Američki dnevnik The Washington Post u ponedjeljak je objavio analizu o tome jesu li Sjedinjene Države u padu, iznijevši niz razloga u prilog tvrdnje da nisu, ali i neke koji govore suprotno o temi koja u posljednje vrijeme zaokuplja pozornost Amerikanaca.

Autor teksta "Je li Amerika u padu?" Rober Samuelson kao razloge za općeprihvaćenu tezu među Amerikancima da žive sve lošije mavodi činjenicu da tamošnjem gospodarstvu nedostaje dinamike, da se nezaposlenost drži na recesijskoj razini od 8 posto i da predsjednik Barack Obama praktički ne razgovara sa svojim republikanskim kritičarima – zbog čega se ne vidi izlaz iz pat-pozicije.

No – pita se autor – što ako Amerika nije u padu i pritom se poziva na zaključke izvješća koje je za svoje klijente, potencijalne ulagače, izradila banka Goldman Sachs. Njezini analitičari tvrde da je američko gospodarstvo i dalje najsnažnije na svijetu i da će to ostati još godinama, potkrepljujući to nizom argumenata. Prvi je činjenica da je američki BDP od 16 bilijuna dolara uvjerljivo najveći na svijetu, "gotovo dvostruko veći u odnosu na prvog pratitelja (Kinu), a 2,5 puta veći od trećeg po veličini (Japan)", Prosječni dohodak po glavi stanovnika je oko 50 tisuća dolara i nije najviši u svijetu, ali je svih 10 zemalja koje su ispred po veličini bitno manje od SAD.

Kao idući argument Goldman Sachs navodi prirodne resurse, koji su u SAD bitno veći nego u konkurentskim gospodarstvima, ukazujući i na ocjenu Međunarodne agencije za energiju da će SAD, makar privremeno, do 2020. postati najveći svjetski proizvođač nafte.

Pozivajući se na istraživanje konzultantske tvrtke IHS, autor navodi da bi jeftini energenti uzrokovali porast zapošljavanja i da bi se na 1,7 milijuna već stvorenih radnih mjesta koja su izravno ili neizravno povezana s energentima do 2020. moglo otvoriti još 1,3 milijuna.

Analiza Goldman Sachsa čak i negativnu predodžbu o nedovoljno izučenim američkim radnicima pretvara u vrlinu, ukazujući na to da će američko radništvo ostati mlađe i energičnije nego kod konkurenata. Do 2050. će prosječna dob radnika u Kini i Japanu biti oko 50 godina, desetak godina više nego kod Amerikanaca.

Kao posljednja dva razloga za tvrdnju da Amerika nije, i neće biti, u padu Goldman Sachs navodi očekivanja da SAD ostanu najveći svjetski inovator i da ima najviše vrhunskih sveučilišta među svim gospodarski snažnim zemljama.

No autor članka u WP-u ukazuje na to da je Goldman Sachsov naputak ulagačima kamo da stave svoj novac nedovoljno široko postavio stvari jer nije uzeo u obzir goleme gopodarske gubitke koje su posljednjih godina pretrpjeli milijuni Amerikanaca od kojih većina, vrlo razložno, smatra da je zemlja u padu.

No autor članka kaže da je tema zapravo pogrešna, jer se sve gospodarski najjače zemlje suočavaju s istim prijetnjama. Prva je ta da je dosadašnji koncept socijalne države propao i da se svijet iz toga može izvući samo smaniivanjem socijalnih prava ili povećanjem poreza. Druga je ta da se urušio dosadašnji sustav upravljanja gopodarstvom, što dokazuju tako duboke krize u svijetu, treća se sastoji u tome da su svjetska tržišta pretekla svjetsku politiku i da su pojedine zemlje sve ovisnije o međunarodnoj trgovini i dotoku novca.

Pitanje je, zaključuje autor članka, mogu li najrazvijenije zemlje odgovoriti na te prijetnje i tako osigurati političku i gospodarsku stabilnost.