Kompanije iz SAD-a, Japana i Europske unije nevoljko gledaju na apel politike o smanjenju ovisnosti o Kini, čak i nakon što je koronavirus poremetio globalne dobavne lance.

Poremećaji zbog pandemije, povrh američko-kineskog trgovinskog rata, osnažili su pozive političkih garnitura na Zapadu da je preveliko oslanjanje globalnih kompanija na Kinu pokazalo njihovu ranjivost u kontekstu prirodnih katastrofa ili političkih sukoba.

Ne žele prekid veza

Kako piše Associated Press, farmaceutska industrija među prvima pokušava smanjiti ovisnost o kineskim dobavljačima sirovina za proizvodnju lijekova, pa sve više traži dobavljače u SAD-u i Europi. Međutim, cijeli niz ostalih sektora, od potrošačke elektronike do proizvodnje medicinskih uređaja, ne želi tek tako prekinuti veze s kineskim partnerima.

“Trenutno ne znam za ijednu kompaniju koja je pokrenula planove za preseljenje”, tvrdi Harley Seyedin, predsjednik Američke trgovinske komore u južnoj Kini. Činjenica je da je kineski eksplozivni ekonomski rast i zadobivanje statusa “tvornice svijeta” s niskim troškovima radne snage utjecao na snižavanje cijena potrošačke robe i povećanje profitabilnosti zapadnih kompanija.

Međutim, uzrokovao je i političke tenzije zbog izgubljenih radnih mjesta u proizvodnom sektoru Amerike i Europe. Naime, kineske tvornice proizvode većinu pametnih telefona koji se danas prodaju u svijetu, kao i potrošačke elektronike. No, Kina zauzima sve veći udjel i u proizvodnji medicinske opreme, industrijskih robota i ostalih visokotehnoloških proizvoda. Primjerice, Kina je vodeći svjetski dobavljač vitamina C i sastojaka za antibiotike i ostale lijekove.

“Kina i dalje nudi pouzdane dobavne lance za bilo koju industriju”, ističe Jit Lim iz konzultanske tvrtke Alvarez & Marshal. Slično razmišljaju i europske kompanije. Samo 11 posto ispitanika u anketi trgovinske komore EU-a u Kini izjavilo je kako “razmatraju selidbu investicija u druge države”.

Za usporedbu, lani je takav odgovor ponudilo 15 posto tvrtki. Štoviše, čim se kinesko gospodarstvo otvorilo, Volkswagen je najavio ulaganje od 2 milijarde eura u kineski sektor električnih vozila. Volkswagenova odluka pokazuje kako sada zapadne kompanije promatraju kinesko tržište. Naime, ranije su kineske pogone koristile za proizvodnju za izvoz, a sada proizvode za lokalno tržište, kaže Jit Lim.

Kolike su prednosti Kine i njezinih dobavljača jasno pokazuje primjer tvornice zvučnika kojoj je vlasnik Philip Richardson. Njegova je tvornica u gradu Panyu blizu Hong Konga, a tvrdi kako je prilikom izbora lokacije razmatrao i Vijetnam i ostale susjedne azijske države. Iako bi radnike u tim državama platio i do 60 posto manje nego u Kini, uštede na troškovima rada „pojeli“ bi troškovi transporta dijelova kineskih dobavljača.

“Kada bi kupovali magnete, morali bi platiti troškove prijevoza i carinjenja dok u Kini jednostavno kupimo magnete i dobavljač ih dostavi”, pojašnjava Richardson koji posluje u Kini već 22 godine. Dodaje kako je o selidbi iz Kine razmišljao „jednu minutu“ i shvatio da nema smisla.

Nacionalna proizvodnja lijekova

Povratak proizvodnje iz Kine bio je jedan od temelja zahvaljujući kojem je Donald Trump pobijedio na izborima 2016. i ušao u Bijelu kuću.

Unatoč uvođenju carina na kinesku robu godinu kasnije, američke kompanije u većini slučajeva ipak nisu odustale od kineskog tržišta. Međutim, pandemija je politički pritisak dodatno pojačala.

Japanska vlada – koja Peking promatra kao strateškog rivala – ponudila je ukupno 2 milijarde dolara poticaja tamošnjim kompanijama koje odluče vratiti proizvodnju u Japan. Još 220 milijuna dolara nudi se kompanijama koje proizvodnju iz Kine presele u druge države.

Zapad trenutno najviše brine kineska dominacija u proizvodnji takozvanih aktivnih farmaceutskih sastojaka (API), koji se koriste u proizvodnji lijekova. Sakshi Sikka, analitičar farmaceutske industrije u tvrtki Fitch Solutions, ističe za AP kako očekuje povećanu repatrijaciju farmaceutskih dobavnih lanaca i ponovno uspostavljanje nacionalnih strateških proizvodnih kapaciteta za ključne lijekove.

U tom kontekstu valja podsjetiti da je prošloga mjeseca američka vlada dodijelila 10-godišnji ugovor vrijedan 812 milijuna dolara kompaniji Phlow kako bi osigurala dovoljne količine sirovina za proizvodnju lijekova.

U Europi je francuska kompanija Sanofi započela s osnivanjem tvrtke koja će proizvoditi API sirovine. U Sanofiju tvrde da će ta tvrtka postati drugi najveći dobavljač API sirovina, s godišnjom prodajom od milijardu eura do 2022. godine.

Slične planove imaju i Indija i Indonezija. Međutim, radi se o politički motiviranim odlukama, smatra Sakshi Sikka, koje će povećati cijenu farmaceutskih sirovina, a kinesku dominaciju u bliskoj budućnosti neće poljuljati.