U okolnostima kad su ekonomske prognoze, najblaže rečeno, nezahvalan posao, u Ministarstvu financija trenutno rade trogodišnje projekcije koje se krajem travnja uobičajeno isporučuju Europskoj komisiji kroz tzv. Konvergencijski program. U njemu će Vlada iznijeti i revidirane projekcije za ovu godinu. Sigurno je tek da će se aktualne službene projekcije (iz faze donošenja proračuna za 2022.) znatno korigirati.

Izvjesno je, uz ostalo, da će se smanjiti prvotna očekivanja stope rasta BDP-a od 4,4 posto, kao i da će znatno veće korekcije doživjeti projekcija prosječne stope inflacije od 2,6 posto koju je vrijeme pregazilo vjerojatno i prije početka ruske invazije na Ukrajinu. Isto tako, revizija slijedi i za procjene razine javnog duga (inicijalno je za 2022. bilo planirano spuštanje na 78 posto BDP-a) i deficita opće države koji je planiran u okvirima Maastrichtskog kriterija (na 2,6 posto BDP-a).

S jedne strane, ministar financija i potpredsjednik Vlade Zdravko Marić ponavlja kako Nacionalni program oporavka i otpornosti ide jako dobro, jer sve što se trebalo ispuniti do kraja prošle godine je ispunjeno, a slijedom izvješća koje je u ožujku poslano u Bruxelles nakon evaluacije se očekuje nova tranša uplate bespovratnih 700 milijuna eura. Istodobno, u međuvremenu je donesen paket inflacijskih amortizera s fiskalnim efektom procjenjenim na gotovo pet milijardi kuna.

S kolikom će se prosječnom inflacijom završiti ova godina nakon stopa od 5,7 i 6,3 posto u prva dva mjeseca, velika je nepoznanica. Mutna je slika i u pogledu deficita i javnog duga. Velike neizvjesnosti i nepredvidivost ponajprije su vezane uz daljnji tijek rata u Ukrajini i globalnih poremećaja dobavnih lanaca (trenutno dodatno potaknutih novim epidemiološkim zapletima u Kini) i njihovim utjecajem na gospodarsku aktivnost. U našem slučaju radari su posebice usmjereni u izglede turističke sezone.

No, kriteriji o kojima države članice EU inače moraju voditi računa pri iznošenju konvergencijskih programa i planova reformi u protekle dvije godine su u drugom planu. A iako je suspenzija fiskalnih pravila EU uvedena s izbijanjem korona krize trebala završiti s krajem 2022., dogodine nije izgledan povratak na staro.

U kojem smjeru će reforma?

Europska komisija za ovaj je mjesec najavila da će se to pitanje razmotriti. To uključuje i mogućnost produljenja suspenzije pravila, s tim da se već mjesecima izlistavaju i prijedlozi reforme fiskalnih pravila koje dio članica EU (posebice Italija i Francuska) otprije smatraju zastarjelima.

Neočekivanu dozu suglasja oko poželjnog smjera reforme europskih fiskalnih pravila i integracije financijskih tržišta ovih su dana pak pokazale ministrice financija Nizozemske i Španjolske, dviju zemalja koje su obično pokazivale različite poglede na fiskalne regule EU. Predstavile su zajednički dokument za promicanje redizajna tih pravila te kompletiranja bankovne i unije tržišta kapitala.

Postojeće referentne razine javnog duga (60% BDP-a) ili deficita (3% BDP-a) u prijedlozima prilagodbi predviđaju veću fleksibilnost i uvažavanje strukturnih specifičnosti država članica. To sugerira strategije konsolidacije koje su “realne i postupne, kompatibilne s gospodarskim rastom i otvaranjem radnih mjesta”, pri čemu bi srednjoročne fiskalne planove vlada, slično kao kod NPO-a i pristupa bespovratnim sredstvima iz Fonda za oporavak i otpornost, odobravala Komisija tj. odgovarajuće tijelo EU-a.

Jedna od ideja je i “zeleno zlatno pravilo” koje bi od pravila deficita izuzelo ulaganja u gospodarski rast i zelenu tranziciju, s tim da neke članice, poput Nizozemske, na to gledaju sa zadrškom.

