Odlazak potkovanog stručnjaka Marija Draghija s čela talijanske vlade nije samo izazvao nervozu investitora oko raspleta političke krize u prekojadranskom susjedu već i pod upitnik doveo europski fond za oporavak i otpornost od krize izazvane pandemijom koronavirusa težak 800 milijardi eura.

Vjetar u leđa
Italija na raspolaganju ima odobrenih 200 milijardi eura koji bi, slično kao i drugim članicama, reformama i investicijama trebali dati vjetra u leđa kronično nekonkurentnoj ekonomiji. I Italija je pristala odraditi ambiciozni set reformi, no prijevremeni izbori mogli bi se pokazati preprekom da zemlja odradi sve predviđeno za ovu godinu, piše Financial Times.

Na to je upozorio i talijanski predsjednik Sergio Mattarella nakon što je iz drugog puta ipak prihvatio Draghijevu ostavku. “Postoje ključni rokovi. Nadam se da će, bez obzira na uobičajene tonove u kampanji, svi dati konstruktivni doprinos”, upozorio je šef države.

Najnoviji političku krizu u Italiji tržišta promatraju s dozom nervoze. Analitičari Goldman Sachsa u ponedjeljak su u izvješću klijentima napisali da vide “znatne poteškoće” za talijanski dug u okolnostima političke nesigurnosti i potencijalnih odgoda u implementaciji reformi i investicija nacionalnog plana.

Italija se Bruxellesu obvezala srezati birokraciju, pojačati konkurentnost u nizu sektora, od energetike do transporta, te jačati javnu upravu. Sinergijski koloplet tih reformi trebao bi povećati dugoročne perspektive rasta i posljedično osigurati održivost javnog duga koji doseže oko 150 posto BDP-a.

Giorgia Meloni, čelnica desne stranke Braća Italije/Reuters

Premda je Draghi dobio potporu političkih stranaka na čelu vlade nacionalnog jedinstva, sve se više strahuje da će bez njega implementacija stati ugrožavajući val reformi i fiskalnu disciplinu.

“Draghi je imao esencijalnu ulogu. S njegovim preranim odlaskom sada smo na nepoznatom terenu. Idemo od scenarija u kojem je premijer imao široku parlamentarnu većinu i snažnu predanost planu prema potpuno nepoznatoj situaciji”, kazao je ekonomist za Europu u Barclaysu Ludovico Sapio.

Da strahovi na međunarodnim tržištima nisu bez osnova potvrđuje politički diskurs koji se može čuti u Italiji ovih dana. Giorgia Meloni, čelnica desne stranke Braća Italije koja bi se na rujanskim izborima mogla prometnuti u najveću parlamentarnu stranku, rekla je u intervjuu La Stampi da se boji da sredstva za oporavak nisu namijenjena u područjima gdje je “Italija konkurentnija od drugih”.

Takav vid razmišljanja koji bi vodio prema značajnijim odstupanjima od programa reformi i ulaganja predviđenih na 664 stranice plana, ugrozio bi Italiji pristup tim sredstvima.

Nisu jedine žrtve
Dosad je u Italiju stiglo 46 milijardi eura, od čega 25 milijardi kao predujam (jedina zajamčena svota) i 21 milijardu eura prve tranše. Službeni Rim podnio je zahtjev za isplatom druge tranše od 21 milijardu eura koji upravo ocjenjuje Komisija.

Do kraja godine, i to u međuvremenu s izborima zakazanima za 25. rujna, zemlja bi trebala odraditi dodatne reformske ciljeve kao uvjet za treću tranšu vrijednu 19 milijardi eura (oko 1% BDP-a).

Ipak, jedina žrtva neuspjeha ne bi bila krhka talijanska ekonomija. Prema pisanju FT-ja, iako je Europa mehanizam uspostavila kao jednokratni odgovor na ekonomsku krizu uzrokovanu pandemijom, zagovornici dublje fiskalne integracije u Uniji tumače ga kao potencijalni presedan za buduće zajedničke akcije.

U slučaju da implementacija propadne u prezaduženoj Italiji, izvjestan je rast skepticizma u zemljama sjeverne Europe koje su duboko sumnjičave oko zajedničkog izdanja duga.

“Ovdje je na kocki cijela ideja zajedničkog posuđivanja”, prenosi FT Luigija Scazzierija iz europskog think-tanka Centar za europske reforme. “Problematična područja ili neuspjeh fonda ovise o tome hoće li on biti uspješan u Italiji ili će se pokazati rasipničkim”, smatra.

Prošlog tjedna stvari je dodatno zakomplicirala Europska središnja banka odlukom da će korištenje mehanizma jeftinijeg zaduživanja ovisiti o pridržavanju planova oporavka.