U okruženju rata u Ukrajini i usporavanja tempa oporavka nakon pandemije Covida-19 uz neizostavni danak inflacije, lanjska godina donijela je ipak nešto sporiji rast, no povećanjem od četiri posto u odnosu na prethodnu godinu industrija osiguranja godinu je zaključila s naplaćenih 1,75 milijardi eura bruto premije.

Inicijalna neizvjesnost oko prelijevanja posljedica sukoba na istoku Europe na gospodarstvo Starog kontinenta, trgovinskih partnera pa onda i na tvrtke i građane u Hrvatskoj, prošle je godine u većoj mjeri popustila. No, makroekonomsko okruženje i dalje se nadvija kao potencijalna sjena za gospodarstvo u cjelini i 14 društava za osiguranje koji posluju na domaćem tržištu.

Vodeći igrač ostaje Croatia osiguranje, čiji je većinski vlasnik Adris grupa, s 25,14 posto udjela u ukupnoj premiji, odnosno 439,8 milijuna eura naplaćene premije (lani je zaračunata premija iznosila 405,8 milijuna eura). Na drugom mjestu je Euroherc s 13 posto i oko 229 milijuna eura premije. Treći na ljestvici je Adriatic osiguranje tik do 12 posto udjela, odnosno naplaćenih 210 milijuna eura. Slijedi Allianz Hrvatska s 201,4 milijuna eura, 11,5 posto udjela. Ljestvicu pet najvećih zaključuje Wiener, iz sastava austrijskog Vienna Insurance Groupa, koji je u odnosu na 2022. pao s 10,8 posto premijskog kolača na 7,6 posto. Generali ima 7,04 posto, Uniqa 5,71 posto, a Triglav 5,2 posto, dok ostatak čine manji igrači.

Nizali se faktori

Proteklih nekoliko godina svakako se ne može ocrtati nezanimljivima: od potresa, korona krize, ekonomske krize, do uvođenja eura i inflacije bez kontrole, nizali su se faktori koji su utjecali na performans osiguranja. Premija po stanovniku prošle godine iznosila je 454 eura, od čega je 371 euro za neživotno osiguranje i tek 83 eura za životno. Istovremeno, prosječni građanin Europe izdvojio je više od 2000 eura, što ukazuje koliko zaostajemo za trendovima u ostalim članicama, ali istodobno i na razmjere potencijala dok ne uhvatimo korak s razvijenim tržištima.

Za mnoge je taj jaz faktor mentaliteta budući da osiguranje mnogi i dalje promatraju u prvom redu kao – trošak. Priča je puno kompleksnija i reflektira razinu plaća koja bitno kaska za europskim prosjekom, dok su mu troškovi života puno bliži. Svoj obol daje i utjecaj nedovoljne financijske pismenosti koja potpiruje skepsu i relativno nepovjerenje prema osiguranjima. Bržem razvoju tog sektora nerijetko je prepreka država koja, umjesto poticanja građana da se zaštite od ekonomskih posljedica rizika, redovno poseže za novcem poreznih obveznika velikodušno isplaćujući štete nakon nepogoda.

S druge strane, može se istaknuti da se udio ukupne premije u BDP-u lani spustio na najnižu razinu u 17 godina. Prošle godine pao je na 2,3 posto, što je ispod razine iz 2022. godine kada je iznosio 2,5 posto. Pad reflektira činjenicu da, unatoč uzlaznom trendu, povećanje bruto premije zaostaje za tempom rasta ekonomije.

S kontinuiranom integracijom u institucije i mehanizme Europske unije, lani naposljetku i ulaskom u eurozonu, većina domaćih društava odlučila je prihode tražiti i izvan granica Hrvatske računajući upravo na dublje novčanike i razvijeniju svijest o važnosti osiguranja. U zemljama EU lani su naplatili 173,7 milijuna eura, 15-ak posto više nego prethodne godine. Premda je premija i dalje skromna u odnosu na domaće tržište, uzlazni trend je očit. Najviše su iskoračili Adriatic i Euroherc iz sastava koncerna Agram na koje otpada 70-ak posto inozemne premije. Pritom se Adriatic orijentirao isključivo na Italiju, a Euroherc podjednako na Italiju i Austriju.

Pogleda li se po segmentima, udio premije neživotnih osiguranja lani je u BDP-u iznosio 1,9 posto, dok su životna činila tek 0,4 posto. U usporedbi s drugima, te brojke više su nego u državama u okruženju, no u usporedbi sa zemljama EU Hrvatska znatno zaostaje, ističe se u pregledu tržišta osiguranja Hrvatskog ureda za osiguranje.

Slaba privlačnost životnih

Bez promjene u odnosu na prethodne godine, ostale su i preferencije prema vrsti osiguranja snažno u korist neživotnih osiguranja. Prošlogodišnje poslovanje obilježio je značajan rast segmenta neživotnih osiguranja od 9,4 posto. Segment životnih nastavio je neumoljivi trend klizanja prema dolje potonuvši gotovo 15 posto.

Društva su tako naplatila čak 1,43 milijardi eura prodajom lepeze polica neživotnog, odnosno tek 321,5 milijuna eura iz životnog osiguranja. Istraživanje Hrvatske gospodarske komore i Ipsosa, primjerice, pokazalo je da tvrtke više ulažu u osiguranje automobila nego svojih zaposlenika, primjerice putem dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja. Nisu sklone, doduše, ni drugim vrstama zaštite, primjerice od financijskih gubitaka uslijed prekida rada ili kibernetičkom osiguranju. Bez puno iznenađenja, najviše su upoznate s vrstama osiguranja koje najviše i koriste, a to su obvezno auto osiguranje, kasko osiguranje i osiguranje imovine.

