Zbog zaoštravanje odnosa između Kine i Tajvana svjetske su kompanije, posebno američke, europske i japanske, počele razmišljati o planu izlaska s kineskog tržišta u slučaju “nepredviđene situacije”. To pak znači da na kinesku invaziju na Tajvan investitori više ne gledaju kao na “malu vjerojatnost”.

Jörg Wuttke, predsjednik Trgovačke komore Europske unije, za Financial je Times izjavio da se razmišlja o mnogo scenarija. “Što ćemo poduzeti u slučaju rata? Bi li trebali zatvoriti poslovne operacije u Kini?

Kako održati poslovanje i prevladati potencijalne blokade?”. Sve su to pitanja koja vise nad glavama čelnika svjetskih korporacija koji ne samo da proizvode u Kini već računaju na ogromno tržište od 1,4 milijardi potrošača.

Potencijalna nova Ukrajina
“Na mali se otok na kojem se uvijek ‘kuhalo’ u mnogim kompanijskim središnjicama odjednom gleda kao na potencijalnu Ukrajinu”, kaže Wuttke. No eskalacija odnosa i vojne vježbe uz samu granicu između Kine i Tajvana, do koje je došlo nakon posjeta Nancy Pelosi, predsjednice Zastupničkog doma Sjedinjenih Država, samo je “šlag na tortu” sve napetijih odnosa između dviju sila – SAD-a i Kine. Političke tenzije poduzetnike ne ostavljaju neokrznutima.

Zapad, osobito SAD, zamjeraju Kini što ne osuđuje ruski napad na Ukrajinu. Zamjeraju joj i politiku koju primjenjuje u Hong Kongu i Xinjiangu. Dapače, Joe Biden, američki predsjednik, koji je Kini jasno dao do znanja da će braniti Tajvan u slučaju kineske invazije, već skuplja saveznike protiv agresivne kineske regionalne politike.

Zaoštravanje političkih odnosa na svojim leđima, kroz reputacijski rizik i pritiske da premjeste proizvodnju, itekako osjećaju i multinacionalne kompanije koje posluju u Kini.

Međutim, napustiti Kinu, najveće potrošačko tržište i najznačajniju proizvodnu bazu, upozoravaju poduzetnici i analitičari, nije nimalo jednostavno. Prije svega, kažu za FT, kompanije nemaju alternativu. Ipak, neke američke o tome razmišljaju. Eric Zheng iz Američke trgovačke komore u Šangaju potvrđuje takva razmišljanja.

“Popularno je razmišljati “Kina plus jedan”, ili čak “Kina plus dva”, odnosno da će Kina i dalje biti proizvodna baza, ali da moraju postojati alternative u nekoj od zemalja jugoistočne Azije”, ističe. Pritom upozorava da to neće biti lako jer mnoge velike američke tvrtke, poput Disneya i Tesle imaju dugoročne obveze biti “u Kini, za Kinu”.

Nemaju kamo ići
S problemima se pak suočavaju i kompanije koje izvoze na kinesko tržište. David Mahon, investicijski menadžer i savjetnik koji u Pekingu radi gotovo 40 godina, upozorava da niti jednoj kompaniji nije jednostavno pronaći zamjenu za kinesko tržište. U tom kontekstu navodi i primjer kompanije Fonterra, izvoznika mliječnih proizvoda s Novog Zelanda, kojem je upravo Kina najznačajnije izvozno tržište.

“Savjetovana im je promjena u izvozu. No pitanje je gdje? Bi li trebali prestati ostvarivati profit sljedećih pet godina? Nemaju gdje ići”, kaže Mahon. Noriaki Yamaga, izvršni direktor u kompaniji Kawasaki Kisen Kaisha, koja se bavi brodskim prijevozom, preispituje pak mogućnost slabljenja ekonomskih i trgovačkih odnosa SAD-a i Kine. “Je li u svjetskoj ekonomiji realno moguće odvajanje SAD-a i Kine”, pita se.

Zeng iz Američke trgovačke komore ističe da bi tenzije mogao smiriti jedino sastanak Xija i Bidena. Do istoga bi, kaže, trebalo doći ove godine nakon kongresa kineske Komunističke partije. “Ne želite izolirati Kinu. Američki i Kineski čelnici moraju riješiti svoje razmirice”, poručuje.