Austrijske banke, koje su snažno zastupljene i u Hrvatskoj, ovih bi dana trebale preko novoosnovanog fonda Republike Austrije biti dokapitalizirane sa sedam milijardi eura. Taj je iznos dio “interventnog fonda”, koji je dogovorila austrijska koalicijska vlada na odlasku, teškog 100 milijardi eura – od toga iznosa, 15 milijardi rezervirano je za dokapitalizacije i plasirat će se preko posebnog državnog fonda, a ostatak su garancije bankama da mogu pod povoljnijim uvjetima zatražiti pozajmice od države.

Pokrivenost kredita
Drugim riječima, austrijske banke-matice u prvom bi zamahu trebale iskoristiti polovicu raspoloživih državnih sredstava za dokapitalizacije. Posrijedi je iznos koji svim bankama zajedno treba da bi opet uspostavile “zdravi“ koeficijent pokrivenosti kreditnih plasmana vlastitim kapitalom u visini devet posto. Zasad su sve veće banke u Austriji pale na sedam do osam posto. Pojedinačno najveću dokapitalizaciju, da bi se uspostavila razina kapitala od 9 posto, trebala bi tražiti Bank Austria/Unicredit, čija je banka-kći Zagrebačka banka – oko 2,1 milijarda eura, a RZB, koji u CEE posluje preko kćeri Raiffeisen International, 1,7 milijardi eura. Obje banke-matice u Beču, međutim, kažu da im državni novac ne treba te da se neće prijavljivati za pomoć. Treba napomenuti da zakonska minimalna razina vlastitog kapitala iznosi tek četiri posto, no “kvaka“ je u tome što za ocjenu boniteta u međunarodnom poslovanju ipak vrijedi već spomenutih devet posto. Drugim riječima, tko ima manje od devet posto, taj može dobiti samo izrazito skupe kredite, što znači da je nekonkurentan u usporedbi s drugima. Treba reći i da se u Austriji zapravo očekuje da sve banke istodobno zatraže pomoć da bi se smanjile špekulacije vezane za banku koja bi učinila prvi korak. Oko državnog fonda za dokapitalizacije banaka, teškog 15 milijardi eura, još je dosta otvorenih pitanja, a glavno je ono koliko će zauzvrat utjecaja država dobiti u pojedinim bankama. Većina političkih stranaka zalaže se za jaču kontrolu poslovanja te i ograničenje “divljanja” menadžerskih plaća. Austrijske banke imaju četiri velika problema: smanjenu likvidnost na europskom međubankarskom tržištu novca, veliku izloženost u Rusiji i Mađarskoj, koje su sada od najperspektivnijih postale najproblematičnija bankarska tržišta u istočnoj Europi. Zatim je tu problem gubitaka iz poslovanja s Islandom, državom koja je morala nacionalizirati sve banke i koja bi mogla proglasiti i bankrot – prema sada dostupnim podacima nekoliko austrijskih banaka je putem obveznica i vrijednosnih papira na Islandu uložilo 2,6 milijardi eura. Koliko od toga će biti naplativo, još će se pokazati.

Velik izazov
Sve u svemu, međunarodni stručnjaci smatraju da je austrijski bankarski sustav pred izrazito velikim izazovom jer su austrijske banke na tržišta u rastu plasirale sredstva u protuvrijednosti čak 85 posto austrijskog BDP-a, a najveći dio u Rusiji, Mađarskoj i Srbiji kako je prije nekoliko dana naveo britanski Daily Telegraph citirajući Stephena Jena, stručnjaka Morgan Stanleya. U kojoj mjeri cijela situacija uznemiruje austrijske štediše, prerano je reći: redova na šalterima u Austriji nema, a banke naglašavaju kako su depoziti osigurani. No neformalno se može čuti kako štediše putem interneta “preraspodjeljuju” novce.