Niske kamatne stope već godinama ostavljaju štediše bez prinosa. Ipak, klasična štednja je za mnoge prvi izbor alokacije viška dohotka uslijed niske percepcije rizičnosti koju sa sobom nosi u odnosu na ulaganja u vrijednosne papire. Da to nije u potpunosti tako štediše su osvijestile uslijed visokih stopa rasta inflatornih pritisaka.
Uz godišnji rast cijena od oko 10 posto, realna vrijednost njihove ušteđevine (aproksimirana količinom roba i usluga koja se može kupiti) smanjenja je za isti iznos. Takve okolnosti su potaknule mnoge na preispitivanje svoje odluke i informiranje o alternativama klasičnoj štednji.
Ključ u diverzifikaciji
Zahvaljujući razvoju informacijske i financijske tehnologije, danas nam je na raspolaganju niz opcija koje su još prije dvadesetak godina bile rezervirana samo za velike tržišne igrače. Jedna od takvih investicijskih opcija jest i ETF, skraćenica koja označava investicijske fondove kojima se trguje na burzi. ETF-ovi su vrijednosni papiri koji investitorima nude širok raspon pogodnosti.
Bilo da kao investitor želite pasivno pratiti kretanja nekog tržišnog indeksa (primjerice S&P 500), ili želite ulagati u specifičan tržišni segment, ETF-ovi pružaju jeftin i jednostavan način pristupa košarici vrijednosnih papira u jednom financijskom instrumentu.
Svojom pojavom prije 30-ak godina, ETF-ovi su izazvali pravu demokratizaciju investiranja. Individualnim investitorima sa relativno skromnim investicijskim sredstvima omogućen je pristup investiranju u sve vrste imovine te konstruiranje sofisticiranih strateških alokacija.
Ukoliko pitate investitore zašto vole ulagati u ETF-ove, većina će vam odgovoriti radi niskih troškova. Pasivno upravljanje ETF-ovima ima znatno niže troškove od aktivnog upravljanja investicijskim fondom koje zahtijeva detaljne analize i kreiranje investicijskih strategija. Većina ETF-ova jednostavno prati neki temeljni indeks, poput S&5 500 dioničkog indeksa, koji je reprezentacija vrijednosti dionica svih 500 kompanija koje ima u svom sastavu.
Pritom na umu treba imati kako prinos investitora koji je uložio u ETF koji prati određeni dionički indeks će uvijek biti jednak upravo prinosu tog dioničkog indeksa, dok investiranje u tipičan investicijski fond sa aktivnim upravljanjem može za investitora rezultirati sa višim, ali i nižim prinosom u odnosu na mjerilo tržišta.
Uz niske troškove, diverzifikacija je još jedna od ključnih karakteristika ETF-ova koja ih čini pogodnima za male investitore. Kupnjom ETF-a možete postići izloženost prema stotinama, čak i tisućama vrijednosnih papira u samo jednom ulaganju. Na ovaj način se eliminira rizik “držanja svih jaja u istoj košari”.
Ulaganje u sve zamislivo
Izuzev dioničkih ETF-ova koji su najpopularniji, na tržištu su prisutni i obveznički ETF-ovi, robni ETF-ovi, valutni ETF-ovi i ETF-ovi fokusirani na pojedine tržišne sektore i niše. Danas je gotovo nemoguće zamisliti segment tržišta u kojeg nije moguće uložiti putem ETF-ova.
Nešto iskusniji investitori na ovaj način mogu kombinacijom ulaganja u nekoliko ETF-ova konstruirati vlastiti portfelj. Kroz mogućnost zadavanja tržišnih naloga kao što je nalog za zaustavljanje gubitka ili ograničeni nalog, investitor je u mogućnosti automatizirati izvršenje trgovanja po najboljoj mogućoj cijeni. Investitori pritom trebaju uzeti u obzir kako ulaganje u ETF-ove nije bez rizika.
Radi diverzifikacije koja proizlazi iz držanja većeg broja vrijednosnih papira u sklopu ETF-a, investiranje u ETF-ove je pretežito manje rizično i volatilno od ulaganja u zasebne vrijednosne papire. Prosječan prinos Vanguardovog S&P 500 ETF-a od 2012. godine do danas iznosi solidnih 13,7%, ali uz značajne oscilacije u pojedinim periodima.
Suprotno inicijalnim predviđanjima, 2020. godina obilježena pandemijom koronavirusa, bila je pak uspješna za investitore. Uzimajući u obzir kako je takve šokove teško predvidjeti, a nerijetko i teško procijeniti njihov intenzitet i trajanje, investitorima se savjetuje kontinuirano dugoročno investiranje koje rezultira ostvarivanjem prosječnog dugoročnog tržišnog prinosa.
