Povjesničari će se nesumnjivo osvrtati na 2020. kao na prekretnicu za Europsku uniju. No koji će od dva naslova koja konkuriraju za to bolje dočarati taj ključni trenutak?

S jedne strane, ova godina mogla bi se definirati borbom i dezintegracijom: izlaskom Velike Britanije iz Europske unije; sukobima zbog migracijskih politika; Mađarska i Poljska blokirale su proračun Europske unije namijenjen pomoći za saniranje posljedica od pandemije bolesti Covid-19 jer se ne slažu s mehanizmom kojim se europska sredstva uvjetuju vladavinom prava.

S druge strane, 2020. mogla bi proći kao godina u kojoj se Europa definitivno odlučila za zeleno dekarbonizirano gospodarstvo, obnovljeni smisao za solidarnost i dublju integraciju kako bi oblikovala svoj gospodarski oporavak.

Prošlog proljeća francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemačka kancelarka Angela Merkel složili su se oko osnivanja fonda za oporavak, čime su postavili temelje za budućnost Europe. Taj prijedlog označava značajno odstupanje od tradicionalne politike EU – osobito iz perspektive Njemačke – jer predviđa zajedničko zaduživanje i mogućnost prijenosa sredstava izvan postojećeg proračuna EU.

Taj francusko-njemački prodor smatra se odjekujućom reafirmacijom Europskog zelenog plana i cilja postizanja nulte stope emisija ugljikovog dioksida do sredine stoljeća.

To je omogućilo Europskoj komisiji predlaganje novog instrumenta za oporavak nazvanog EU sljedeće generacije, programa bespovratnih sredstava i zajmova u vrijednosti 750 milijardi eura za hvatanje u koštac s dodatnim teretom koji je pandemija bolesti Covid-19 postavila na ramena Europe – osobito njenim južnim državama članicama.

Nakon jednog od najdužih summita Europskog vijeća u povijesti, vođe EU ovog ljeta usvojile su prioritete i modalitete nečeg što se svodi na ogroman paket pomoći za oporavak vrijedan 1,8 bilijuna eura.

Međutim, sporazum iz srpnja sadržavao je dvije ključne odredbe, o klimatskoj politici i o vladavini prava, postavljajući uvjete za oslobađanje financijskih sredstava. Odredba o vladavini prava zatim je dodatno pojačana na inzistiranje Europskog parlamenta.

Zlouporabe EU fondova

Uslijed svoje simbolične vrijednosti za EU i svoje nužnosti za južne države članice, instrument EU sljedeće generacije uskoro je postao metom za Poljsku i Mađarsku.

U strahu da bi mehanizam vladavine prava razotkrio njihove zlouporabe EU fondova koje je vlada odobrila te time ograničio iznos koji bi one dobile iz blagajne Europske unije, dvije zemlje stavile su veto na jednu od odredaba koja je potrebna za odobravanje sedmogodišnjeg proračuna EU i fonda za oporavak. To je bio rizičan prijedlog za Poljsku i Mađarsku, s obzirom na to da su kohezijski fondovi EU financirali većinu njihovih javnih ulaganja u razdoblju između 2015. i 2017. (više od tri petine u Poljskoj i više od 55% u Mađarskoj).

Međutim, iznuda dviju zemalja dovela je do mrtve točke koja je raspirivala političke tenzije uoči posljednjeg summita, koji je također odobrio novi cilj za smanjenje emisija za 55% do 2030. godine.

Summit je održan točno u trenutku kada prednosti fonda za oporavak postaju sasvim jasne. Europska unija prodala je svoje desetogodišnje dionice s prinosom od -0,24%. Italija je prodala desetogodišnje državne obveznice s prinosom od 0,76%. I ta izdanja obveznica dramatično su preplaćena.

Povrh toga, s obveznicama za obnovu, dužnička uzajamnost napreduje stvaranjem europskih sigurnih sredstava kroz izdavanje zajedničkog duga. To također uspostavlja temelje okvira za donošenje odluka o fiskalnoj politici na europskoj razini. Povjerenje u tržišta u Europskoj uniji uredno je poraslo.

Koordinirane fiskalne mjere

Još suptilnije, koordinirane fiskalne mjere ukomponirane u instrument EU sljedeće generacije ozakonile su odlučne mjere (u obliku kupovine sredstava) Europske središnje banke, dovodeći do de facto koordinacije monetarne politike kao odgovor na krizu uzrokovanu pandemijom bolesti Covid-19.

Oni koji su željeli popustiti Mađarskoj i Poljskoj fokusiraju se na napredak koji je postignut po pitanju smanjenja razlike između kamata koju plaćaju južne i sjeverne države članice. Tvrde da ovo novo ekonomsko usklađivanje – uzrokovano instrumentom EU sljedeće generacije – ne bi smjelo biti ugroženo zbog mehanizma vladavine prava.

Osobito iz perspektive južnih država članica i uslijed strašnog drugog vala pandemije bolesti Covid-19 koja se sručila na Europu, uslišavanje odredbe o uvjetovanosti čini se najmanje štetnom opcijom.

No potpuno popuštanje pred iznudom ozbiljno bi narušilo kredibilitet Europske unije i oslabilo povećano povjerenje globalnih financijskih tržišta u njenu budućnost i u budućnost eura.

Stvorilo bi prostora za regresivnija veta na mjere neophodne za jačanje demokratskog modela Europske unije i za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. Došlo bi do smanjenja snažnog apetita financijskih tržišta za zelene dionice Europske unije – čime bi se povećali troškovi zaduživanja – i kupovina sredstava Europske središnje banke mogla bi također pretrpjeti kolateralnu štetu.

Europske vođe moraju se boriti za financijsku budućnost Europske unije, Zeleni plan, solidarnost među našim narodima i demokratski izbor. Postignuti kompromis s Mađarskom i Poljskom nikako ne smije odstupiti od obećanja danih u srpnju kada je nastao fond za oporavak.

Naposljetku, najsigurniji način za narušavanje rastućeg povjerenja financijskih tržišta u Europsku uniju i njene financije jest kompromitiranjem vrijednosti i uvjeta na kojima počiva to raspoloženje na tržištima.

© Project Syndicate 2020.