Upravo u njima najviše prepoznaju potencijalne rizike kojima mogu biti izložene, primjerice oštećenje imovine uslijed potresa, poplave ili požara, a nakon toga slijedi rizik od nemogućnosti naplate potraživanja. Ako je suditi po istraživanju, ni u bližoj budućnosti neće biti većih zaokreta. Upitani o planovima za nove vrste osiguranja, čak trećina ispitanika je iskazala namjeru da u tom razdoblju ugovori neku novu vrstu osiguranja, pri čemu je prvi izbor ponovno osiguranje imovine.

Slaba privlačnost životnih osiguranja dugogodišnji je problem kojem dosad taj segment financijskog tržišta nije uspio doskočiti. Police su se prodavale dok su donosile opipljive obećane prinose, no višegodišnje razdoblje iznimno niskih kamatnih stopa brutalno im je izbrisalo popularnost. Uslijedile su godine pokušaja oživljavanja tih proizvoda, no bez uspjeha. Išlo se čak u smjeru rebrendinga s ciljem edukacije klijenata da je sukus životnog osiguranja u garanciji uloženog novca i pružanja sigurnosti, a ne štednji s visokim prinosima, no nezaustavljivo klizanje premija prema dolje govori o uspjehu te strategije.

Krajem 2023. bilo je sklopljeno oko 756,7 tisuća polica životnih osiguranja na temelju kojih je uplaćeno 246,6 milijuna eura premije, 40-ak milijuna manje na godišnjoj razini, uz 523 tisuće polica dopunskih osiguranja uz životna osiguranja (koje se odnose na nezgode), s uplaćenih 15-ak milijuna eura premije. Segment koji bi u budućnosti mogao pronaći svoju nišu je osiguranje rente koja bi osiguravala dodatne prihode u trećoj dobi umirovljenicima koje čekaju sve manje mirovine s obzirom na demografske trendove. Lani je takvih osiguranja bilo zanemarivo, tek oko 3000 polica s premijom ispod dva milijuna eura.

Osiguravatelji nade polažu da bi okončanje desetljeća dugog razdoblja niskih kamatnih stopa moglo donijeti prekretnicu agoniji životnih osiguranja, no tako željenu točku preokreta tek treba vidjeti.

Ono od čega dobro posluju osiguranja u Hrvatskoj je osiguranje od automobilske odgovornosti (AO). Najizdašniji je to prihod koji čini čak 29 posto ukupnog premijskog kolača na čije ime je lani uplaćeno 507 milijuna eura. U usporedbi s prethodnom godinom, premija je porasla iznimnih 18,4 posto, a uzroci tog skoka objašnjavaju se utjecajem inflacije i većom prodajom novih vozila. Konkretno, lani je prodano 3,65 milijuna AO polica, što je godišnji skok od 5,5 posto.

Potencijal zdravstvenog

Slijedi kasko osiguranje vozila koje čini nešto manje od 15 posto ukupne premije, ostala osiguranja imovine s 8 posto, dok se za osiguranje od požara i elementarnih šteta uplati 7,4 posto ukupne premije, a za zdravstveno osiguranje 6,4 posto.

Upravo se zdravstveno osiguranje podcrtava kao segment s potencijalom, iza kojeg je čitavo desetljeće rasta. Premije zdravstvenog osiguranja lani su porasle gotovo 8 posto dosegnuvši 6,4 posto udjela u ukupnom prihodu. Popularizaciji tog proizvoda, za koji je uplaćeno 112 milijuna eura, svesrdno ‘pomaže’ država nevoljkošću da se uhvati u koštac s nagomilanim problemima u sustavu javnog zdravstva, od nedostatka medicinskog osoblja, neorganizacije poslovanja, neracionalne bolničke mreže, lista čekanja… S obzirom na kozmetičke poteze i uzastopne financijske injekcije za sanacije nagomilanih gubitaka, za pretpostaviti je nastavak tog trenda i u budućnosti. I sami igrači u tom biznisu smatraju da promjene u zdravstvenom sustavu te značajnija utakmica u dijelu dopunskog zdravstvenog osiguranja mogu dovesti do daljnjeg rasta važnosti i njegovog udjela.

Osim uzlaznog trenda rasta premijskog prihoda, povećava se i iznos koji društva za osiguranje isplaćuju građanima i gospodarstvu, tzv. likvidirane štete. One su u 2023. iznosile 1,16 milijardi eura, 13,5 posto više nego prethodne godine. Likvidirane štete predvode isplate po policama neživotnog osiguranja koje su lani povećane za gotovo četvrtinu, a ta kretanja osiguravatelji pojašnjavaju inflatornim učincima i intenzitetom šteta. U isto vrijeme bilježi se blagi pad isplata po životnim osiguranjima. Pri tome je lanjska godina među nekoliko iznimnih godina jer je likvidiranje šteta u životnim osiguranjima u pravilu bilo intenzivnije, posebnice u godinama kriza.

U zaključku, pred osiguranjima sve je više izazova, ne smo globalnih političkih i ekonomskih upitnika, nego i pitanja kibernetičke (ne)sigurnosti, demografskih izazova, zdravstvenih i klimatskih kriza. Sve su to pitanja uspješnog predviđanja i upravljanja financijskim rizicima. Na domaćem terenu, osiguravatelji su uspješno iznijeli uvođenje eura i prilagodbu regulatornim promjenama.

Iz perspektive regulatora, Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, osiguravatelji imaju dovoljno kapitalnih rezervi za miran san, no upozoravaju na (pre)visoku orijentiranost ulaganjima u nekretnine. U njih je u prosjeku uloženo oko četvrtine ukupne imovine što bi u slučaju korekcije cijena moglo predstavljati rizik za likvidnost zbog teže unovčivosti.