Kriza izazvana koronavirusom zaustavila je prošle godine jedan od najznačajnijih globalnih ekonomskih trendova u posljednjih nekoliko desetljeća – uspon srednje klase.

Naime, prema procjenama iz istraživanja instituta Pew koje prenosi Bloomberg, lani je prvi puta od 90-ih godina u svijetu zabilježen pad broja ljudi koji čine srednju i višu srednju klasu.

Procjene govore da se oko 152 milijuna ljudi spustilo na društveno-ekonomskoj ljestvici, a najgore su pogođene regije južna Azija – posebice Indija – te subsaharska Afrika.

Značajne posljedice

Pew procjenjuje da se broj pripadnika više klase smanjio za 62 milijuna ljudi, a više srednje klase za 36 milijuna. Srednja klasa globalno je manja za 54 milijuna ljudi. Istovremeno, broj ljudi s niskim prihodima porastao je za 21 milijun, dok je broj siromašnih eksplodirao za 131 milijun.

To bi moglo imati značajne posljedice na globalno gospodarstvo u nadolazećem razdoblju. Naime, upravo je pretpostavka da će – s povećanjem prihoda u zemljama u razvoju i izlaska milijuna ljudi iz siromaštva – globalna armija potrošača svake godine rasti bila temelj poslovnih planova multinacionalnih kompanija i ulagačkih strategija profesionalnih investitora.

Definiranje parametara koji obuhvaćaju srednju klasu na globalnoj razini nije uvijek jednostavno. Institut Pew tim se problemom bavi već duže od 10 godina, a njegovi analitičari u srednju klasu ubrajaju sve koji zarađuju između 10 i 20 dolara dnevno. Višu srednju klasu čine ljudi s dnevnim prihodima između 20 i 50 dolara.

S druge strane, institut Brookings, primjerice, srednju klasu definira unutar dnevnih prihoda od 10 do 100 dolara. Tako definirana, srednja i više srednja klasa u istraživanju Pewa broji 2,5 milijardi ljudi, odnosno trećinu svjetskog stanovništva.

Kada se može očekivati povratak na predpandemijske razine, teško je reći. Primjerice, Kina, gdje živi trećina svjetske srednje klase, ekonomski se oporavlja znatno brže od ostalih velikih gospodarstava. No, mnoštvo zemalja u razvoju nema osobito optimistične ekonomske prognoze.

U najnovijoj prognozi za svjetsko gospodarstvo objavljenoj u ponedjeljak, Međunarodni monetarni fond je naveo da će globalni BDP 2024. godine biti 3 posto manji nego što bi bio da nije bilo pandemije koronavirusa. Ponajviše zbog toga što zemlje u razvoju nemaju takve mogućnosti financiranja oporavka kroz poticaje kao SAD i Europa.

U tom kontekstu, razlike između bogatijeg i siromašnijeg dijela svijeta bit će još izraženije. Procjene Bloomberg Economicsa pokazuju da će Indija dočekati kraj ove godine s 5,2 posto manjim BDP-om nego što bi bio da nije bilo pandemije. Indonezijsko gospodarstvo bit će čak 9,2 posto manje. S druge strane, američka ekonomija zabilježit će gubitak od svega 1,6 posto.

Carmen Reinhart, glavna ekonomistica Svjetske banke, ističe kako ekonomski analitičari tek počinju sagledavati posljedice pandemije koje dolaze iz drugog plana. Spora kampanja cijepljenja u siromašnijim državama pri tome nije jedini problem. U nizu zemalja u razvoju, kaže Reinhart, bankari se pitaju hoće li im naštetiti skok kreditiranja građanstva i poduzeća u godinama prije pandemije

. Prestrašene rastom loših kredita, banke u tim državama mogle bi značajno smanjiti novo kreditiranje, što može produžiti zacjeljivanje ekonomskih rana od pandemije. Reinhart također brine mogućnost da se dio država okrene proračunskoj štednji s obzirom na veliki porast javnog duga tijekom 2020. godine.

Osim toga, dok je u Americi i Europi inflacija i dalje prigušena, u Brazilu, primjerice, cijene hrane snažno rastu zbog čega tamošnja središnja banka prerano zaoštava monetarnu politiku.

Brazil je jedna od COVID-om najteže pogođenih država: jučer je prvi put zabilježeno više od 4000 umrlih u jednom danu, a do sada je preminulo 337.000. Samo SAD ima veći broj žrtava.

Meso ustupilo mjesto jajima

Ekonomske posljedice koronakrize vidljive su na prehrambenim navikama Brazilaca iz srednje klase. Podaci Conaba, nacionalne poljoprivredne agencije, pokazuju da stanovnici najvećeg svjetskog izvoznika govedine sve manje jedu tu vrstu mesa.

Prošle godine potrošnja govedine po stanovniku pala je 5 posto na 29,3 kilograma, što je najniža razina od 1996. godine. Istovremeno je potrošnja jaja porasla gotovo 4 posto i dosegla rekordne razine. Ironično, vlada je odigrala značajnu ulogu u poskupljenju hrane imajući naoko dobre namjere.

Naime, podigla je prihode oko 67 milijuna siromašnih Brazilaca dodjelom izvanredne novčane pomoći odmah na početku pandemije. Međutim, time je povećana potražnja za osnovnim namirnicama. Osim visokih cijena hrane, standard srednje klase u Brazilu značajno je pogoršao i veliki gubitak vrijednosti valute.

Real je lani prema dolaru izgubio trećinu vrijednosti po čemu je na neslavnom prvom mjestu među valutama rastućih tržišta. Ekonomski pad na svojoj je koži najviše iskusila indijska srednja klasa. Neke procjene govore da srednja klasa čini trećinu od 1,3 milijarde stanovnika te zemlje.

Njezin snažan rast prethodnih godina magnetski je privlačio strane kompanije koje su u Indiji osnivale podružnice. Stoga bi udar na indijsku srednju klasu mogao imati posljedice po cijelo svjetsko gospodarstvo.

Procjene instituta Pew govore da se 2020. indijska srednja klasa smanjila za 32 milijuna ljudi. To je najveći pad od 1991. kada je Indija započela liberalizirati gospodarstvo.

Pandemija je razotkrila ono što politologinja Leela Fernandes naziva “socioekonomskom fragilnošću” indijske srednje klase, opisujući ga kao “burzovni balon koji čeka da pukne”.

Iako su siromašni Indijci podnijeli najveći teret krize izazvane koronavirusom, između travnja i kolovoza prošle godine bez posla je ostalo i 21 milijun obrazovanih radnika u Indiji.