Srbija s EU ima Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, u regiji je dio Cefte, ima potpisane sporazume o slobodnoj trgovini s pojedinim zemljama.

Uz sve to otvoreno je i pregovaračko poglavlje 30 koje se odnosi na ekonomske odnose s inozemstvom, čiji je važan dio i članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO). "Članstvo u WTO-u jedan je od uvjeta za pristupanje EU. Osim Srbije, u WTO iz Europe nisu ušle samo još Bjelorusija i Bosna i Hercegovina. Bjelorusija je u fazi pregovora, BiH će najvjerovatnije pristupiti sledeće godine", kaže Rasim Ljajić, ministar trgovine Srbije, prenosi Politika.

Brže rješavanje sporova
Proces o pristupanju Srbije Svjetskoj trgovinskoj organizaciji pokrenut je još 2005. godine i do sada je najveći dio bilateralnih pregovora okončan. Ostalo je još da se završe sa SAD-om, Brazilom, Ukrajinom i Rusijom. Međutim, postoji obvezujuće načelo da u zemlji članici ne smije postojati zabrana trgovine bilo kojim proizvodom, a u Srbiji su sporni genetski modificirani organizmi (GMO) 

Postojeći Zakon o GMO-u u suprotnosti je s tim pravilom, objašnjava beogradski list. Stručnjaci tvrde da bi izmjena zakona mogla pridonijeti prelaženju te prepreke, ali i da bi u skladu sa standardima EU i praksom u drugim zemljama Srbija mogla uvesti temeljna ograničenja za GMO. Ljajić kaže da je GMO pitanje koje se regulira domaćim propisima, pa Srbija tako promet GMO-om može ograničiti na način na koji su to uradile druge europske zemlje.

"Zabranu treba isključiti iz zakona kako bi ušli u WTO, a onda možemo donijeti propise u skladu s našim interesima. Svjetska trgovinska organizacija je osobna karta svake zemlje u ekonomskom smislu. Članstvom u toj organizaciji zemlja dobiva mnogo, između ostalog i mogućnost učinkovitijeg rješavanja bilateralnih sporova. Ono što podrazumijeva članstvo u Ujedinjenim narodima u političkom smislu, to je WTO u ekonomskom, pa je besmisleno zaustavljati taj proces", ističe srpski ministar trgovine.

Javnost protiv promjena
Srbija je 2009. donijela Zakon o genetski modificiranim organizmima, koji zabranjuje i proizvodnju i promet GMO-a te je stroži od europskog zakonodavstva. Prema pravilima WTO-a, ne može se uvoditi zabrana prometa proizvoda za koje nije dokazano da štete zdravlju ljudi. Većina zemalja EU koje su odobrile promet i dalje vode restriktivnu politiku i imaju značajna ograničenja i kontrolu prometa GMO proizvodima i stroga pravila za njihovo obilježavanje.

U Srbiji i široka javnost, ali i dio političkih čimbenika, protiv su bilo kakve promjene zakona koji bi dopustio promet GMO proizvodima. Većina gradova i općina u Srbiji prihvatila je Deklaraciju protiv GMO, a spominjanje promjene spornog zakona u javnosti izaziva burne prosvjede.