Ono što je Wikileaks bio za razotkrivanje zakulisne politike, za sferu međunarodnog biznisa mogao bi biti pothvat kojeg je u suradnji s 38 velikih svjetskih medija izvela organizacija Međunarodni konzorcij novinara istraživača (International Consortium Of Investigative Journalists – ICIJ) sa sjedištem u Washingtonu.

Među "izabranim" medijima koji su dobili uvid u podatke ICIJ-a su The Washington Post, kanadski CBC, The Guardian, BBC, Le Monde, L'Espresso… Oni su nakon mjeseci istraživanja podataka koji su procurili iz najpoznatijih svjetskih poreznih utočišta obznanili jedan od najvećih medijskih projekata u povijesti – "Tajnost na prodaju: globalni offshore novčani labirint iznutra". Rezultat je fascinantan: razotkrivanje mreže za koju se smatralo da je neprobojna, tko su ljudi koji imaju ponekad i tisuće registriranih tvrtki u najpoznatijim poreznim oazama, najviše na Britanskim Djevičanskim otocima. Posao na projektu trajao je punih 15 mjeseci, koliko je 86 novinara iz 46 zemalja "češljalo" mnoštvo tajnih dosijea, e-mailova, baza podataka i sličnog materijala koji je dobio ICIJ. Mjereno u gigabajtima, materijal je 160 puta veći od onoga kojega je Wikileaks dobio iz američkog State Departmenta.

Nije za smrtnike
I ovoga puta osnovna informacija je dobivena na sličan način – u poštanski sandučić ICIJ-a stigao je eksterni tvrdi disk s 260 GB materijala, među kojima je bilo i dva milijuna e-mailova. Kad se to pregledalo, otkriveno je vlasništvo i poslovanje više od 120.000 offshore kompanija, u koje je uključeno skoro 130.000 osoba iz čak 170 zemalja. Raspon takvih biznismena je nevjerojatan, od britanskih domaćica i grčkih seljaka preko ruskih tajkuna i mešetara s Wall Streeta pa sve do predsjednika država i rodbine diktatora. Razotkrivena je i uloga velikih banaka poput UBS-a ili Deutsche Bank koje su omogućavale klijentima osnivanje tajnih tvrtki po egzotičnim, najčešće karipskim državicama, no i u zemljama koje u pojedinim svojim dijelovima dozvoljavaju offshore poslovanje, poput SAD-a, Rusije, Kine, Pakistana, Azerbajdžana… Britanski Guardian je u svom dijelu serijala procijenio da bogatstvo vlasnika tvrtki u poreznim utočištima doseže 32 bilijuna dolara (32 tisuće milijardi). "Svi oni iskoristili su ovu mogućnost da bi posjedovali vile, jahte, umjetnička djela i drugu imovinu, koristeći porezne povlastice i privilegiju anonimnosti koji nisu dostupni običnim smrtnicima. Dobro plaćena vojska knjigovođa, posrednika i drugih pomogla je korisnicima offshore usluga u skrivanju identiteta i poslovnih interesa, osiguravajući im zaklon u brojnim slučajevima pranja novca i sličnih kaznenih djela", kaže se u ICIJ-evom popratnom materijalu, u kojem se ističe da ovakvi projekti mogu najbolje objasniti situacije poput one ciparske, u kojoj se financijski sustav zemlje urušio zbog ovisnosti baš o offshore poslovanju banaka.

Pale prve ostavke
Nažalost za hrvatske prilike, dosad su obznanjeni podaci samo za zemlje iz kojih dolaze mediji s kojima je ICIJ surađivao, no na svojim stranicama koje su u četvrtak zbog zagušenosti često bile nedostupne najavljuju da će se pojaviti i detalji iz drugih država. No, spiskovi su i ovako vrlo zanimljivi, a većina spomenutih na tvrdi da nisu prekršili nijedan zakon.Recimo, kćer pokojnog filipinskog diktatora Ferdinanda Marcosa Maria Imelda imala je tvrtku na Britanskim Djevičanskim otocima, i filipinske vlasti odmah su najavile istragu je li tamo skriven bar dio od pet milijardi dolara koje je njezin otac opljačkao. Kanadski odvjetnik Tony Merchant, suprug kanadske senatorice, uhvaćen je s više od milijun dolara koje je zatajio poreznicima u svojoj zemlji. Tu je i supruga ruskog doministra vanjskih poslova Igora Šuvalova, više visokih dužnosnika Gazproma, potom španjolska barunica Carmen Thyssen-Bornemisza, koja je preko tvrtke na Cookovim otocima kupovala umjetnine. Dobitnica Grammyja, kantautorica Denise Rich ima na istom otočju zakladu sa 144 milijuna dolara.James R. Mellon – član bankarsko-naftaške dinastije – trgovao je preko offshore kompanija dionicama vrijednim desetke milijuna dolara, a ICIJ-evi partneri izvještavaju da je, kad su ga novinari pitali za te račune, spremno izjavio da se upravo čuo s predsjedničkim kandidatom koji ima mnogo novca na Kajmanskim otocima, aludirajući na Mitta Romneya.

