Financijski krajolik Europe svjedoči o seizmičkoj promjeni prema održivosti. MSCI ističe da je čak 7 od 12 bilijuna eura aktive europskih investicijskih fondova uloženo u ESG ili održivu strategiju ulaganja (od čega 6 bilijuna eura klasificirano kao SFDR članak 8 ili 9). Nesumnjivo, iz kvartala u kvartal financijska imovina preljeva se u ESG/održive investicijske fondove, a pada u onima koji takvu strategiju još nisu usvojili. U suprotnosti s očekivanjima prosječnog ulagača, takva ulaganja najčešće ne podrazumijevaju zapravo i izbjegavanje ulaganja koja su zaista i zelena. Primjerice, velika većina fondova (80%) klasificiranih kao SFDR članak 8 ima srednju ili veliku izloženost prema kompanijama s umjerenim ili visokim ugljičnim otiskom (PAI 2), a njih preko 30% ima direktnu izloženost većoj od 10% u sektoru fosilnih godina (PAI 4).

Izvor konfuzije

ESG rejtinzi su dodatan izvor konfuzije na ovom brzorastućem tržištu. Kao. Prvo, ESG rejtinzi različitih pružatelja (MSCI, Sustainalytics, ISS, Refinitiv) pokazuju začuđujuće niske korelacije. To je, blago rečeno, iznenađujuće, s obzirom na to da su te ocjene dizajnirane da mjere iste održive metrike. Takve razlike ne samo da zamagljuju sliku za investitore već i postavljaju pitanja o pouzdanosti ESG ocjena kao takvih. Srećom, kako bi se toj neusklađenoj. praksi stalno na kraj, Europska komisija uvodi regulativu za ESG rejtinge usmjeren na poboljšanje transparentnosti i integriteta aktivnosti ESG ocjenjivanja. Uz to, uvođenje novih pravila EU-a o izvješćivanju o korporativnoj održivosti (CSRD/ESRS) obećava ponuditi investitorima jasniji, standardiziraniji pogled na održivost tvrtki. To je značajan korak naprijed, omogućujući investitorima da donose informiranije odluke o dugoročnim izgledima i rizicima potencijalnih ulaganja.

Investitorima je također važno da ulaganja ostvare i solidne povrate, primjerene rizičnosti. Postoje brojne znanstvene studije (preko 2000) koje nastoje utvrditi postoji li poveznica između performansa u ESG/održivosti, te povrata i rizika na dionice. Većina studija slaže se u tome da su dionice koje imaju dobru ocjenu u održivosti, i manje rizične. No za sada ne postoji dokaz i superiornog povrata na dionice. Nekonzistentnost između pojedinih ESG rejtinga je jedan od mogućih uzroka.

Hrvatski izdavatelji dionica su usporedno s drugim razvijenim tržištima u ranoj fazi integracije strategije održivosti i izvještavanja. No, ipak neke se tvrtke već sada izdvajaju kao lideri u primjeni i izvještavanju o održivosti, što je prepoznato i od strane već brojnih prestižnih nagrada, dugogodišnji HRIO od HR PSOR, nagrada za korporativno upravljanje HANFE ili novi HGK ESG rejting. Međutim, za sada sva ova hvalevrijedna priznanja za održivost ne reflektiraju se nužno i na veći rast cijena dionica. Brzinska analiza cijena kretanja dionica hrvatskih lidera u održivosti u ovoj godini i od početka 2019., ne pokazuje da je održivost nagrađena od ulagača na burzi.

Čimbenici poput sinkroniciteta cijena dionica na burzi, karakteristični za tržišta u nastajanju s ograničenom likvidnošću, mogli bi ovdje igrati ulogu, posebno tijekom globalnih kriza poput pandemije COVID-19.

Konkurentska prednost

Na kraju, iako izravni utjecaj ESG rejtinga na performanse dionica ostaje predmet rasprave, jedna činjenica jasno se ističe: tvrtke koje bez rezerve integriraju održivost u svoje poslovanje konzistentno ostvaruju bolje financijske rezultate. Za razliku od ESG rejtinga i performansa dionica, veza između održivosti i financijskih rezultata jasno je dokazana brojnim studijama.

Glavno objašnjenje za to je da održivost postaje izvor konkurentskte prednosti koju nije lako kopirati, a to će se nesumnjivo na dugi rok odraziti i na performanse dionica, uključujući uz niže rizike i povećane prinose.