Rat u Ukrajini i prateći šokovi koji potiču inflaciju i usporavaju rast samo dodatno potenciraju preispitivanja fiskalne i monetarne integracije EU, kao i daljnje korake prema stvaranju europske fiskalne unije.

Izazovi vode ka više integracije

“Moramo biti svjesni razmjera izazova. Ako želimo ojačati našu obranu, smanjiti energetsku ovisnost, izgraditi snažniju gospodarsku bazu i promicati rast i zapošljavanje, morat ćemo prevesti gospodarsku integraciju u sljedeću fazu. Fiskalna i monetarna politika morat će podržati potrebna zajednička ulaganja”, rekao je ovih dana Fabio Panetta, član izvršnog odnora ECB-a.

Jer, kaže, situacije koje zahtijevaju zajedničku reakciju monetarne i fiskalne politike očito se mogu pojaviti češće nego što se mislilo. Prema njemu, tijekom pandemije fiskalna politika i monetarna politika ECB-a ojačale su jedna drugu, izbjegnute su neke greške iz vremena globalne financijske krize.

Na globalnoj razini, rusko-ukrajinski sukob imat će trajan negativan utjecaj na globalizaciju, trgovinu i oslanjanje na globalne lance vrijednosti. Zemlje će postati nesklone pretjerano oslanjati se na uvoz osnovnih resursa, prije svega energije, iz zemalja s kojima nemaju istinski stabilan odnos. Panetta s tim u vezi dodaje i kako će se morati pronaći ravnoteža između zadržavanja otvorenosti kako bi se podržala ekonomska učinkovitost, ali uz izbjegavanje ovisnosti o pojedinim dobavljačima.

Što rast cijena energenata za eurozonu kao neto uvoznika energije znači dovoljno govore računice o razmjerima prijenosa njezine kupovne moći na ostatak svijeta. Već u zadnjem tromjesečju 2021. u odnosu na isto razdoblje godinu prije on je iznosio 3,5 posto BDP-a eurozone, što bi impliciralo oko 440 milijardi eura procijenjenog godišnjeg gubitka kupovne moć članica.

Zamke uvozne inflacije

Objašnjavajući nužnost pomnog balansiranja monetarne politike ECB-a, Panetta ističe kako bi uz čvrsto usidrena inflacijska očekivanja njezino djelovanje na kratkoročno snižavanje inflacije bilo izuzetno skupo. Pooštravanje monetarne politike ne bi izravno utjecalo na cijene uvoznih energenata i hrane, koje su vođene globalnim čimbenicima, a sada i ratom. Da bi se smanjila inflacija, moralo bi se masovno suzbiti domaću potražnju, a to bi značilo znatno smanjenje realne aktivnosti i zaposlenosti, snižavanje plaća i prihoda. “Uz sadašnje razine uvezene inflacije, da bi se ukupna inflacija u Uniji zadržala na dva posto, domaća bi morala biti duboko negativna”, upozorio je. Na primjeru veljače, s tzv. uvezenom inflacijom od 7,9 posto, za inflaciju od dva posto domaća (za stavke HICP-a s manje od 15 posto izravnog i neizravnog sadržaja uvoza) bi morala biti -7,6 posto.

Mimo toga, pred vladama država EU izazova je napretek, od financiranja klimatskih ciljeva, smanjenja energetske ovisnosti, rasta izdataka za obranu, ubrzanja digitalne tranzicije… Primjera radi, i prije invazije na Ukrajinu za postizanje klimatskih ciljeva do 2030. potrebna ulaganja povezana s energijom EK je procjenjivala na prosječno 402 milijarde eura (gotovo tri posto BDP-a 2019.) godišnje, što bi u odnosu na prethodno desetljeće godišnje značilo oko 220 milijardi eura više.

Kolike će dodatne potrebe implicirati plan REPowerEU odnosno eliminiranje ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima, još se ne zna ali sigurno je da će biti znatne, reći će Panetta. Uza sve, pojačava se i fokus na obrambene proračune. Kada bi sve zemlje EU (računajući i one koje nisu u NATO-u) išle na izdvajanje dva posto BDP-a za obranu, to bi iziskivalo povećanje državne potrošnje u EU za 0,7 posto BDP-a, a za eurozonu se to povećanje procjenjuje na oko 80 milijardi eura godišnje. Europskom projektu očito neće manjkati kušnja.