Dalje, Jean-Jacques Augier, blagajnik i bliski prijatelj francuskog predsjednika Françoisa Hollandea poznatog kao borca za transparentne financije, je u Kini ušao u poslovne aranžmane koristeći tvrtku s Djevičanskih otoka.U Mongoliji je zbog objave ovih podataka već ostavku najavio bivši ministar financija i potpredsjednik parlamenta Bayartsogt Sangajav. Nađeni su i računi kojima se upravlja imovinom dviju kćeri azerbajdžanskog predsjednika Ilhama Alijeva…Posljedice ovih objava mogle bi biti istinski dramatične, jer će se urušiti cijeli paralelni globalni financijski sustav nad kojim međunarodne i nacionalne institucije nemaju nikakvog nadzora, piše Guardian. "Najbogatiji ljudi na svijeti više neće biti sigurni da će veličina njihovih bogatstava ostati skrivena od njihovih vlada i susjeda", piše britanski list.

Ciparski poučak
Istodobno, i ovako masivno otkriće moglo bi biti samo kap u moru, jer je – piše Guardian – samo na Britanskim Djevičanskim otocima od osamdesetih godina osnovano više od milijun tvrtki, s nikad otkrivenim identitetom vlasnika. V. Britanija ima određene nadležnosti u toj državici, no porezne vlasti u Londonu ovise o informacijama s Kariba, a to je najčešće ništa, premda na tom poslu dobro zarađuju i mnoge tvrtke u Cityju. Na otocima su bijesni zbog otkrića ICIJ-a, i tvrde da su njihovi zakoni stroži nego u mnogim drugim zemljama.Svi koji su sudjelovali u ICIJ-evom projektu ističu da samo vlasništvo nad tvrtkama u poreznim oazama nije prekršaj, one se tamo osnivaju sasvim legalno. Vjerojatno je materijal prije objave proučila i cijela vojska odvjetnika, jer u uključenim zemljama objavljeno je mnoštvo imena čije bi se poslovanje tek trebalo istražiti ako postoje sumnje u zakonitost stjecanja novca. U suprotnom, preostaje samo prihvatiti najčešću "obranu" – da se offshore poslovanjem žele proširiti u područja u kojima nema tako striktnih ograničenja za ulagače. Ipak, nakon financijske katastrofe u Grčkoj i na Cipru, priča o offshore tvrtkama dobija potpuno drugi kontekst.

'Naši ljudi'

Čeka se objava Hrvata s offshore tvrtkama

Koliko je među offshore kompanijama onih koje su osnovali hrvatski državljani, ne zna se, a obećanje ICIJ-a da će sve svoje podatke staviti na Internet obećava da bi se i ta zagonetka uskoro dijelom mogla riješiti. Uostalom, Hrvatska je na popisu zemalja za koje je ICIJ utvrdio da iz nje dolaze osnivači ovakvih tvrtki. Mnoštvo je investicija u Hrvatskoj posljednja dva desetljeća odrađeno preko fondova i tvrtki osnovanih u poreznim oazama, često su se i javno reklamirali kao "bogati inozemni ulagači". Na kraju se najčešće sve pretvaralo u mešetarenje nekretninama, posebno je to slučaj u povijesnim gradovima u Dalmaciji, gdje su deseci, pa i stotine stanova i kuća kupljeni preko offshore kompanija.

Rekorderi

Porno kraljica s 1200 tvrtki

Guardian je među britanskim vlasnicima offshore kompanija otkrio i jednu istinsku kraljicu, stanovitu Sarah Petre-Mears. Ova 38-godišnjakinja ima u svom vlasništvu nevjerojatnih 1200 tvrtki, neoporezivu mrežu porno internet stranica i fiktivnih vlasnika luksuzne imovine. Njezin poslovni i životni partner Edward Petre-Mears u svojim rukama ima još najmanje tisuću "međunarodnih" tvrtki. Ni jedna od njih nema istinsku adresu, nego se sva korespodencija odvija preko poštanskih pretinaca, osim jedne koja je registrirana na neku kolibu na otoku Sark, britanskoj teritoriji u La Mancheu u sastavu Kanalskih otoka, jedne od popularnijih europskih poreznih oaza. Tamo je nekad živjela i obitelj Petre-Mears, ali ih tamo dugo nitko nije vidio, a reporterima Guardiana susjedi su rekli da su se odselili na Karibe, na otočić Nevis. Tamo su ih našli i reporteri, u raskošnoj vili.