Poljska vlada postigla je sporazum o roku potpunog napuštanja korištenja ugljena što je u toj državi – s obzirom na veličinu i važnost rudarstva – oduvijek bilo iznimno osjetljivo političko i društveno pitanje.

Kako prenosi Deutsche Welle, vlada, državna rudarska kompanija PGG i sindikati koji zastupaju rudare dogovorili su prošlog tjedna da će poljski državni rudnici zauvijek utihnuti do 2049. godine. Sporazum je potpisan u gradu Katowice, središtu rudarskog bazena regije Šleske na jugu Poljske.

Ovo je prvi put da je Poljska definirala rokove napuštanja korištenja ugljena kako bi se uskladila s europskim planom dostizanja ugljične neutralnosti do 2050. godine. Taj je plan Varšava ranije odbila ocijenivši ga nerealnim.

Nezadovoljni sindikati

Ministarstvo državne imovine, koje je u ime vlade sudjelovalo u pregovorima, tripartitni sporazum opisalo je kao “povijesni dogovor”. Dominik Kolorz, lider sindikata Solidarnost, istaknuo je kako sporazum jamči svim trenutno zaposlenim rudarima posao sve do umirovljenja, a u slučaju ranijeg otpuštanja izdašne otpremnine.

“Teško je biti zadovoljan kada likvidirate tako važnu industriju. Učinili smo što smo trebali učiniti, a to je pomoći radnicima”, izjavio je Kolorz za list Gazeta Wyborcza. Dodao je kako sada ipak sve nije gotovo. “Moramo još mnogo toga učiniti na stvaranju alternativnih radnih mjesta”, kazao je vođa Solidarnosti.

Vlada je navela da će olakšati tranziciju ubrizgavanjem 60 milijardi zlota, odnosno malo više od 13 milijardi eura, u regije koje gospodarski ovise o rudarstvu. To se posebno tiče Šleskog rudarskog bazena. Novac bi trebao omogućiti prijelaz na zelenije gospodarstvo u tim područjima i zaštititi tamošnje tržište rada. Rudarstvo i stotine tisuća radna mjesta koja taj sektor stvara oduvijek su politički osjetljivo pitanje u Poljskoj.

Sve vlade od 1989. pokušavale su restrukturirati nekonkurentnu i ekološki opasnu rudarsku industriju, ali bez uspjeha. Štoviše, vlada je nastavila upumpavati novac u proizvodnju ugljena iz kojeg Poljska dobiva dvije trećine proizvedene električne energije. S vremenom je Poljska postala deveti najveći proizvođač ugljena na svijetu.

No, domaći je ugljen skuplji od uvoznog, prvenstveno ruskog, pa su rudnici dobivali obilne subvencije. Procjenjuje se da su između 1990. i 2016. državne subvencije rudarstvu dosegle 81 milijardu zlota (17,7 milijardi eura), ističe za DW Ilona Jedrasik, voditeljica energetskog tima u organizaciji ClientEarth Poland. Osim toga, od 2013. do 2018. država je u financijsku sanaciju termoelektrana na ugljen uložila dodatnih 30 milijardi zlota, odnosno 6,6 milijardi eura.

Restrukturiranju rudarstva dugo se opirala i sadašnja konzervativna vlada koju predvodi stranka Pravo i pravda. Međutim, bila je prisiljena promijeniti stav zbog rastućih troškova dozvola za emisije ugljičnog dioksida te ekonomskih učinaka pandemije koronavirusa.

Stoga je Poljska početkom rujna prošle godine izmijenila svoj energetski plan do 2040. te udjel ugljena u energetskom miksu smanjila s prijašnjih 56 do 60 posto na 37 do 56 posto do 2030. godine. Do 2040. udjel ugljena trebao bi iznositi između 11 i 28 posto.

Zeleniju energetiku Poljska namjerava postići instaliranjem 16 GW kapaciteta sunčevih elektrana, više od 20 GW u vjetroelektranama te gradnjom prve nuklearne elektrane čiji se dovršetak planira do 2033. godine. Nuklearni kapaciteti iznosit će između 6 i 9 GW.

Nerealni plan

Inače, Poljska je prvu nuklearku planirala izgraditi još početkom 90-ih, ali je projekt zaustavljen zbog prosvjeda lokalnog stanovništva i nedostatka novca. Razvoj kapaciteta obnovljivih i nuklearnih izvora energije stvorit će 300.000 radnih mjesta, tvrdi vlada.

Ekološki aktivisti smatraju da je dinamika napuštanja ugljena prespora, a i cijeli plan pomoći rudarskim regijama im se čini nerealnim s obzirom na europsku regulativu. “Od prošle godine državna pomoć rudnicima ugljena zabranjena je u članicama EU-a i ne vjerujem da će Bruxelles odobriti pomoć dogovorenu u ovom sporazumu. To nema nikakvog smisla s ekonomskog i ekološkog gledišta, kao i sa društvenog”, ocjenjuje Ilona Jedrasik.

“Usklađivanje s europskim pravilima o državnim subvencijama ključni je uvjet stupanja sporazuma na snagu, ujedno i najkontroverzniji”, smatra Aleksandra Gawlikowska-Fyk, voditeljica energetskih projekata u varšavskoj organizaciji Forum Energii.

Prema njezinom mišljenju, sporazum vlade i sindikata nije toliko pokušaj rješenja problema koliko njegova odgađanja. Prije svega jer sporazum ne uključuje sve rudarske kompanije. Ističe i problem energetskog jaza, pa očekuje da će se Poljska u bliskoj budućnosti odlučiti i na gradnju nekoliko plinskih elektrana.