Tijekom vremena Europska unija je razvila čvrsti regulatorni okvir za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma u skladu s međunarodnim standardima. Međutim, niz nedavnih incidenata koji, između ostalih, uključuju europske, pa i hrvatske banke, skrenule su pozornost na to da financijske institucije ne provode pravila Europske unije.

Prevencija i borba protiv pranja novca i financiranja terorizma ključna je u očuvanju integriteta unutarnjeg tržišta i borbi protiv kriminala. Različiti akteri imaju različite uloge u sprečavanju i borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma, počevši od kreditnih institucija, nadzornih tijela (uključujući Europsku središnju banku), te službe za javni red i sigurnost (policija, sud, tužiteljstvo, itd.).

Prijeko je potrebno da navedene službe učinkovito organiziraju borbu protiv pranja novca i financiranje terorizma kao prioritet, da je zakonodavni okvir u potpunosti primijenjen u radu kreditnih institucija i da javna tijela stalno nadziru njegovu primjenu.

Tijekom 2019. godine, dvanaest od pedeset najboljih svjetskih banaka kažnjeno je novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 8,14 milijardi dolara zbog kršenja zakonskih propisa o sprečavanju pranja novca.

To je dvostruko više u odnosu na 2018. godinu kada su kažnjene financijske institucije u ukupnom iznosu od 4,27 milijardi dolara. Najveća pojedinačna kazna za financijsku instituciju iznosila je 5,1 milijardu dolara.

Američki udar na Europu

Dvije trećine svih novčanih kazni koje su izdali američki regulatori usmjerene su prema europskim financijskim institucijama i to za područje pranja novca i kršenja sankcija zemljama poput Irana, Kube, Sjeverne Koreje, Sudana, Libije i Mianmara. Jedna velika europska banka platit će kaznu u iznosu od 385 milijuna dolara za kršenje zakonskih propisa vezanih za pranje novca.

Prema podacima objavljenim na internetskoj stranici Hrvatske narodne banke, u 2018. godini čak pet banaka u Hrvatskoj kažnjeno je zbog propusta koji su mogli omogućiti (ili to i jesu) pranje novca i financiranje terorizma.

Kako su mogući toliki propusti financijskih institucija u tako osjetljivom i važnom području poslovanja?

Analiza Europske komisije iz srpnja 2019. godine identificirala je četiri široke kategorije prema kojima se mogu grupirati nedostaci sustava za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma: 1. neučinkovit ili nepostojeći sustav i kontrola usklađenosti sa zakonskim zahtjevima 2. greške prilikom upravljanja sustavom 3. neadekvatno upravljanje rizikom 4. propusti u postupanju sukladno definiranim politikama.

Nadalje, poslovne jedinice za praćenje usklađenosti u nekim su slučajevima bile bez dovoljnog broja zaposlenika ili su rijetko bile uključene u konačne odluke Uprave. U većini slučajeva korporativna kultura koju promiče viši menadžment fokusirala se pretežno na profitabilnost u usporedbi s usklađenosti sa zakonskim propisima.

Kao posljedica propusta da obave odgovarajuću dubinsku analizu klijenata neke kreditne institucije nisu adekvatno analizirale njihove stvarne transakcije te temeljem analize nisu mogle prepoznati sumnjive transakcije. Mnoge su kreditne institucije imale poteškoće u utvrđivanju identiteta svojih klijenata zbog činjenice da je identifikacija bila otežana i da registar stvarnih vlasnika još nije bio uspostavljen.

U nekoliko slučajeva, financijske institucije nisu identificirale politički izložene osobe niti ih kao takve stavile u kategoriju visokog rizika, što nije u skladu sa zakonskim propisima.

U nekim slučajevima broj upozorenja generiranih posebnim aplikacijama za praćenje transakcija ograničen je na broj koji se smatrao prikladnim u odnosu na broj osoblja koje upravlja takvim upozorenjima, dok u nekim slučajevima kreditne institucije nisu imale odgovarajući alat za procjenu rizika transakcija.

U većini slučajeva, na temelju postavljenih indikatora u aplikaciji, broj generiranih izvještaja o sumnjivim transakcijama bio je malog opsega, a broj stvarno prijavljenih sumnjivih transakcija još i manji.

Nemoćne linije obrane

U najvažnijim slučajevima, prva linija obrane (poslovne jedinice) praktički nije postojala, jer zaposlenici u poslovnim jedinicama nisu obavljali osnovne obveze u okviru sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma, poput prepoznavanja ili prijavljivanja sumnjivih klijenata i transakcija.

Često se druga linija obrane (upravljanje rizikom i funkcija praćenja usklađenosti) također pokazala neadekvatnom jer nije ispravno procijenila i ublažila slabosti niti utvrdila propuste prve linije obrane.

U nekoliko slučajeva, činilo se da treća linija obrane (unutarnja revizija) nije na odgovarajući način dala važnost sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma, odnosno nije bila neovisna od prve linije obrane ili nije primala dovoljnu pozornost višeg rukovodstva.

U proteklim godinama, međutim, zahvaljujući postupnom razvoju zakonskog okvira za sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma, mnoge su kreditne institucije poduzele značajne mjere kako bi poboljšale usklađenost.

Povećali su timove za upravljanje rizikom i funkciju praćenja usklađenosti i rade na unaprjeđenju njihovih procedura i implementaciji unutarnjih kontrola u skladu s novim izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju pranja novca.

Opseg financijskog kriminala i dalje raste dok se razvijaju metode koje zločinci koriste za pranje novca. Gore navedena analiza pokazuje da mnogim financijskim institucijama koje su kažnjene nedostaju odgovarajući sustavi i infrastrukture za usklađivanje sa zakonskim propisima koji su nužni za identifikaciju i prepoznavanje područja visokog rizika.

Učinkoviti interni akti i unutarnje kontrole više nije preporučljivo imati, oni su presudni za budućnost bankarstva i smanjenje globalnog financijskog kriminala.

* Željka Vlahinić je ovlašteni revizor, suvlasnica tvrtke Confida za poslovno savjetovanje i projektno upravljanje