Pravo ribarenja u britanskim vodama postaje pravi "vrući krumpir" pregovora o Brexitu. Nakon što su građani Ujedinjenog Kraljevstva na lanjskom referendumu odlučili da zemlja treba izaći iz članstva u Europskoj uniji, takvom odlukom najzadovoljniji su tamošnji ribari. Naime, za njih je mogućnost povratka kontrole Britanije nad svojim vodama – inače jednim od najbogatijih ribolovnih područja u svijetu – pravi dar s neba.

Najglasniji zagovornici
Kako piše Reuters, britanski ribari jedni su od najglasnijih zagovornika Brexita jer godinama smatraju da je europski sustav ribarskih kvota nepošten jer ribarima iz susjednih država dopušta ulov više ribe nego domaćim ribarima. Primjerice, u posljednje 34 godina kvote unutar Zajedničke ribolovne politike dopuštale su Francuzima da love 84 posto bakalara u kanalu La Manche, a samo devet posto britanskim ribarima, pokazuju podaci britanske Nacionalne federacije ribarskih udruga (NFFO).

Službeni dokumenti vlade u Londonu pokazuju veliku neravnotežu između ulova europskih ribara u britanskim vodama te ulova britanskih brodova u europskim vodama. Tako su 2015. europski ribarski brodovi ulovili 683.000 tona ribe, vrijedne 484 milijuna funti. Britanski su ribari u europskim vodama ulovili 111.000 tona ribe vrijedne 114 milijuna eura. "Europskim flotama dano je pravo da u britanskim folatama love četiri puta više ribe nego što britanski ribari ulove u europskim vodama", ističe izvršni direktor NFFO-a Barrie Deas. Danski ribari 85 posto ulova "uberu" u britanskim vodama, a belgijski čak polovicu. Irci oko 60 posto ribe ulove u vodama susjedne države. Valja naglasiti kako je otvaranje britanskih voda stranim ribarima započelo prije ulaska u Europsku uniju.

Naime, Londonska konvencija potpisana 1964. dopustila je ribarima iz Britanije, Francuske, Belgije, Irske, Nizozemske i Njemačke da slobodno love u pojasu od šest do 12 nautičkih milja od obale zemalja-potpisnica konvencije. Tijekom 2015. na temelju Londonske konvencije strani ribari ulovili su 10.000 tona ribe u britanskim vodama. Drugim riječima, europske kvote mnogo su darežljivije prema europskim ribarima. Unatoč tome, britanska vlada poručuje kako planira dopustiti pristup europskim brodovima i nakon proljeća 2019. i izlaska iz članstva u EU, ali želi imati pravo na otkazivanje pristupa. Izvori bliski Europskoj komisiji tvrde kako bi Bruxelles želio zadržati status quo.    

Crne slutnje Francuza
Europski ribari zgroženi su idejom da im se zabrani ribarenje u britanskim vodama. "Brexit će značiti veliki gubitak prihoda za sve. Područja gdje možemo ribariti već su ograničena", smatra Jean-Charles Frammery, kapetan francuske koćarice La Fregate. Njegove crne slutnje potvrđuju i procjene strukovnih udruženja. Prihodi francuskih ribara će se prepoloviti, a zarada pasti i do 15 posto ako Velika Britanija zatvori svoje vode, ističe Hubert Carré, generalni direktor ribarskog udruženja CNPMEM.

U Francuskoj o ribarenju u britanskim vodama posebno su ovisni ribari iz regija Normandije, Bretanje i Hauts-de-France koji odatle dobivaju trećinu ulova. Sander Meyns, projektni koordinator u Rederscentrale – udruzi koja predstavlja belgijsku ribarsku industriju – tvrdi kako tamošnji ribari mogu početi ribariti u drugim dijelovima Sjevernog mora, ali to neće u potpunosti kompenzirati gubitak pristupa britanskim vodama. No, irski ribari poručuju kako bi zatvaranje britanskim voda za njih značio potpuni kraj.  "Već smo se sastali s glavnim europskim pregovaračem Michelom Barnierom i dobili smo jamstva da trgovinski pregovori neće biti odvojeni od ribarstva. No, i dalje smo vrlo zabrinuti", kaže Sean O'Donoghue, predsjednik najvećeg irskog ribarskog predstavničkog tijela, Killybegs Fisherman's Organisation.

Podsjetimo, Michel Barnier nekadašnji je francuski ministar poljoprivrede i ribarstva, pa mu tematika nije nepoznata. Pregovori o budućem statusu trgovinskih veza između Britanije i Europske unije na rasporedu su krajem ove godine. Niels Wichmann, predsjednik Danske ribarske udruge poručuje kako bi europski ribari trebali dobiti slobodan pristup britanskim vodama ako njihove kolege s Otoka dobiju slobodan pristup europskom tržištu.

Neće biti kraj svijeta
No, Europa u pregovorima ima jedan snažan adut, a to su carine jer Britanija mnogo više ribe uvozi iz Europe. Podaci pokazuju da EU uvozi 75 posto britanskog ulova, a radi se o lepezi od 40 vrsta ribe. S druge strane, Britanija jest veliki izvoznik ribe, ali i veliki uvoznik. Podaci za prošlu godinu otkrivaju kako ukupna potrošnja ribe među britanskim potrošačima doseže gotovo 486.000 tona, od čega je najpopularniji bakalar sa 70.000 tona. No, čak 90 posto bakalara dolazi iz uvoza. Britanskim ribarima u tom pogledu na ruku ne idu ni klimatske promjene, odnosno zagrijavanje oceana. Richard Watson, analitičar u strukovnoj organizaciji Seafish kaže kako stručnjaci primjećuju da bakalar unazad 20-ak godina odlazi sjevernije, u hladnije dijelove sjevernog Atlantika čime je dostupniji skandinavskim ribarima. S druge strane, dio analitičara smatra kako "ne bi bio kraj svijeta" kada bi britanski ribari izgubili pristup europskom tržištu.

"Ako EU odluči da više neće kupovati britansku ribu, to nam otvara mogućnost prodaje ostatku svijeta. A to je vrlo veliko tržište", smatra ribar David Stevens. Craig McAngus, profesor na sveučilištu Aberdeen, smatra da će se i potrošači u tom slučaju brzo prilagoditi. "Jasno je da će se potrošači okrenuti jeftinijoj domaćoj ribi umjesto uvezenoj. Mislim da će tržište ribe promijeniti", ocjenjuje McAngus. Da su britanski ribari i dalje uvjereni da je Brexit dobra odluka pokazuje i razmišljanje Davida Stevensa. "Mislim da naši ribari definitivno trebaju investirati u svoje brodove, modernizirati ih i pripremiti se za razdoblje nakon Brexita", zaključio je Stevens.