Odluka o ukidanju izvoznih subvencija za poljoprivredne proizvode donesena na 10. ministarskoj konferenciji Svjetske trgovinske organizacije (WTO) neće imati bitnijih implikacija ni za Europsku uniju, a time ni za Hrvatsku, tvrdi Miroslav Božić, savjetnik Uprave Viro grupe i bivši ravnatelj Uprave za poljoprivrednu politiku i međunarodnu suradnju u Ministarstvu poljoprivrede.

Naime, ovaj vikend u Najrobiju je završeno zasjedanje WTO-a na kojemu se razgovaralo o aktivnijoj provedbi agende iz Dohe, odnosno o nastavku liberalizacije svjetske trgovine na multilateralnoj osnovi kroz daljnje smanjivanje brojnih trgovinskih barijera i reviziju pojedinih propisa, ali i zadržavanje određenih povlastica za siromašne zemlje u razvoju.

Puni konsenzus ostvaren je tek za listu poljoprivrednih proizvoda, 162 članice WTO-a podržale su zaključak po kojem sve razvijene zemlje moraju odmah ukinuti izvozne subvencije davane lokalnim proizvođačima dok je zemljama u razvoju rok odricanja od subvencija odgođen do početka 2018. godine.

Ova je odluka još za trajanja zasjedanja u kenijskoj prijestolnici proglašena povijesnom, odnosno najznačajnijim rezultatom ostvarenim na globalnoj razini u segmentu poljoprivrede od osnutka WTO-a 1995. godine. Njezin primarni cilj je, naglašava se, pružiti pomoć poljoprivrednicima u siromašnim zemljama da se uspješnije uključe u sve oštriju tržišnu utakmicu, što su posebno istaknuli i glavni tajnik WTO-a Roberto Azavedo i europska povjerenica za trgovinu Cecilia Malmstrom.

Božić podsjeća da je Europska unija ovoj problematici od samog starta pristupala vrlo obazrivo te da ukupne izvozne carine iznose manje od 10 milijardi eura što je tek tri posto u odnosu na cjelovit iznos koji bi mogao biti ostvaren u trgovanju s trećim zemljama.

Stoga, kaže, ni Hrvatska nije uvela taj model nakon pristupanja u članstvo EU. Unatoč visokom suglasju na skupu u Najrobiju, Božić je skeptičan da će u provedbi zaključaka sve članice postupati disciplinirano.

Već su se, iznosi, izdvojile dvije iznimke, Brazil i SAD-e su ipak odlučili zadržati programe kreditiranja svojih izvoznika pod navodno određenim uvjetima što se zapravo može isčitavati i kao skrivena vrsta subvencioniranja.