Prije pet godina naftni div Shell postavio si je cilj postati najveća svjetska kompanija za električnu energiju, pri čemu je Maarten Wetselaar, tadašnji direktor za plin i nove izvore energije, predvidio da će prihodi iz sektora električne energije biti jednaki onima iz nafte i plina do 2030 godine.

I drugi naftni gigant BP je prije četiri godine predstavio plan tranzicije. Tadašnji izvršni direktor Bernard Loone obećao je da će se udeseterostručiti ulaganja u zelenu energiju te ih godišnje dizati za 5 milijardi dolara do 2030. te predvidio proširenje kapaciteta za proizvodnju obnovljive energije za 20 puta, na 50 GW.

Pitanje kompetencije

Obje kompanije ignorirale su pitanja o tome imaju li konkurentske prednosti u obnovljivoj energiji. “Izvodimo i upravljamo nekim od najvećih projekata na svijetu”, rekao je Looney 2020. za Financial Times. “Ne bih podcijenio koliko su neke od tih vještina relevantne”.

Međutim, obojica su napustili kompanije, a nakon nekoliko godina velikih troškova, trenutačni menadžerski timovi BP-a i Shella priznali su da možda nemaju takvu prednost, niti dovoljno jake bilance da bi ostvarili zadane ciljeve u obnovljivoj električnoj energiji.

U međuvremenu, dionice BP-a pale su u 2024. za više od 16 posto, dok su Shellove niže za gotovo dva posto. Jedan izvršni direktor u sektoru energije primijetio je kako su te kompanije “uhvaćene u dolini smrti” između svojih tradicionalnih dioničara sklonih fosilnim gorivima i novih investitora usmjerenih na klimatske ciljeve.

Shell, koji je prema istraživačkoj kući Accela od 2019. uložio oko 11,8 milijardi dolara u energetski sektor, prodao je svoje poslovanje s električnom energijom u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i Njemačkoj, povukao se s kineskog tržišta te nedavno obavijestio zaposlenike da neće tražiti nove projekte u sektoru vjetroelektrana na moru.

BP, za kojeg Accela procjenjuje da je investirao 6,8 milijardi dolara u niskougljičnu energiju, početkom mjeseca objavio je kako je u ulaganju u vjetroelektrane na moru sada zajedno s japanskim partnerom Jerom. Time BP planira do kraja desetljeća prepoloviti kapitalna ulaganja u vjetroelektrane i prebaciti buduće dugove izvan svoje bilance. Analitičari očekuju da će BP smanjiti ili povući cilj za 50 GW obnovljivih kapaciteta na skupu za investitore u veljači.

Iako BP i Shell zasad ostaju predani poslovima s energijom iz solarnih izvora, punionicama za električna vozila i trgovinom električnom energijom, njihovo povlačenje iz vjetroelektrana na moru ukazuju kako su se njihovi potezi pokazali rizičnijima nego što se očekivalo, rekao je Alon Carmel, voditelj sektora vjetroelektrana u PA Consulting. BP je, primjerice, platio visoku cijenu za najam morskog dna uz njemačku obalu, a obje kompanije imaju projekte u SAD-u, gdje nadolazeća Trumpova administracija signalizira protivljenje vjetroelektranama na moru.

Viši bankar za energetske investicije istaknuo je kako je industrija vjetroelektrana na moru trpjela zbog visoke inflacije u opskrbnom lancu i viših kamatnih stopa. “Pogrešno su vjerovali da neće biti inflacije u opskrbnom lancu, cikličnosti ili promjena u vladinim potporama. Sve tri pretpostavke pokazale su se pogrešnima”, rekao je bankar.

Naftni divovi neće nedostajati širem sektoru. “Imali su negativan utjecaj”, rekao je Jérôme Guillet, direktor u Snowu, savjetodavnoj firmi za obnovljivu energiju. Tvrdi da kompanije poput BP-a i Shella nisu imale troškovnu disciplinu kao komunalna poduzeća ili manji developeri, da su preplaćivala imovinu i pritiskale opskrbni lanac kako bi uspjele. “Zatim su se glasno žalili da ekonomika ne funkcionira i time nanijeli štetu reputaciji sektora”.

Ostale europske naftne kompanije također preispituju svoje planove. Norveški Equinor usporio je širenje u obnovljivoj energiji i umjesto toga kupio udio u danskoj specijaliziranoj kompaniji za vjetroelektrane Ørsted. Talijanski Eni koji je poslovanje s biogorivima i benzinskim postajama, prodao je udio u novoosnovanim tvrtkama. Sektorski analitičari smatraju da je vrlo je teško, gotovo nemoguće, da se transformiraju.

Samo 10% svih ulaganja

Ističu kako su u vlasništvu investitora koji preferiraju naftne kompanije, a ako postanu 50 posto zelene, tada će ih posjedovati potpuno drugačija skupina investitora. Gotovo da nema preklapanja.

“Trenutačni dioničari prodaju kada dođu do 20 posto zelenih aktivnosti, a novi dioničari ne kupuju dok ne dođu do 50 posto. Tako nastaje dolina smrti”, objašnjavaju analitičari. U Europi je jedino TotalEnergies uspio prijeći taj jaz. Moody’s je nedavno povećao kreditni rejting francuske kompanije, istaknuvši “poboljšanu kvalitetu” njezina poslovanja nakon što je smanjila troškove proizvodnje nafte i izgradila elektroenergetski sektor s 14,5 GW obnovljivih kapaciteta.

U međuvremenu su gotovo sve ostale naftne kompanije usporile ulaganja u niskougljične projekte. RBC Capital Markets procjenjuje da su ulaganja u niskougljične tehnologije pala na 10 posto ukupnih kapitalnih izdataka u 2024. za devet američkih i europskih naftnih kompanija, znači “daleko ispod očekivanja od prije nekoliko godina”. Očekuje se da će niskougljična poslovanja činiti samo sedam posto BP-ove zarade do 2030., dok će Shellova pasti na pet posto.