Izvješća o jajima koja su kontaminirana otrovnim insekticidima su uznemirila konzumente. Mnogi se sada pitaju koliko otrovnih kemikalija ustvari dospijeva u našu hranu?

Prema navodima Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA), oko polovica hrane koju Europljani jedu sadrži tragove pesticida – međutim u većini slučajeva u tako malim količinama da nisu štetni za čovjeka. Većina tih supstanci je bezbojna i nema nikakvih mirisa. Stoga je za nas konzumente teško prepoznati sadrži li neki proizvod, odnosno hrana koju jedemo, štetne tvari za zdravlje. Pa se tako oslanjamo na kontrole. No, ustanove zadužene za te kontrole često ne stižu biti tako brze kao što je industrijska poljoprivredna proizvodnja, a kontrolirati prehrambene lance je ionako komplicirano. Do skandala dođe samo onda kad se pronađe neka otrovna supstanca. Međutim, koliko onečišćenih prehrambenih proizvoda je prethodno neotkriveno dospjelo u prodaju? Prema navodima stručnjaka, postoji samo jedno rješenje: stroža regulacija i kontrola, piše Deutsche Welle.

Otrov na našim tanjurima

Iako su pesticidi pronađeni u polovici europskih prehrambenih proizvoda, manje od tri posto testiranih proizvoda je prešlo dopuštene granične vrijednosti koje važe u Europskoj uniji. Međutim, sedam posto uvoznih prehrambenih proizvoda je sadržavalo pesticide koji su prešli dopuštenu razinu.

No, ne radi se samo o pesticidima koji završavaju na našim tanjurima. I druge otrovne supstance poput dioksina – jednog kancerogenog spoja koji nastaje tijekom nečistog sagorijevanja – ili alfatoksina koje stvaraju bakterije, također se mogu naći u našoj hrani. Takve neželjene supstance mogu na najrazličitije načine dospjeti u naše jelo. Na primjer, moglo bi se dogoditi da prehrambeni proizvođači ne ispune higijenske standarde, u biti dozvoljeni lijekovi za životinje bi se mogli krivo primijeniti ili bi se ilegalne supstance jednostavno mogle zloupotrijebiti, navodi Njemačka služba za zaštitu potrošača i sigurnost hrane.

"Otrovne supstance mogu za vrijeme čitavog produkcijskog procesa dospjeti u našu hranu", kaže i Britta Schautz iz Centrale za zaštitu potrošača u Berlinu. "Zabranjene supstance se mogu i svjesno umiješati u našu hranu – na primjer kako bi proizvodi bolje izgledali." Insekticid fipronil je u Nizozemskoj izgleda korišten za čišćenje kokoši od uši. No to sredstvo je za životinje iz prehrambenog lanca zabranjeno.

Regulirati rizike

Pesticidi su jedan od najčešćih uzročnika za trovanja u zemljama s nižim i srednjim primanjima, navodi Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Pesticidi su tako otrovni zato što su razvijeni tako da ubijaju štetočine. Stoga je utoliko važnije da ih se jače regulira.

Europska unija je za čovjeka i životinju zabranila visokootrovne pesticide, kao što su to na primjer za pčele štetni neonicotinoidi, ali i one supstance koje se sporo razgrađuju u prirodi. Unija je osim toga odredila granične vrijednosti za pesticide u hrani i vodi. No, pored ljudskog nemara i nekolicine slučajeva namjerne zlouporabe, raste broj ilegalnih i lažiranih pesticida koje kriminalne bande prokrijumčare u EU. Prema navodima Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), ta ilegalna trgovina 28 zemalja članica svake godine stoji oko 1,3 milijarde eura. Tek proteklog tjedna su grčke vlasti pronašle više od 700 kilograma ilegalnih pesticida koji su trebali biti prokrijumčareni preko Turske u EU. No, vlasti su slabo opremljeno po pitanju kontrola na tom polju, kaže Christiane Huxdorff, stručnjakinja za pesticide pri organizaciji za zaštitu okoliša Greenpeace. "Skandali će se kod nas uvijek iznova pojavljivati, sve dok se hrana bude proizvodila u tolikim masama i dok bude premalo sredstava kako bi se moglo paziti na kvalitetu", kazala je Huxdorff u razgovoru za Deutsche Welle. 

Za čim ustvari tragamo?

U godišnjim kontrolama Europske unije stručnjaci testiraju određeni broj prehrambenih proizvoda na tragove 770 pesticida. Te analize naknadno u mnogim slučajevima poluče jačim kontrolama. Nacionalne ustanove također u redovitim razmacima kontroliraju prehrambene proizvode – svaki proizvod, osim toga, prolazi jednu vrstu sigurnosne kontrole prije nego što dođe na police supermarketa, pojašnjava Schautz.

Međutim, stručnjaci mogu pronaći samo one supstance koje traže, one druge koje nisu na spisku ostaju neotkrivene, navela je Huxdorff. U skandalu oko jaja kontaminiranih fipronilom je još uvijek nejasno odakle su ustanove dobile tu informaciju. Stoga je itekako moguće, prema riječima Christian Huxdorff, da smo već duže jeli kontaminirana jaja. A to nas vraća nazad do zastrašujuće pomisli koliko kontaminirane hrane ustvari ostane neotkriveno i na kraju završi u našim želucima.

Britta Schautz iz Berlina, međutim, poručuje da ne treba paničariti, navodeći da se prehrambeni proizvodi u Europi veoma strogo kontroliraju te da takva zatrovanja ostaju izuzetak.

U Njemačkoj se na jednoj online-platformi, koja se stalno aktualizira, objavljuje koji proizvodi su povučeni iz prodaje i za koje postoje upozorenja od konzumiranja. U idealnom slučaju kontaminirana hrana do potrošača ne bi trebala ni doći. "Važno je provoditi više kontrola proizvoda prije nego što oni dospiju na police supermarketa kako bi se smanjili razmjeri posljedica", poručuje Schautz. Ona dodaje da je važno prije svega uvesti brze sustave za rano alarmiranje koji bi upozorenja izdali u čitavoj Europskoj uniji, kao i da je potrebno korektno označavanje i praćenje proizvoda koji, primjerice, eventualno sadržavaju kontaminirana jaja.