Plan Europske unije da jačanjem kapitala u red dovede svoje banke i uskladi ih s pravilima Basela III pun je rupa, zaključio je to Baselski odbor za superviziju banaka. Nacrt europske direktive nije u skladu s globalnim dogovorom u dva ključna dijela. Definicija što je to najkvalitetniji kapital je u čak sedam točaka "labavija" od željenog standarda. Također je "rupa" u propisima omogućila bankama da državni dug tretiraju kao ulaganje bez rizika, što europska kriza već mjesecima demantira i pokazuje koliko je apsurdna takva pretpostavka.

Strategija sramoćenja

Za banke je to dobra vijest jer će zahvaljujući tim rupama uspjeti ojačati jamstveni kapital jer će u njega uračunati i one stavke, odnosno isključiti iz izračuna državni dug, koje regulatori u drugim zemljama ne bi dopustili, ističe britanski Finanacial Times. Kako primjećuje taj list, detaljni izvještaj Baselskog odbora dio je njegove strategije "javnog sramoćenja" kako bi se osiguralo da 27 država članica prihvati globalni dogovor koji će banke učiniti sigurnijima. Europski povjerenik za unutarnje tržište i usluge Michel Barnier na kritike je brzo reagirao dovodeći u pitanje vjerodostojnost izvješća riječima da ono nije temeljeno na rigoroznim dokazima i dobro definiranoj metodologiji. "Vjerujem da je to dovelo do znatnog manjka dosljednosti u načinu na koji su, u ovoj preliminarnoj fazi, davana mišljenja i ocjene", odvratio je Barnier. No članica Europskog parlamenta Sharon Bowles rekla je da su već u tijeku pregovori s Komisijom kako bi se ispravilo pogrešno tretiranje državnog duga. Za razliku od Europe, Japan i SAD su puno bolje prošli. Rješenja koja je usvojio Japan ocijenjena su komplementarnima novom globalnom standardu, a američki plan prošao je inspekciju s ocjenom da je većim dijelom usklađen u 13 od 14 kategorija.

Japan i SAD bolje prošli

"Tri objavljena izvješća ukazuju na predanost Odbora da nadzire pridržavaju li se članice globalno dogovorenih minimalnih standarda", rekao je čelnik baselskog odbora i švedski guverner Stefan Ingves. Japanska rješenja ocijenio je zadovoljavajućima, ujedno pozvavši Europu i SAD da poprave svoja. Glavna zamjerka SAD-u je procjena koliko tamošnje banke trebaju rezervirati kapitala za sekuritizirane vrijednosnice. Općenito, američki izračun potrebnoga kapitala je stroži od baselskog, no u nekim dijelovima znatno popustljiviji. "Sada se otvorila prilika da se identificirane mane poprave", rekao je Ingves.

Liikanenov izvještaj

Na tragu Glass-Steagallova zakona

Europske banke trebale bi izdvojiti najriskantniji dio poslovanja u zasebne tvrtke kako bi se sačuvao financijski sustav i izbjeglo spašavanje banaka. Zaključak je izvještaja Liikanen grupe vrlo blizak ključnom američkom Glass-Steagallovu zakonu iz 1933., koji je nakon Velike depresije odvojio investicijsko od maloprodajnog bankarstva. Pravno odvajanje najbolji je način da se zaštite "socijalno osjetljivi" dijelovi banaka poput depozita stanovništva i tvrtki, rekao je Liikanen.  

Nije došao kraj univerzalnih banaka

Aktivnosti koje bi se trebale odvojiti i podržati zasebnim kapitalom su trgovanje za vlastiti račun i druge bliske aktivnosti. To bi se moglo provesti unutar jedne holding kompanije, a izdvajanje bi bilo obavezno samo ako rizične aktivnosti postanu velik udio u poslovanju. To bi bilo u slučaju da imovina za trgovanje bude između 15 i 25 posto ukupne aktive ili njezina vrijednost premaši 100 milijardi eura. Prihvate li se preporuke, to neće značiti kraj univerzalnih banaka jer će usluge marketinga moći koristiti više dijelova iste organizacije.