Već tijekom subotnjeg (10.10.) prijepodneva su u Berlin došli prosvjednici sa pet posebnih željezničkih kompozicija, a organizirano je i preko 600 autobusa. "Došli smo jer ne želimo budućnost prepustiti tržištima, nego želimo spasiti demokraciju", izjavio je prvi govornik Michael Müller, predsjednik Udruge ljubitelja prirode Njemačke.

To je samo jedna od oko 170 organizacija koje su pozvale na ove prosvjede. Njihov popis se čita kao telefonski imenik udruga ljubitelja prirode, zaštitnika potrošača, sindikata, udruga za ljudska prava i protivnika globalizacije, od građanskih pa do crkvenih. Glavni skup je održan pred Brandenburškim vratima, dakle pored Bundestaga i Kancelarskog ureda i okupljenima se obratio čitav niz uzvanika.

Neki, poput političarke njemačkih socijaldemokrata Gesine Schwann su pobrali i povike negodovanja okupljenih prosvjednika jer se nije založila za potpun prekid, nego promjene u pregovorima sa Washingtonom o TTIP-u (Transatlantic Trade and Investment Partnership) i sa Ottawom o CETA (Comprehensive Economic and Trade Agreement).

Jer prosvjednici ne žele američke standarde, osobito u tehnologijama gdje je neizvjesno kakve će posljedice imati po okoliš: prije svega su tu genetski modificirani organizmi, nano-tehnologija, ali i čitav niz tehnoloških postupaka koji su u Europi (još uvijek) zabranjeni. Povrh toga, TTIP daje pravo američkim koncernima da ospore odluku neke (europske) države o zabrani te tehnologije, što ostavlja neugodan dojam da u neko doba neće političari i birači europskih zemalja, nego šefovi koncerna odlučivati o životima građana Europe, piše DW.

Političari "tvrdoglavi"

Doduše nisu sve bojazni posve opravdane, ali je i problem što se pregovori vode u tajnosti i mnogi detalji nisu poznati niti građanima Europe, niti SAD ili Kanade. Ipak, visoki politički dužnosnici sa obje strane Atlantika sa gotovo apsurdnom tvrdoglavošću – za TTIP su se opetovano založili i kancelarka Merkel i predsjednik EK Juncker, baš kao i američki predsjednik Obama – nastavljaju težiti slobodnom trgovinskom sporazumu i građanima uporno poručuju kako "ne shvaćaju" važnost TTIP-a.

Tako je i ove subote njemački ministar gospodarstva Sigmar Gabriel (SPD) dao objaviti plaćeni oglas u čitavom nizu novina u kojem poručuje organizatorima prosvjeda kako "ne vrijedi plašiti ljude" (Bangemachen gilt nicht). Tvrdi kako "Europa mora sa samopouzdanjem i hrabro provoditi svoje ideje slobodne trgovine i odgovornosti" i kako se ovim sporazumom "pruža prilika postaviti nove standarde za rastuću globalnu razmjenu koji će vrijediti u čitavom svijetu". Taj sporazum će onda imati "ambiciozne standarde za očuvanje okoliša i zaštitu potrošača i poštene uvjete za investitore i zaposlenike."

Ali upravo je ova upornost političara i navela mnoge prosvjednike da ove subote dođu u Berlin. Jer bez obzira na složenost takvih sporazuma, čini se da mnogi političari zaboravljaju osnovno načelo demokracije. Građani, dakle birači, su suvereni: samo oni nikome ne moraju polagati račune za njihove političke stavove. Političari su tu da zastupaju te stavove, a ako to ne čine, onda su pogriješili profesiju.

Zašto se baš Njemačka buni?

Za razliku od političkih dužnosnika, može se razumjeti poziv predsjednika Udruge njemačke industrije (BDI) Ulricha Grilla. I ta udruga je dala objaviti poruku njemačkim građanima kako "Mi Europljani moramo željeti sami oblikovati globalizaciju" i kako "oni koji samo blokiraju, ti gube." Pošteni i opsežni sporazum o slobodnoj trgovini "potiče rast i zaposlenost u Europi", poručuje udruga njemačkih industrijalaca.

Doduše, ekonomskim stručnjacima nije posve jasno zašto je baš Njemačka zemlja u kojoj se tako glasno prosvjeduje protiv TTIP-a, glasnije nego u mnogim drugim zemljama Europe. Nijemcima je zapravo glavni razlog prosvjeda veoma raširena svijest o zaštiti okoliša, ali što se tiče gospodarstva bi izuzetno izvozno orijentirana Njemačka bila jedna od glavnih dobitnika TTIP-a.

S druge strane, prije svega zemlje juga Europske unije gdje niti izdaleka nije toliko raširena visoka tehnologija i čija je produktivnost i industrija i poljoprivreda daleko ispod Njemačke – ili pojedinih saveznih država SAD, uglavnom šute ili uopće ne razumiju, što im se sprema. A to bi trebalo biti zajedničko tržište sa oko 800 milijuna potrošača gdje gotovo da neće biti prepreka gigantima i koncernima koji su već i ovako praktično monopolisti u svojim područjima. A protiv njih i gospodarski "divovi" jedne Hrvatske, Grčke ili Bugarske – nemaju niti najmanjih šansi.