravljanje dužna su voditi računa i o kreditnoj kvaliteti izdavatelja čije dužničke vrijednosne papire kupuju za fond. Dodatno se ovaj rizik ograničava ulaganjem u vrijednosne papire više izdavatelja, odnosno diverzifikacijom. Odabir izdavatelja u koje će se uložiti imovina fonda opisan je u prospektu i ključnim informacijama za ulagatelje, u dijelu koji opisuje investicijsku strategiju i ograničenja ulaganja predmetnog fonda.

U pravilu, dužnički vrijednosni papiri kojima su izdavatelji države i državne institucije imaju bolju kreditnu kvalitetu (odnosno niži rizik od defaulta) od onih kojima su izdavatelji kompanije. U prospektu i ključnim informacijama za ulagatelje opisani su svi rizici kojima je fond izložen, te je naznačena ukupna ocjena rizičnosti fonda. Dodatno, u ključnim informacijama za ulagatelje navedena je rizičnost fonda na skali od 1 do 7. Ovaj dokument je posebno važan jer je njegova struktura detaljno propisana zakonskim odredbama, što omogućava jednostavnu i preglednu usporedbu više fondova.

Dokument sa ključnim informacijama za ulagatelje sadrži informacije o investicijskom cilju i strategiji, rizicima (uz uniformirani prikaz razine rizičnosti), scenarije uspješnosti ulaganja, informaciju o troškovima uz podatak o utjecaju troškova na prinos, preporučeno razdoblje ulaganja, informacije o načinu podnošenja pritužbi te druge relevantne informacije koje ulagatelju olakšavaju donošenje informirane odluke o ulaganju u određeni fond.

Proučite sve rizike

Prilikom kupnje udjela u UCITS fondu, važno je razmotriti sve relevantne informacije sadržane u prospektu, pravilima, ključnim informacijama za ulagatelje i dokumentu s prikazom ex-ante toškova, a posebno stupanj rizičnosti predmetnog fonda, troškove, profil ulagatelja kojem je proizvod namijenjen i preporučeno vrijeme držanja. Kod fondova s dospijećem (odnosno fondova sa štićenom glavnicom) posebno je važno voditi računa o preporučenom vremenu držanja jer prijevremni izlazak iz fonda može značajno negativno utjecati na ostvarenje investicijskog cilja.

Dodatno, kada ulagatelj kupuje udjele u fondu putem distribucijske mreže, distributer prikuplja određene podatke o ulagatelju: znanje i iskustvo, financijsku situaciju ili sklonost riziku i temeljem tih podataka procjenjuje, u slučaju savjetodavnih usluga, je li određeno ulaganje primjereno, odnosno, u slučaju ne savjetodavnih usluga, je li prikladno za ulagatelja. Važno je da podaci koje u tu svrhu ulagatelj pruža distributerima budu točni, kako bi distributeri mogli procijeniti koji investicijski proizvodi, odnosno UCITS fondovi su primjereni ili prikladni za tog ulagatelja.