BHP Billiton za Rio Tinto mogao bi ponuditi 100 milijardi dolara

Autor: Mario Gatara , 10. svibanj 2007. u 06:30

Posao bi, ako se realizira, bio dvostruko veći od ukupnog obujma preuzimanja u rudarskom sektoru u 2007.

Ako je vjerovati analitičarima Bloomberga, u protekloj je godini, u kategoriji spajanja i preuzimanja na globalnoj razini, i to samo unutar rudarske industrije, zabilježeno više od 1100 pogodbi ukupne vrijednosti oko 180 milijardi dolara. Pedantni su statističari marljivo pobrojili i ovogodišnje m&a aktivnosti, došavši do brojke od 473 pogodbe, ukupne vrijednosti 55 milijardi dolara. To se na prvi pogled doista doima povećim iznosom, ali je zapravo tek polovica iznosa, sudeći prema najnovijim špekulacijama, u igri. Naime, brojka od oko 100 milijardi dolara korespondira s tržišnom kapitalizacijom australskog rudarskog giganta Rio Tinto nakon što su glasine o mogućem preuzimanju katapultirale dionice na burzi u Sydneyu u plus od gotovo 10 posto, do rekordnih 95,5 australskih dolara po dionici.

Faktor Kine
Te iste glasine već danima uporno trube kako je na svog manjeg rivala oko bacio BHP Billiton (s tržišnom kapitalizacijom od oko 150 milijardi dolara), uvjerljivo najveća svjetska rudarska kompanija, nastala svojedobno spajanjem australskog BHP-a i britanskog Billiton Metalsa, navodno spreman na gotovo nezamislivu okladu kako bi iskoristio neutažive kineske apetite, u prvom redu za željeznom rudačom. No ovdje je u igri mnogo više od željeza. Riječ je o ponajvećim svjetskim proizvođačima većine obojenih metala, ali i urana, nafte, čak i iznimno rijetkih elemenata poput vanadija, koji već godinama rastom cijena nosi rekordne profite industriji. Usporedbe radi, samo su TimeWarner i Vodafone, preuzevši America Online, odnosno njemački Mannesmann (više od 150 milijardi dolara), do sada progutali krupniji zalogaj makar pritom valja imati u vidu i vrijeme radnje. Bilo je to na prijelazu tisućljeća kada je tržištima kapitala vladao dot-com bum, a golema su sredstva utrošena na iznimno upitne akvizicije. Sve je počelo prije nekoliko dana kada su analitičari Citigroupa natuknuli mogućnost takve megapogodbe zbog čega nije isključeno da je riječ o podvali utemeljenoj upravo na spornoj analizi u kojoj nema ama baš nikakvog konkretnog detalja. Uostalom, glasnogovornica potencijalne akvizicije odlučno je negirala bilo kakav kontakt dviju kompanija koji bi bio na tragu nekakvog preuzimanja, a koliko god zvučalo primaljivo, takvo spajanje vjerojatno bi iziskivalo brojne restriktivne mjere nadležnih regulatornih agencija.

Sinergijski efekti
To bi eventualnu kombinaciju, zbog očekivane prodaje dijela aktive, zasigurno učinilo manje atraktivnom. Jedina olakotna okolnost je “naslonjenost” potencijalnog kupca na Australiju, što na neki način osigurava suglasnost vlasti u Canberri, izuzetno osjetljivih na upade private-equity tvrtki. Upitno je u kolikoj bi se mjeri nagađanja o sinergijskim efektima zaista i materijalizirala ako dođe do prodaje aktive, uvjetovane dominantnim položajem na tržištu u pojedinim segmentima poslovanja. Naravno, u pitanju je i višegodišnji trend rasta na tržištima roba, koji mnogi ne drže dugoročno održivim. Ili riječima jednog od neimenovanih analitičara: “Neka im nebo pomogne ako Kina uspije u pokušajima usporavanja rasta!”

U igri i Anglo American i CVRD?

Da stvar bude još bolja, dobro upućeni izvori navode kako je Rio Tinto navodno već odbio ponudu od 110 australskih dolara po dionici (a institucionalni investitori u ulozi dioničara navodno zahtijevaju premiju od najmanje 30 posto), pa se sada spominju i ostali rivali kao što su Anglo American, brazilski CVRD ili pak znatno manja Xstrata. Uprava potonje je doista poznata po megalomanskim ambicijama, ali i povećom razinom zaduženja zbog čega se takva kombinacija čini malo vjerojatnom, a Anglo American već godinama na drukčiji rabi visoke cijene na tržištu i rasprodaje aktivu, odbijajući se uključiti u masovno nabijanje cijena dionica. S druge pak strane, kao zanimljiva akvizicija nameće se Alcan, ili čak Alcoa, koja namjerava progutati kanadskog rivala, a koju bi bez ikakvih problema netko od vodećeg terceta mogao preuzeti bez previše brige o eventualnim potezima regulatora. No jedno je sigurno – najnoviji je zaplet dodatno istaknuo vrijednost dionica rudarskih kompanija.




Komentirajte prvi

New Report

Close