Nakon posljednje presude Visokog trgovačkog suda o ništetnosti valutne klauzule, čime su izvan zakona stavljeni i valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, Udruga Franak najavila je "tsunami" sudskih tužbi protiv banaka koje, pak, relativiziraju učinke sudskog pravorijeka. U intervju direktor Hrvatske udruge banaka Zdenko Adrović za Večernji list komentira presudu, no napominje i da HUB kao udruženje banaka nije stranka u kolektivnom sporu niti svojim objašnjenjima može prejudicirati postupanje pojedinih banaka. 

Presuda VTS-a kaže da ne vrijedi ni valutna klauzula, ni promjeniva kamatna stopa te da su krediti ugovoreni po nepoštenim uvjetima. Kakvo je pravno, ali i reputacijsko stajalište banaka prema tome? 
Iznošenje velikih očekivanja u vezi ovog procesa dovelo je do toga da se pod takvim pritiskom dovode u pitanje načela koja je potrebno poštivati kako bi se osiguralo kvalitetno suđenje. Ponajprije u pogledu primjene presude Suda EU na konkretan slučaj. Vrhovni sud dao je jasnu uputu kako izravna primjena prava EU nije dopuštena u ovom slučaju jer se radi o razdoblju prije nego što je Hrvatska postala članicom. Čini se da su u cijeloj situaciji određene interesne skupine pronašle način na koji mogu profitirati od moguće odštete. Iznimno je važno svakom građaninu koji je imao kredit u CHF-u predočiti sve potrebne informacije jer situacija nije toliko jednostavna kako se prikazuje. Ponajprije je važno utvrditi što VTS-u predstavlja pojam 'prosječnog potrošača'. Prema VTS-u, prosječan potrošač nije uopće bio svjestan činjenice da može doći do promjene tečaja, da se tečaj mijenja u skladu sa svjetskim tržišnim kretanjima; dakle bio je neoprezan i nerazborit, donosio odluke na prečac i uopće se nije informirao. S druge strane, po ustaljenoj praksi Vrhovnog suda RH i Suda EU, prosječan je potrošač osoba koja je u razumnoj mjeri obaviještena, pažljiva i oprezna. Dakle, dolazimo do 'diskrepancije' u tumačenju pojma prosječnog potrošača te smatram kako je ovo još jedan od razloga zbog kojeg nije ispravno tvrditi da se ova presuda primjenjuje na svakog građanina. Svaki bi slučaj trebao biti različit, za svakog klijenta bi se trebalo utvrditi posebno koliko je svjestan i upućen. Više je nego dvojben stav da svi ili većina od 120.000 dužnika nije bila svjesna rizika. Dug pravosudni put još nije gotov; banke su uložile pravne lijekove, ponovo i na Vrhovnom i Ustavnom sudu. 

Koliko je veliko nepovjerenje klijenata prema bankama? 
Bankarski sustav je siguran i cilj mu je zaštiti svoje potrošače i uspostaviti sustav u kojem su obje strane zadovoljne. Povjerenje je na visokoj razini što se odražava i u porastu kreditiranja. 

Znači, banke tvrde da ni one nisu mogle znati što će biti s tečajem CHF. Mislite li vi da je regulator trebao biti karika koja će zaštititi banke od njih samih? 
Ne mogu suditi o regulatoru. Dva su: jedan je HNB, a drugi Vlada, odnosno Sabor. To je pitanje za šefove regulatornih tijela. 

Tvrdite da najnovija presuda nije primjenjiva na već konvertirane kredite? 
Mnogi pravni stručnjaci smatraju da se presuda u dijelu ništetnosti valutne klauzule ne odnosi na konvertirane kredite. Konverzijom koja je provedena za više od 50.000 kredita, pozicija im je izjednačena s onima koji su kredite podizali u eurima. Banke u RH jedine su u EU snosile ukupnu štetu konverzije od milijardu kuna. Komunicirano je da 'lex CHF' predstavlja zakonski okvir za rješavanje ovog problema. Koji je smisao preispitivanja te odluke, ako ga je Ustavni sud proglasio valjanim? 

Prema Zakonu o obveznim odnosima ono što je ništetno ne može naknadnom postati valjano. Mogu li se ništetne klauzule konverzijom ozakoniti? 
Udruga Franak se poziva na presudu Vrhovnog suda koja se odnosio na slučaj Zakona o prodaji stanova otprije 18 godina koji nema pravnu važnost za ovaj slučaj. No, o tome će odlučiti Vrhovni sud. 

Kakve mogu biti posljedice za banke u slučaju proglašenja ništetnosti cijelog ugovora? Spominju se iznosi odšteta od 10 do 15 mlrd. kuna. 
To spominje samo Udruga Franak. Mi mislimo da su takve procjene paušalne i da nije moguće precizno procijeniti učinke presude. 

Stanu li sudovi na stranu dužnika i u pojedinačnim sporovima, jesu li banke spremne na nagodbe? 
Banke stoje pri stavu da su u većini slučajeva ponudile dovoljnu razinu informacija i da je klijent sposoban procijeniti rizike. Pa dio ljudi je dolazio s već donesenom odlukom da žele kredit u CHF. Zašto onda ići u nagodbu s onima koji su bili informirani? 

Spor u Washingtonu

Očekujete li da će ova presuda promijeniti poziciju banaka u sporovima pred međunarodnim sudom u Washingtonu?
Unatoč očekivanju pojedinačnih skupina, učinak bi mogao biti upravo suprotan – obrazloženje konverzije je da se njom rješavala krizna situacija, a sad ispada da je nametnut teret konverzije bankama, a problem nije riješen. Ugovori nisu ništetni, ovo tumačenje nas dovodi u stanje pravne nesigurnosti.