Cilj marine za megajahte Porto Montenegro je postati najbolje matično pristanište za jahte u Europi koje će raditi cijele godine. Porto Montenegro želi biti bolji od Francuske, Italije, Španjolske i Hrvatske, izjavio je nedavno za slovenske Finance Oliver Corlette, predsjednik uprave tvrtke Adriatic Marinas koja upravlja crnogorskom marinom u vlasništvu kanadskog milijardera Petera Munka.

"Na putu do tog cilja smo već uložili u svu potrebnu infrastrukturu, novo naselje izgrađeno u skladu s najvišim standardima estetike i kvalitete, u moderno opremljenu marinu u kojoj su na vezu najskupocjenije jahte na svijetu, te više od 50 objekata za prodaju koji će potaknuti razvoj novih tvrtki", kazao je Corlette u razgovoru za list.

U projektu je, što izravno što neizravno, do sad zaposleno više od 800 ljudi.

"Uvjereni smo da Crna Gora ima veliku konkurentsku prednost na međunarodnoj karti nautičke industrije, a uspjeh koji smo postigli u nekoliko godina unatoč teškom razdoblju krize, dokazuje da je ta djelatnost gospodarski održiva i velika prilika za buduće generacije u Crnoj Gori. Bio je izazov dokazati da Crna Gora može biti vodeća u nautičkoj industriji, i stoga su Crnogorci opravdali naše povjerenje. Također, moramo imati na umu da je nautika dio njihova nasljeđa", kaže Corlette.

S obzirom na sve navedeno, redakcija portala Poslovni.hr smatrala je prigodnim ponoviti reportažu koju je novinar poslovnog dnevnika Saša Paparella napravio na poseban prilog Poslovnog dnevnika Business People, a koji je izašao u travnju ove godine. Gdje nabaviti novi broj Business Peopla? Doznajte ovdje.

Umjesto škvera, Tivat ima crnogorski Monte Carlo (piše: Saša Paparella/VLM); fotografije: arhiva Potro Montenegro i Saša Paparella/VLM

Naši su susjedi zahvaljujući investitoru iz Kanade Peteru Munku uspjeli napraviti ono što Hrvatska nije: luksuznu marinu za velike jahte.

Prije desetak godina, počelo se pričati o snažnom razvoju crnogorskog turizma. Tada se spekuliralo hoće li ta država svojih bogatim gostima prepustiti Sveti Stefan ili Budvu, odnosno jedno od dva najprestižnija ljetovališta na Crnogorskom primorju. A onda se negdje 2006. godine, kada se Crna Gora nakon uspješnog referenduma odcijepila od Srbije, pojavila nova kombinacija. Peter Munk, bogati kanadski poduzetnik mađarskog podrijetla i vlasnik nekoliko rudnika zlata, tada se zainteresirao za preuzimanje remontnog brodogradilišta Sava Kovačević u Tivtu, poznatijem pod nazivom Arsenal.

Munk je tada, između ostalog, na tih 24 hektara obećavao izgradnju marine koja može primiti i mega jahte, duge do 150 metara. Te sam godine posjetio Boku Kotorsku, kako bih zabilježio priču o Kanađaninu koji je tvrdio da će “Tivat pretvoriti u Monte Carlo”. Zvučalo je kao još jedan od onih silnih projekata u tranzicijskim državama, koji se zbog niza faktora na kraju izjalove. U ovom slučaju, nije bilo tako. Munk je zbilja uspio stvoriti Porto Montenegro,
ono što Harper’s Bazaar sada naziva “balkanskim Monakom”. Iako je dio lokalne zajednice priželjkivao očuvanje brodogradilišta koje je austro-ugarska mornarica osnovala još u 19. stoljeću, Munk je uspio od crnogorskih vlasti na 99 godina unajmiti prostor Arsenala. Od 2007. kroz svoju tvrtku Adriatic marinas realizira projekt nautičkog naselja s rezidencijalnim kompleksima i hotelima, koje je uglavnom sagradio Strabag. Marina sa prvih 85 vezova otvorena je 2009., a godine 2010. završena je prva od ukupno pet rezidencijalnih zgrada, koliko ih je za sada ima sagrađeno – zovu se Teuta, Zeta, Tara, Milena i Ozana, sve su dobile imena iz ženske povijesti Crne Gore ili po crnogorskim toponimima.

Danas se na mjestu škvera, od kojeg nije ostalo ništa osim Muzeja pomorske baštine, nalazi marina sa 245 vezova, otvorena tijekom cijele godine i solidno popunjena jahtama registriranima uglavnom po raznim egzotičnim otocima. Kompleks je sagrađen tako da bude sjedinjen s Tivtom, a prelazak u Porto Montenegro vidljiv je po rampama, postavljenima kako bi prostor marine bio pošteđen od automobilske gužve. Manji dio nautičke zajednice ovdje i prezimi, zajedno sa svojim brodovima, između ostalog i zbog toga što se većina trgovina, kao i sva tri restorana i kafići, smješteni u ugostiteljsko- trgovačkom dijelu sa preko 3000 četvornih metara, nikada ne zatvaraju – otvoreni su svih 365 dana u godini.

