Vožnja kroz Taškent nalikuje listanju arhitektonskog priručnika prepunog primjera sovjetskog brutalizma, istočnjačkog, modernističkog, futurističkog i neoklasicističkog stila. Da, u glavnom gradu Uzbekistana nizaju se jedna za drugom arhitektonski velebne zgrade.

Nakon snažnog potresa 1966. koji je sa zemljom sravnio veći dio infrastrukture, Taškent je postao pravi laboratorij urbanizma. Naime, u grad su se sjatili brojni arhitekti s ciljem da ponovno izgrade ceste, stambene zgrade, hotele, kazališta, trgovačke centre, postaje podzemne željeznice i puno drugih javnih građevina koje su stanovnicima pružale drukčiji pogled na progresivan život u socijalizmu.

Danas se u Taškentu grade nove znamenitosti koje su dizajnirali vrhunski i svjetski ugledni arhitekti poput Zahe Hadid i Tadaa Andoa te se gradi i Olimpijski grad koji će se sastojati od pet najsuvremenijih sportskih dvorana za Azijske Olimpijske igre mladih koje su se trebali održati ove godine u Uzbekistanu, međutim, zbog logističkih i financijskih poteškoća, prebačene su u Bahrein.

Odlučite li se izići iz glavnog grada, pred vama su gradovi Buhara, Samarkand i Hiva u kojima ćete pronaći mnogo drevnih tokija (nadsvođene tržnice), madrasa (škola) i caravanserai (krčmi) sagrađenih za trgovce na proputovanju Putom svile.

Danas vlada uzbekistanskog predsjednika Šavkata Mirzijajeva troši goleme iznose za isticanje bogate arhitektonske ostavštine u nastojanju da otvori ovu nekadašnju državu-članicu SSSR-a ostatku svijeta. Drugim riječima, najvažnije je očuvanje povijesnih mjesta i građevina.

Međutim, očuvanjem i obnovom tih jedinstvenih arhitektonskih blaga cilj je države pretvoriti Uzbekistan u svjetsko kulturološko odredište, a sva ulaganja namjeravaju isplatiti prihodima od turizma, otvaranjem novih radnim mjesta te revitalizacijom urbanih dijelova i ponovnim osmišljavanjem ostavštine u novom stoljeću.

No, ponovno osmišljavanje kolektivnog identiteta glavna je želja naroda koji se tek 1991. odcijepio od SSSR-a, premda ako se uzme u obzir činjenica da je u Uzbekistanu 60% stanovnika mlađe od 30 godina, može se reći da velika većina njih nije opterećena minulom prošlošću.

Naime, mladi Uzbekistanci vole živjeti u stanovima zapadnjačkog stila i raditi u jarko osvjetljenim neboderima u poslovnim četvrtima, uz ostalo u užurbanom taškentskom City Mallu. Naravno, katkad dolazi do sukoba između zagovaratelja generičkih čelično-staklenih zdanja i konzervatora što se najbolje potvrdilo kad je 2017. srušeno legendarno Dom Kino kako bi se izgradio poslovni park.

No, osim što je Uzbekistan ponovno postao žarište progresivne arhitekture, ovaj je puta dodatna olakotna okolnost i održivost. Naime, drevni gradovi bogati su zelenim rješenjima. Same zgrade su odgovorne za gotovo 40% svjetske emisije ugljika, a glavni je uzrok tome standardizacija i globalizacija arhitekture, ali u Uzbekistanu je stvar drukčija jer njihove građevina grade mjesni radnici koji su vrlo dobro upoznati s vremenskim uvjetima i klimom i to uzimaju u obzir pri gradnji.

Većina drevnih zgrada u Uzbekistanu su prirodno energetski učinkovite, odnosno prohladne su ljeti, odnosno tople tijekom zime isključivo zbog građevinskih materijala i dobro osmišljenog sustava kruženja zraka.

Sve to znači da nova vizija suvremenog stila gradnje polako poprima obrise u Novom Taškentu, proširenju glavnog grada koje se proteže na površini od 20 000 hektara i savršeni je primjer održivog dizajna.

Jedan od primjera je Znanstveno-istraživačko središte Ališer Navoi koji je arhitektonski osmislio ured Zahe Hadid, a koji se gradi od lokalnih opeka.

Također, sve to pomaže i da uzbekistanski arhitekti polako postanu priznatiji diljem svijeta i time dodatno razvijaju svoj potencijal.

U svakom slučaju, Uzbekistan se polako odmiče od brutalističkih korijena sovjetske arhitekture poznate po građevinskih mastodontima.