Cijene električne energije na europskim burzama na povijesno su niskim razinama, a u Njemačkoj će neko vrijeme ostati ispod psihološke barijere od 30 eura po megavatsatu, pišu Finance. To ne znači da su iznosi na računu za struju nešto manji, ali su postala problematična nova ulaganja u energetski sektor.

Međutim, u regiji se planira gradnja novih velikih energetskih objekata, od kojih je najzanimljivija izgradnja drugog bloka nuklearne elektrane u Krškom. Proizvodna cijena električne energije u NE Krško (NEK) trenutno iznosi oko 30 eura po megavatsatu, za razliku od Termoelektrane Šoštanj – bloka 6 (TEŠ 6), u kojem je cijena proizvedene električne energije gotovo dvostruko veća od tržišne cijene. Ipak, cijena proizvodnje u drugom bloku nuklearne elektrane bila bi mnogo bliže tržišnim cijenama. Ipak, dugoročno se postavlja pitanje ekonomske isplativosti izgradnje novog bloka.

Manji računi za struju
U lipnju ove godine međuvladino povjerenstvo podržalo je produženje radnog vijeka NE Krško do 2043. godine. Istovremeno, kompanija GEN energija, operater NEK-a, od 2006. provodi analizu izvedivosti NEK 2 na mjestu sadašnje nuklearne elektrane. Za ekonomska istraživanje, studiju uključivanje nove elektrane na mrežu, geotehničke, geološka i seizmička istraživanja kompanija je dosad potrošila oko 11 milijuna eura. Projektiranje i priprema za gradnju drugog bloka nuklearne elektrane u Krškom jedan je od glavnih strateških razvojnih projekata grupe GEN.

Prema procjenama GEN energije, pod vodstvom Martina Novšak, NEK 2 stajao bi od 3,5 do 5 milijardi eura, pri čemu se očekuje da će investicija imati pozitivan utjecaj na cijelo slovensko gospodarstvo. Nije Slovenija jedina europska država koja planira gradnju novih nuklearnih elektrana. Mađarska, Finska i Velika Britanija odlučile su se za nove nuklearne, dok će ih Njemačka, Švicarska, Belgija i Italija zatvoriti.

U kompaniji GEN energija vjeruju da izgradnja drugog bloka NE Krško ima smisla zbog energetske sigurnosti, smanjenja ovisnosti o uvozu i omogućavanje ispunjenja obveza u području emisije stakleničkih plinova, što je bitno za prijelaz na društvo s niskom razinom ugljika. Oko 2020. godine s deficitom niskougljične električne energije borit će se Italija, Slovenija, Hrvatska, Mađarska, neke zemlje regije i Poljska, što bi bilo glavno tržište za plasman električne energije iz NEK 2. Drugi blok bi, tvrdi GEN energija, također pomogao smanjiti iznose na računima za struju.

Visoka proizvodna cijena
Smanjenje emisije ugljičnog dioksida zadatak je i Srbije, te je Vučićeva vlada odredila travanj 2017. godinu kao rok za zatvaranje TE Kolubara, što je uz otpor zaposlenih u tom energetskom objektu, izazvalo kritike o nedostatku državne energetske strategije. "Mi imamo Strategiju razvoja energetike, ali ona ne daje odgovor na pitanje šta poslije ugljena. Izvjesno je da će se energetika Srbije i u sljedećih 20 godina temeljiti na ugljenu i radu termoelektrana, kao najjeftinijem resursu.

Obnovljivi izvori će zauzeti svoje mjesto, ali je važna činjenica da je njihova proizvodna cijena visoka, a potencijali nisu dovoljno veliki da nadomjeste proizvodnju iz termoelektrana. Kada je reč o hidroelektranama, mi smo iskoristili velike kapacitete, sada prostora ima samo za izgradnju malih i srednjih hidroelektrana. Zato se jasno nazire zaključak da se nakon iscrpljivanja rezervi ugljena Srbija, ako želi sačuvati energetsku stabilnost i sigurnost, mora okrenuti nuklearnoj energiji. To je jedino održivo i efikasno rešenje", kaže Slobodan Ružić, direktor kompanije Energy Saving Group. 

Problemi s projektom TE Pljevlja 2
Škoda Praha postavlja nove uvjete Zakompliciralo se planiranje gradnje crnogorske TE Pljevlja 2. Škoda Praha je pobijedila na natječaju za izgradnju drugog bloka, koji bi trebao imati snagu 254 megavata, uz cijenu od 338,5 milijuna eura. Škoda Praha, kao izvođač radova, prema natječaju je dužna osigurati investitoru izgradnje drugog bloka kredit u vrijednosti od 85% investicije. U ovom slučaju, češka Eksim banka je prihvatila da kreditira izgradnju, ali ne pristaje da kredit odobri SPV-u, odnosno tvrtki kćeri EPCG-a za izgradnju drugog bloka.

U tom preduzeću bi država imala 51% udjela, a Elektroprivreda 49%. Do ovakvog aranžmana su nakon dugog pregovaranja došli predstavnici A2A i Vlade, jer talijanska kompanija nije htjela financirati izgradnju drugog bloka u Pljevljima. Predstavnici češke Exim banke insistiraju da investitor drugog bloka ne bude kompanija SPV, nego crnogorska Elektroprivreda, što je neprihvatljivo za A2A. S druge strane, za vladu je neprihvatljivo da daje državna jamstva za gradnju drugog bloka.