Ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović osnovao je specijalni istražni tim koji će ispitati činjenice i okolnosti vezane uz privatizaciju Naftne industrije Srbije (NIS). Ta kompanija je privatizirana 2008. godine kada je vlasnik 51 posto dionica kompanije postao ruski Gazpromnjeft. Većinski paket dionica prodan je za 400 milijuna eura, s obvezom da Rusi ulože 500 milijuna eura u modernizaciju Rafinerije Pančevo, što je urađeno u predviđenom roku.

Prodaja NIS-a bila je dio međuvladinog sporazuma Srbije i Rusije, koji je uključivao izgradnju plinovoda Južni tok kroz Srbiju i podzemnog skladišta plina u Banatskom Dvoru, i zato je mnogima u Srbiji čudno da se sada pokreće pitanje privatizacije. Borislav Stefanović, potpredsjednik Demokratske stranke, vođa tima Srbije koji je s ruskom stranom pregovarao o prodaji NIS-a, rekao je da je ugovor o NIS-u proistekao iz energetskog sporazuma Srbije i Rusije te da je ratificiran i u Skupštini Srbije. “Za njega su glasali i tadašnji radikali koje je predvodio Tomislav Nikolić. I to oni dobro znaju, ali sada pokreću to pitanje kako bi prikrili svoje tajne ugovore, koji su zaista tajni za razliku od onih koje smo mi sklapali”, kaže Stefanović.

S druge strane, čuju se sve glasniji zahtjevi da Srbija, kao i Rusija, od zajedničke kompanije, koja je bila najprofitabilnije poduzeće u Srbiji 2013. godine, ima više koristi nego što je to bilo do sada. Prvo je Aleksandar Vučić, pred formiranje nove vlade Srbije, poručio da Srbija kao vlasnik 29 posto NIS-a želi i odgovarajući dio dobiti. To je bila i tema nedavnih razgovora premijera Vučića s Vladimirom Putinom i Dmitrijem Medvjedovom u Moskvi.

Novinarka tjednika Nin Katarina Preradović, za Radio Slobodna Europa rekla je da privatizacija NIS-a definitivno ima sporne elemente, ali da je pitanje ima li elemenata krivičnog djela ili nepovoljnih odredbi ugovora po državu Srbiju.

“Te nepovoljne odredbe su prije svega cijena od 400 milijuna eura koja je bila premala za tako vrijednu kompaniju. Drugi sporni elementi su bili iznos rudne rente od 3 posto za NIS koji je zajamčen međudržavnim sporazumom do 2035. godine, iako je u samoj Rusiji rudna renta 22 posto, tako da je država tu zakinuta sigurno za nekoliko stotina milijuna dolara. Usto, mi smo jedina zemlja koja ima učešće u Južnom toku od 49 posto, gotovo svi drugi imaju 50 posto“, tvrdi Preradović.

Mahmut Bušatlija, konzultant za strana ulaganja, drži da je čak i formiranje istražnog tima za privatizaciju NIS-a političko motivirano, iako “ne bi bilo loše da se utvrdi kako se raspologalo imovinom dok je ona bila u vlasništvu Srbije”. Boris Tadić, bivši predsjednik Srbije i bivši čelnik Demokratske stranke, izjavio je da istraga privatizacije NIS-a može dovesti u pitanje odnose s Rusijom, jer se podrazumijeva i krivnja državnog vrha te zemlje i Gazpromnjefta.

“Važno je skrenuti pažnju javnosti da niti jedna financijska malverzacija u ovom poslu nije mogla biti učinjena bez sudjelovanja vrha ruske države”, rekao je Tadić za agenciju Beta. Boris Tadić je dodao da je to bio najpovoljiniji mogući aranžman, bez kojeg bi Srbiju zaobišao i plinovod Južni tok. Odluku o formiranju specijalnog tima za istragu privatizacije NIS-a Tadić je ocijenio kao priliku da se razjasni je li bilo nepravilnosti, ali i kao mogućnost da se nastavi “još jedna u nizu medijskih predstava koje služe održavanju konstantne istražne napetosti u društvu”.