Čini se da je Međunarodni monetarni fond odlučan u namjeri da ublaži jedan od najboljih primjera globalne suradnje kao odgovor na gospodarske poremećaje uzrokovane pandemijom bolesti Covid-19 i klimatskim promjenama. Mora promijeniti smjer sada, prije nego bude prekasno.

MMF-ova dodjela 650 milijardi dolara posebnih prava vučenja u kolovozu dugo je bila ohrabrivana i široko pozdravljena. S obzirom na stroga pravila MMF-a, od početka je bilo jasno da će velika većina posebnih prava vučenja otići u zemlje kojima nisu potrebne. Kao rezultat toga, čelnici zemalja skupine G7 obvezali su se da će preusmjeriti više od 100 milijardi dolara svojih sredstava zemljama kojima je najpotrebnija.

Iako se ti potezi čine malima u usporedbi sa 17 bilijuna dolara koje su bogate zemlje potrošile za potporu svojim gospodarstvima tijekom pandemije, oni su ipak bile značajni. U listopadu, samo dva mjeseca nakon dodjele sredstava, skupina G20 poduprla je plan MMF-a i Svjetske banke za razvoj i provedbu Zaklade za otpornost i održivost, kojom bi se bogatim zemljama omogućilo da svoje dodjele preusmjere u zemlje s niskim i srednjim dohotkom osjetljive na gospodarske šokove. Budući da bi se Zaklada mogla upotrijebiti za rješavanje rizika povezanih s klimatskim promjenama, njom bi se popunila očita praznina u međunarodnim financijama. MMF je najavio da će imati spreman prijedlog za proljetne sastanke 2022.

Negativan utjecaj na trgovinu

Ekstremni vremenski događaji poput poplava i uragana mogu izazvati financijsku nestabilnost u ranjivim zemljama dok brišu kapitalne zalihe i izvore deviznih sredstava. Isto tako, zemlje koje ovise o izvozu fosilnih goriva suočavaju se s fiskalnom nesigurnošću jer se potražnja za naftom i plinom smanjuje kako bi se ispunili klimatski ciljevi. U oba slučaja učinci prelijevanja mogu negativno utjecati na trgovinu. Zemlje koje se suočavaju s takvim uvjetima moraju poduzeti strukturnu transformaciju svojih gospodarstava. Međutim, mnoge zemlje s niskim i srednjim dohotkom nemaju pristup troškovno učinkovitom i fleksibilnom financiranju koje im je potrebno.

Dobro osmišljenom Zakladom za otpornost i održivost kriteriji MMF-a za raspodjelu resursa i prihvatljivost zemalja bili bi prilagodljiviji. Nažalost, pet mana u osmišljavanju u pristupu MMF-a učinilo bi planiranu Zakladu neučinkovitom za većinu klimatski ugroženih zemalja.

Prva mana odnosi se na podobnost. Programi MMF-a diskriminiraju na temelju prihoda, ali klimatske promjene ne. Iako je skupina G20 izričito pozvala na uspostavu Zaklade koje obuhvaća zemlje sa srednjim dohotkom i osjetljive na klimu, MMF je usvojio usko tumačenje prema kojem bi zemlje sa srednjim dohotkom bile prihvatljive samo ako ne prelaze određeni prag dohotka.

MMF mora prilagoditi svoje razmišljanje stvarnim okolnostima i osigurati da se prihvatljivost temelji na klimatskoj ranjivosti. Ne bi trebalo biti sporno uključiti u kriterije jednostavne mjere kao što su osjetljivost na fizičke klimatske rizike kao što su poplave, suše i uragani ili ekonomski čimbenici poput udjela izvoza fosilnih goriva u ukupnoj deviznoj zaradi.

Drugo, zemljama u razvoju nedostaje fiskalni prostor za mobilizaciju domaćih resursa kako bi se riješile strukturne promjene koje su potrebne njihovim gospodarstvima. Mnogi također nemaju pristup vanjskim resursima pod razumnim uvjetima zaduživanja. Međutim, MMF predlaže da se korisnicima Zaklade naplati kamatna stopa na posebna prava vučenja (trenutačno pet baznih bodova, i u porastu) plus marža do 100 baznih bodova. Te se stope ne razlikuju mnogo od onoga što Fond trenutačno naplaćuje zemljama sa srednjim dohotkom. Problematičnija su ograničenja pristupa, koja bi bila 100% kvote ili manja od posebnih prava vučenja u vrijednosti od milijardu dolara. Tim bi se smjernicama jedva imalo odgovorilo na potrebe financiranja svih zemalja, osim najmanjih.

Treća mana je inzistiranje MMF-a na uvjetovanju. Fond Smatra Zakladu dodatnom shemom za postojeće programe. Ovo je zaista zabrinjavajuće. Prema vlastitom istraživanju MMF-a, njegova postojeća sredstva za kreditiranje stigmatizirana su, zbog visoke razine uvjetovanosti i niske razine performansi u pogledu gospodarskog oporavka i drugih društvenih ishoda. Zaklada je trebala biti novi instrument kojim se prepoznaju i preusmjeravaju resursi zemljama koje su najosjetljivije na klimatske promjene. Međutim, ono što MMF planira je prepakirani posao, kao i obično.

Potrebne su prilagodbe

Četvrta mana je da, iako MMF tek sada osmišljava strategiju za klimatske promjene, ona bi bila ključna za Zakladu. Multilateralnim i regionalnim razvojnim bankama propisane su i institucije za posebna prava vučenja koje gledaju dugoročnije i imaju snažnije rezultate u području klimatske politike. One moraju biti dijelom upravljanja Zakladom.

Na kraju, tu je i pitanje razmjera. Čelnica MMF-a, Kristalina Georgieva, izjavila je kako će Zaklada u početku biti financirana s oko 30 milijardi dolara, a potom će to porasti na 50 milijardi dolara. Procjena potreba koju je objavio Stalni odbor za financije Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama iznosila je 6 bilijuna dolara, a druge procjene znatno su veće.

Dioničari i dionici MMF-a moraju preispitati konstrukciju Zaklade. Da bi uspjela, mora uključivati sve klimatski ugrožene zemlje u razvoju, bez obzira na razinu dohotka. Njom se mora osigurati jeftino financiranje kojim se ne ugrožava održivost duga članica i da ne bude povezana s postojećim programima MMF-a s teškim uvjetima. Njom moraju upravljati ključni dionici u razvojno-financijskim institucijama. I s vremenom se mora primjereno skalirati.

MMF mora provesti potrebne prilagodbe svojeg prijedloga za Zakladu. Ako ne može, zemlje vjerovnice trebale bi se suzdržati od njenog kapitaliziranja.