Manji dio nautičke zajednice ovdje boravi i zimi, a domaćini nautičarima osiguravaju zabavu poput besplatnog skijanja na Žabljaku i provode u Beogradu.

Domaćini se trude da članovima brodskih posada ne bude previše dosadno, objašnjava mi jedan lokalni ugostitelj, “jer bi onda mogli tražiti vlasnika jahte da se premjeste na neko življe mjesto”. Zato crew ima neke beneficije, zimi recimo mogu besplatno skijati na Žabljaku i Kolašinu, a organiziraju im se i razni tečajevi, provodi u Beogradu ili Istanbulu. Ljeti dosade nema, a navala na marinu je tolika da postoje i liste čekanja. Ozbiljnija sezona, kad moraju biti otvorene sve trgovine, počinje 1. svibnja sa nautičkim sajmom koji je lani iz Budve prebačen u Tivat. Visoka sezona traje sve do sredine rujna. Iako su dvije kategorije gostiju Porte Montenegra – vlasnici jahti i vlasnici stanova – uglavnom razdvojene sve dok navečer ne sjednu u iste kafiće i restorane, dogodi se da neki vlasnik jahte kupi i stan. A događa se i suprotno, da se vlasniku stana toliko svide jahte koje gleda s prozora pa odluči jednu kupiti.
Neke od jahti sada privezanih uz crnogorsku obalu doplovile su iz drugih jadranskih marina, iz Italije ali i Hrvatske, čiji su vlasnici privučeni nešto nižim cijenama i raznim drugim pogodnostima – primjerice, ovdje se toči gorivo neopterećeno porezima, što je doduše već izazvalo neke komentare Bruxellesa. “Ovo je idealna lokacija za brodove koji žele biti blizu Europe, a da nisu obuhvaćeni EU porezima”, navodi se u materijalima koji vabe nautičare u Porto Montenegro.

Najam veza u marini je moguć u raznim kombinacijama, u rasponu od dnevnog pa do 40-godišnjeg. Nedavno su Saudijci na 30 godina zakupili tri veza za svoju impresivnu Golden fleet. Zahvaljujući nekadašnjem Arsenalu, gdje su na remont dolazili veliki brodovi, u marini se mogu privezati i jahte dužine do 150 metara; zasad je najveća imala stotinu metara. 

'Ovo je idealna lokacija za brodove koji žele biti blizu Europe, a da nisu obuhvaćeni EU porezima', riječi su kojima Porto Montenegro vabi bogate nautičare.

Već dogodine vezova će biti dvostruko više, čak 490, što je već u rangu važnijih marina na Mediteranu. Konačni plan je 850 vezova, od toga barem 130 za mega jahte, ali ovdje se ne brza s odlukama. Osluškuje se tržište i tek onda se rade planovi za slijedeću godinu. “Dosad je u ovih pet godina u projekt uloženo 170 milijuna eura, ne računajući plaćanja gradu i općini Tivat, plus oko dva milijuna eura donacija. Širenje marine koštat će novih 18 milijuna eura. Kod nas je stalno zaposleno 250 do 300 ljudi, te u hotelu kad bude dovršen još stotinjak. Indirektno angažiramo i do 1000 ljudi, a od početka rada surađivali smo s više od 300 domaćih kompanija”, ističe Danilo Kalezić, PR menadžer Porto Montenegra.

A koliko će stajati cijeli projekt kada bude gotov? “Konačnu je cifru teško predvidjeti, jer mi nikada ne pravimo drugu zgradu dok nismo prodali ste stanove u onoj prethodnoj. U dugoročnom planu je graditi i vile, otvoriti casino. No tko zna, sve zavisi od tržišta”, kaže nam Kalezić. U svih pet rezidencijalnih zgrada svih 125 stanova je prodano već prilikom gradnje, unatoč cijeni od 6500 do 8000 eura po četvornom metru; oko 40 posto kupili su Rusi. Sada se gradi i šesta zgrada s više od četrdeset apartmana.

Cijena stana varira između 200.000 i 2,9 milijuna eura, koliko stoji trosobni dupleks s terasom na vrhu zgrade. “Ništa čudno što se svi stanovi prodaju i prije izgradnje, isti takvi se u Monte Carlu prodaju po trostruko većoj cijeni”, upozorava nas jedan od menadžera Porto Montenegra. Istina je, ovaj se projekt više ne može uspoređivati s konkurentskim marinama na Jadranu, nego jedino sa prestižnim mediteranskim destinacijama. Porto Montenegro vjerojatno nikada neće biti cilj onih enormno bogatih, kao što je to Monte Carlo, ali već sada je uspio privući imućnu publiku, i to ne samo jahtaše.

Danilo Kalezić glasnogovornik je Porta Montenegra, kaže kako je u projekt do sada uloženo 170 milijuna eura, a zaposleno 250 do 300 ljudi.

