U nizu države Europe i Sjeverne Amerike – prvi puta od 2014. kada su Ujedinjeni narodi počeli prikupljati takve podake – porastao je broj siromašnih koji si ne mogu priuštiti ni dovoljno hrane, što je izravna ekonomska posljedica pandemije koronavirusa.

Nedavno objavljeni podaci pokazuju da je gotovo 9 posto stanovništva razvijenih država prošle godine iskusilo umjerenu ili ozbiljnu nestašicu hrane, prenosi Financial Times.

Godinu ranije taj je udjel iznosio 7,7 posto. Podaci su još sumorniji na globalnoj razini, kada se uključe i podaci iz siromašnijih država.

Bez sigurnosne mreže

Prema UN-u, gotovo trećina svjetskog stanovništva lani nije imala pristup adekvatnoj prehrani. Iako u razvijenim državama Zapada postoje “socijalne sigurnosne mreže” u obliku socijalnih naknada, mnoštvo ljudi iz ranjivih skupina stanovništva bogatih država snažno je osjetilo ekonomske posljedice koje je donio COVID-19, ističe za FT Arif Husain, glavni ekonomist u UN-ovu Svjetskom programu za hranu.

“Čak i u razvijenim državama postoje ljudi koji nisu nužno uključeni i programe socijalne skrbi. Oni su patili i pate i dalje”, kaže Husain. U toj su skupini, primjerice, samozaposleni radnici i oni privremeno zaposleni, kao i oni koji rade u “sivoj ekonomiji”.

Radi se o radnicima koji često (ili uopće) ne uplaćuju doprinose. O opsegu povećanja siromaštva u razvijenim državama dovoljno govori primjer Italije. Prema podacima tamošnjeg statističkog zavoda INSTAT-a, broj ljudi koji su lani živjeli u siromaštvu skočio je 22 posto u odnosu na godinu ranije. Tako je prošle godine bilo 5,6 milijuna siromašnih Talijana, odnosno svaki deseti.

Tako FT navodi primjer Mariassunte Seccije i njezina supruga Rodolfa koji su prošle godine zbog pandemije ostali bez posla. Mariassunta je radila kao sobarica u jednom milanskom hotelu dok je Rodolfo prodavao voće na tržnici.

Od tada su u svakodnevnoj egzistencijalnoj borbi kako bi platili hranu, najam stana i režije. “Nije trebalo dugo da potrošimo svu ušteđevinu”, kaže 36-godišnja Seccia.

“Kada su naša djeca otvorila hladnjak i nisu mogla pronaći ni bocu vode, to je bilo prilično šokantno za njih. Nikada u svom životu nisu iskusili glad”, tvrdi Seccia. Međutim, ta obitelj nije jedina u Europi koja je zbog pandemije morala proći kroz takvo iskustvo.

Podaci Europske federacije banaka hrane (Feba) pokazuju da su njezine članice pomogle prošle godine nahraniti 13 milijuna ljudi, 35 posto više nego godinu ranije. Distribuirano je 860.000 tona hrane, 12 posto više, a ni ove godine nema smanjenja, kaže Angela Frigo, generalna tajnica Febe.

“Potražnja za hranom i dalje je povećana”, ističe Frigo. Karitativnoj organizaciji Alberto della Vita obratila se i Mariassunta Seccia. Ta se organizacija bavi borbom protiv siromaštva pružanjem hrane, skrbi i obrazovanja potrebitima.

“Da nije bilo njihove pomoći, ne znam kako bi sve to završilo”, kaže Seccia. Isabella Catapano, generalna direktorica Alberto della Vite, kaže kako se broj obitelji kojima ta organizacija pomaže učetverostručio nakon 2020. Sada ih je više od 1000.

“Ponekad postoji dojam da siromaštvo ne postoji u razvijenijim državama, ali to nije točno. Tijekom pandemije situacija se u mnogim područjima iznenada pogoršala, a mnoštvo ljudi ostalo je bez ičega”, kaže Catapano. Posebice su se na udaru našli ljudi koji su radili u talijanskoj sivoj ekonomiji, dodaje Catapano, jer nisu imali pristupa državnoj socijalnoj skrbi.

Pomoć za 55 posto ljudi više

U SAD-u banke hrane pružaju pomoć 55 posto više ljudi nego prije pandemije, pokazuju podaci organizacije Feeding America koja operativno vodi nacionalnu mrežu banaka hrane. Ta organizacija tvrdi da 45 milijuna Amerikanaca prošle godine nije moglo nabaviti dovoljno hrane.

Iako su te brojke manje nego tijekom prethodne financijske krize 2008. kada je 50 milijuna ljudi imalo problema s kupnjom hrane, porast cijena hrane postao je sve zabrinjavajući, kaže Craig Gunderson, profesor na sveučilištu Illinois.

“Više sam zabrinut što se događa nakon COVID krize nego tijekom nje. Svi ti paketi fiskalnih poticaja vode do inflacije koja će se pretočiti u više cijene hrane. Neovisno o tome ide li inflacija gore, postoji golem broj ranjivih kućanstava”, komentirao je Gunderson.

Proizvođačke cijene hrane porasle su najbržom dinamikom od 2008. i to će imati veću ulogu u rastu inflacije nego proteklih godina, kaže Christian Bogmans, ekonomist u Međunarodnom monetarnom fondu (MMF).

On očekuje da će cijene hrane u bogatim državama porasti prosječnih 4,5 posto do kraja iduće godine. No, upozorio je kako bi se Europa i SAD mogli suočiti s dodatnim cjenovnim pritiscima zbog labavih monetarnih i fiskalnih politika.

Suša u dijelovima SAD-a tijekom ove godine mogla bi dodatno povećati cijene hrane, iako je to sada teško kvantificirati, dodaje Bogmans. Stručnjaci također upozoravaju kako bi povećane razine siromaštva u bogatim državama mogle utjecati na njihovu mogućnost slanja pomoći siromašnijim državama.

Arifa Husaina iz Svjetskog programa za hranu brine opadanje svjetske kolektivne sposobnosti u borbi sa siromaštvom i gladi. “Potrebe rastu, ali bogate države imaju sve manje resursa za odgovor na te potrebe”, zaključuje Husain.