U prvih pet godina od uvođenja eura u Hrvatskoj građanima i tvrtkama će u džepu ostati pet milijardi kuna više, ili gotovo cjelokupna godišnja zarada svih poslovnih banaka u Hrvatskoj, rečeno je na okruglom stolu “Zagreb financijsko središte – Ususret euru” u organizaciji Poslovnog dnevnika i Večernjeg lista.

Radi se o seriji od pet stručnih okruglih stolova s raznim akterima financijskog tržišta u našoj zemlji na koje će uvođenje eura imati implikacija, a ovaj put je aktualan bio bankarski sektor gdje su sugovornici bili Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta u Zagrebu, Željko Adrović, predsjednik Hrvatske udruge banaka (HUB), Hrvoje Stojić, glavni ekonomist Addiko banke, Alen Kovač, glavni ekonomist Erste banke i Maroje Lang, glavni savjetnik u sektoru istraživanja Hrvatske narodne banke (HNB) uz moderiranje novinarke Poslovnog dnevnika Ane Blašković.

U konačnici politička odluka

Sudionici su se složili da su banke uglavnom spremne za uvođenje eura u bilo kojem trenutku, no da nije realno očekivati da će se to dogoditi u razdoblju kraćem od pet do sedam godina. Na skupu se moglo čuti da iako su trenutno naše institucije slabe i još moraju puno raditi da bi se stvorili uvjeti za uvođenje zajedničke europske valute, u konačnici će to ipak biti politička odluka, poput one o članstvu u EU ili ulasku u Schengen. Što se pak tiče same pripremljenosti hrvatskog društva na novu valutu, zaključak je da je Hrvatska zadnjih 50-ak godina dobrano “eurizirana”, još do kraja 1960-ih kad je odlaskom mnogih građana na privremeni rad u inozemstvo tržište preplavila njemačka marka (DM) koja je zapravo postala domaća valuta u kojoj su se izražavali i sklapali gotovo svi poslovi. Štoviše, iako te marke nema već gotovo 20 godina, dio hrvatskih kaznenih zakona, prije svega sveprisutni Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, i dalje visinu sankcije izriču u nekadašnjoj njemačkoj marki.

lang

Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta Zagreb smatra da na našim prostorima postoji konstantno nepovjerenje u domaću valutu zbog nefunkcioniranja nacionalnih institucija i regulative. “To je u početku bila njemačka marka, ali princip je isti i ništa se nije promijenio s njezinim ukidanjem i uvođenjem eura. Euro nam je sada neminovnost i samo je ostalo kako to tehnički odraditi”, kaže Lovrinčević. Dodaje da bi uvođenje eura bila i dobra prilika za suzbijanje sive ekonomije jer praksa iz ostalih EU zemalja pokazuje da se nakon konverzije povećala primjena negotovinskog plaćanja, kartice i preko računa. No, s druge strane euro će otežati manevarski prostor Vladi u slučaju krize.

“Uvođenje eura je dugoročna odluka koja će se odraziti na sve kroz desetljeća i to svi moraju znati i tome se prilagoditi. Pitanje je koliki nam prostor fiskalne i monetarne slobode ostaje da se borimo u slučaju krize? Imamo velike vojne narudžbe, koje će se u narednom razdoblju vjerojatno još povećati zbog opće geopolitičke situacije. Mirovinski sustav još samo nosi takvo ime, ali on je zapravo postao socijalni sustav. Zdravstveni sustav 80 posto proračuna troši na plaće i sve više je svrha sam sebi. Da bi se reagiralo ostaje jedino mogućnost smanjenja ili povećavanja poreza te politika plaća u javnom sektoru, a čime riskiramo veliki broj slabo plaćenih i motiviranih ljudi na važnim pozicijama funkcioniranja države”, pojašnjava Lovrinčević te dodaje da on najveću slabost Hrvatske da participira u eurozoni vidi u nefunkcioniranju institucija, no da je ovo prilika da se provedu reforme koje je ojačati regulatorni okvir i institucije koje ga provode.

Učitavanje…

Datum je manje važan

“Ovdje je pitanje povjerenja u institucije. Bez jakih institucija vi ne možete izdržati prilagodbu. Sada je uzlazni trend gospodarstva i sve je OK, no što kad dođe do krize? Kako reagirati i s kojim mehanizmima? To je veliko pitanje. Djelomično pozitivna stvar je što je izvjesno da nezaposlenost više neće biti problem u Hrvatskoj jer je EU tržište rada otvoreno i ljudi će cirkulirati, no kako održati domaći društveni sustav”, pita se Lovrinčević.