Poznatijima među ovdašnjim gostima odgovara i što je ovdje paparazzi free zona, pa tako i filmske zvijezde, od kojih su neke već pohodile Tivat, ne moraju brinuti da će ih netko pretjerano gnjaviti. Dogodine se otvara i boutique hotel iz lanca Regent, azijska franšiza s pet zvjezdica, koju je donedavno imao i Zagreb. U novom će hotelu pola od ukupno 87 stambenih jedinica po sistemu kondominija također biti ponuđeno za prodaju, no tu su cijene nešto niže – već od 4000 eura po četvornom metru, a trideset je stanova već prodano. Kada nisu tu, vlasnici stanova, mogu svoje sobe iznajmljivati hotelu. Također, dogodine se otvara i šetalište koje će spojiti gradsku rivu Pine, Porto Montenegro i slikovito selo Donju Lastvu. Planira se i moderna, deset milijuna eura vrijedna prometnica do aerodroma Tivat, otvorenog cijele godine, no zimi svedenog na minimalan broj destinacija.

Projekt bi trebao biti zaokružen dogodine, do kada bi Munk – koji je preko Trigranita uključen i u neke projekte u Hrvatskoj – trebao dogovoriti uvjete pod kojima će od države preuzeti i tri nautičke milje udaljeno brodogradlište u Bijeloj, smješteno s druge strane zaljeva, gdje će se popravljati jahte iz Porto Montenegra. Kako saznajemo, još traju pregovori o tome hoće li uzeti dio ili cijelo brodogradilište. Dolaskom tolikih stranaca mijenja se i turistička ponuda
Boke, pa je tako u Porto Montenegru, uz dva talijanska, otvoren i prvi japanski restoran u Crnoj Gori, a ovih se dana otvara još jedan sicilijanski i jedan crnogorski. Doduše, počeci razvoja ekskluzivnog turizma nisu laki, pa je potrebno dosta volje kako bi se zahtjevnoj klijenteli pribavilo vrhunska vina, ili pak sastojke za neku egzotičnu kuhinju. “Tek uspostavljamo jednu ozbiljnu concierge uslugu. Turizam tog tipa je nepoznanica na Balkanu, to su novi standardi i nova radna mjesta, treninzi i školovanja, pri čemu surađujemo s Fakultetom za mediteranske studije u Tivtu”, ističe Danilo Kalezić. Stranci donose i druge novine, pa je tako u Porto Montenegru osnovan prvi
rugby klub u Crnoj Gori, nakon čega su osnovana još dva, u Nikšiću i Podgorici. Menadžeri Porto Montenegra prate druge mediteranske destinacije, i hrvatske. Dalmatinska im je obala jako važna, pa se tako u propagandnim materijalima stalno naglašava blizina Dubrovnika, Mljeta, Korčule i Visa. Boka Kotorska je kao najdublja prirodna luka južne Europe idealna za sidrenje, no nakon što naprave “đir” oko slikovitih
otočića ispred Perasta i pogledaju Kotor, nautičari se najradije zapute prema dalmatinskim otocima. Kad već nitko u Hrvatskoj nije smogao snage sagraditi marinu koja će privući bogatu klijentelu na istočnu obalu Jadrana, dobro je što su to barem njeni susjedi napravili.

Poznatije goste u Tivat privlači paparazzi free zona, pa ga često posjećuju filmske zvijezde koje se mogu opustiti od medijske znatiželje.
 

Škola na engleskom jeziku

Zbog brojnih stranaca koji žive u Tivtu i okolici , otvorena je Knightsbridge škola na engleskom jeziku koju pohađa 30 đaka, uglavnom djece čiji su roditelji zastupnici stranih tvrtki u Boki Kotorskoj. Od jeseni je u planu i internat, pa će tu krenuti na nastavu i djeca diplomata i drugih stranaca koji žive u Budvi, Podgorici i drugim gradovima Crne Gore, ali i djeca imućnijih Crnogoraca.

Multikulti Boka

Bokokotorski zaljev je vjerojatno jedina preostala multi kulti sredina na Jadranu. U njemu žive autohtoni Crnogorci, Hrvati i Srbi, a dolaskom stranaca u Porto Montenegro ta slika postaje još šarenija. Kad sve zgrade budu gotove tu bi – barem ljeti – mogla živjeti internacionalna zajednica od oko 3000 ljudi. I investitori su iz različitih zemalja – Porto Montenegro, projekt Kanađanina Petera Munka te članove obitelji Rothschild, povukao je u Boku još četiri međunarodna višemilijunska projekta. U okolici Tivta, investitori iz Katara u Plave horizonte ulažu 250 milijuna eura, a Rusi u otok Sveti Marko čak 450 milijuna eura. Osim toga, Azeri u resort u Kumboru ulažu 258 milijuna eura,
dok egipatski Orascom na Luštici gradi turističko naselje i golf terene, u što su već uložili više od 20 milijuna eura.