Iako su se svi sudionici okruglog stola složili da je konkretan datum ulaska u eurozonu zapravo manje važan od pripreme same ekonomije te da bi se već sad morali poduzimati koraci s mišlju da ćemo uskoro imati euro. Za primjer, pitaju se, što s dugoročnim kunskim kreditima ako ćemo brzo uvesti euro? Valute će se konvertirati, no pitanje je što će politika odrediti pod kojim uvjetima. To bi mogla biti nova platforma za neke političko-interesne udruge kao što su danas Živi zid i Udruga Franak čiji opći politički program je, u najmanju ruku, nejasan i konfuzan. Zdenko Adrović, direktor Hrvatske udruge banaka (HUB) kaže da su banke među najspremnijima za uvođenje eura u Hrvatskoj, no da je izvjesno da će to imati pozitivnih i negativnih efekata na njih. “Analiza pokazuje da bi banke gubile oko milijardu kuna prihoda ako bi se uveo euro na mjenjačkim i sličnim konverzijskim provizijama. S druge strane, banke bi mogle i trebale imati velike uštede na regulatornim troškovima (Fond za sanaciju banka i Fond za osiguranje depozita) za koje banke u RH izdvajaju i nekoliko puta vise od banaka u drugim zemljama EU. To je razina od nekih 650 milijuna kuna godišnje. Neke manje banke više plaćaju naknade regulatoru za osiguranje nego ukupna kamata na štednju? To je apsurd regulacije te očekujemo da će s eurom izravni i neizravni regulatorni troškovi banaka pasti”, kaže Adrović. Bankarski sustav muči i to što unatoč rekordnoj likvidnosti imaju relativno uski prostor za plasman kredita građanima i poduzećima. Iako se često može čuti da je Hrvatska visoko zadužena zemlja prema udjelu BDP-a, činjenica je da je gotovo pola ukupnog zaduženja tvrtki dolazi iz inozemstva. S druge strane, nedavne izmjene zakona pod egidom zaštite potrošača, pooštrile su kriterije pa je velik broj građana, a i pravnih osoba, postao kreditno nesposoban te im poslovne banke teže odobravaju kredite. S druge strane, velike i uspješne tvrtke se jeftinije zadužuju u inozemstvu , gdje nema tako visokih regulatornih troškova. I glavni ekonomist Addiko banke, Hrvoje Stojić, upozorava da će ulazak naše zemlje u eurozonu ovisiti o tehničkim, a u konačnici i političkim uvjetima.

“Ankete koje govore o percepciji poslovne klime će biti jedna od mjera koja će imati stanovitu težinu pri ocjeni zadovoljavamo li uvjete ili ne. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), u čije članstvo nismo ušli zbog protivljenja Slovenije i Mađarske, će uskoro napraviti istraživanje o snazi i funkcionalnosti hrvatskih institucija. Nije toliko bitno hoće li nam netko u Bruxellesu dati plus ili minus, nego je pitanje i što o svemu misle poduzetnici, banke, građani, institucije. Uvođenje eura je zapravo svojevrsni test svjesnog uvođenja političkih reformi. Trebamo ojačati institucije, a s time i poslovnu klimu. Kako bi se postigle veća stopa rasta potrebno je jačati ponudbenu stranu ekonomije podizanjem stope investicija iznad prosjeka istočne Europe”, ističe Stojić. Dodaje da u narednom razdoblju inflaciju ne vidi kao problem zbog velikog priljeva deviza od turizma, doznaka dijaspore te svojevrsne „amazonizacije“ maloprodaje, a jednom kad uvedemo euro bit ćemo relativno snažnije izloženi
konkurentskim cjenovnim pritiscima uz povoljnije uvjete financiranja.

“S obzirom na to da kreditne agencije i dalje stavljaju valutni rizik u izvješća o Hrvatskoj, njegova eliminacija će pogodovati poboljšanju uvjeta financiranja te smanjenja ukupnog rizika poslovanja. Praksa drugih zemalja pokazuje da su uvođenjem eura pale kamatne stope, prije svega na državni dug, pa se takvo što može očekivati i u Hrvatskoj, iako nema garancije”, navodi Stojić.

Skepsa postoji

Njegov kolega Alen Kovač, glavni ekonomist Erste banke, smatra da je najveći problem uvođenja eura u Hrvatskoj u tranziciji društva i društvene klime. “Kad se govori o euru, fokus javnosti, politike i investitora pretežno je datum, a nažalost ne i reforme i kvaliteta institucija. Očekujem da će sam datum ulaska biti definiran prije svega političkom odlukom. Treba li Hrvatskoj euro i kada? Apsolutno da, iako datum nije presudan. Građani svojom visokom sklonosti štednji u euru kroz dugi niz godina, zapravo jasno zagovaraju članstvo. Ipak, očekivano postoji skepsa javnosti i stoga treba uložiti još puno vremena i truda u edukaciju, kako bi građani dobili što kompletniju sliku dobrobiti i troškova članstva u eurozoni. Kada govorimo o bankama, one su logistički sigurno spremne, posebno jer su im matice uglavnom u eurozoni”, kaže Kovač.

Hrvatsku narodnu banku (HNB) je predstavljao Maroje Lang, glavni savjetnik u sektoru istraživanja HNB-a, koji je istaknuo da je Hrvatska već i sada jako eurizirana zemlja te da je pitanje tečaja i vanjskog zaduživanja bio jedan od glavnih fokusa središnje banke u proteklom razdoblju. Lang ističe da u EU ima raznih primjera zemalja koje su različitom dinamikom ulazile ili još uvijek ulaze u eurozonu. Kao primjer ističe Litvu i Latviju koje su posljednje dvije države koje su uvele euro, dok s druge strane jedna Danska, koja gotovo da zadovoljava sve uvjete za euro, ima trajni 
izuzetak od obveze uvođenja. Pojasnio je da za uvođenje eura trenutno, uz Hrvatsku, zainteresirane Bugarska i Rumunjska, dok Mađarska, Češka i Poljska, koje su puno više od naše zemlje poodmakle s reformama, zapravo i nemaju preveliku želju za ukidanjem domaće valute.