Akumulatori Black Horse od 17. siječnja više se ne proizvode jer je nakon isključenja struje Tvornica akumulatora u Somboru vrata zatvorila i za posljednjih 150 radnika. Tako je još jedna kompanija iz velikog poslovnog carstva Miroslava Bogićevića dovedena do ruba propasti, a krivac je, prema mišljenju radnika – vlasnik, piše Blic.  

Na taj način završava se poslovna karijera jednog od najvećih srpskih poduzetnika, koji je od titule poduzetnika desetljeća završio s uništenim tvrtkama i golemim dugovima. Titulu poduzetnika godine Bogićević je dobio 2011. godine od Kluba gospodarskih novinara, kada je bio vlasnik 13 rudnika, mljekare, ljevaonice, tvornice akumulatora i drugih tvrtki. Promjenom vlasti u Srbiji, odlaskom Demokratske stranke u opoziciju, dolazi i do promjene Bogićevićevog statusa, a njegove tvrtke odlaze u stečaj i bankrot. Poslovno carstvo koja je imalo godišnji prihod od 600 milijuna eura od nekadašnjih 3500 radnika zapošljava samo 70. Najveći dio prihoda Bogićević je ostvario eksploatacijom rudnih bogatstava koje mu je država prodala ispod cijene, tvrdi za Blic jedan od bivših voditelja Agencije za privatizaciju.

Čvrsto povezan s DS-om
"Država je procijenjeno rudno bogatstvo od tri milijarde eura prodala Bogićeviću za 100 milijuna eura. Prilikom određivanja cijene rudnika nije se procjenjivala i vrijednost njihovih rudnih rezervi", objašnjava sugovornik lista. "Gotovo sva rudna bogatstva antimona, olova, cinka, ali i zlata Srbije bila su njegova. Rudnike je plaćao od 200 do 800 milijuna dinara, iako su rudne rezerve bile goleme. Tako je za rudnik Lece, koji je sada u stečaju, na dražbi platio 771 milijun dinara, iako je riječ o najvećem i najbogatijem nalazištu zlata u Europi. Suvu Reku kod Raške platio je 587 milijuna, a ostale znatno manje.

Banke su mu za oporavak proizvodnje u rudnicima, bez pitanja davale kredite, uključujući i Svjetsku banku, u vrijednosti od gotovo milijardu eura. Izgleda da je taj novac završavao i u džepovima njegovih političkih mentora, prije svega iz Demokratske stranke", tvrdi izvor Blica. Kako navodi list, danas vrlo blizak premijeru Aleksandru Vučiću, 2012. godine, po nagovoru tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića i za potrebe njegove stranke Bogićević je kupio i tri ugledne medijske kuće: Politiku, Novosti i Dnevnik. To je bio i početak njegovog kraja jer je Demokratska stranka izgubila, a a Vučićev SNS Bogićevića nije trebao.  

"Nestale su subvencije države, financiranje iz Razvojnog fonda, banke su za nekad prvoklasnog klijenta od državnog značaja zatvorile vrata za kreditiranje, pa se poslovno carstvo poduzetnika desetljeća rasulo u dijelove. Sada sve te povlastice umesto njega koriste neki novi tajkuni, dok je on pred bankrotom. Bogićevićev Farmakom, nekad jedna od najmoćnijih srpskih kompanija, prema izvještaju Agencije za privredne registre, 2015. godine bio je najveći gubitaš u Srbiji", kaže profesor ekonomije Mlađen Kovačević. Samo bankama je dužan 250 milijuna eura.

'Netko sve želi jeftino uzeti''
Bogićević je završio u zatvoru 2014. godine, ali ne zbog nezakonitih privatizacija, već zbog zlouporaba s kreditima, kojima je Privrednu banku Beograd oštetio za 1,75 milijardi dinara. Njegovo ime se ne nalazi ni na spisku 24 sporne privatizacije, jer je većinu propalih državnih tvrtki kupovao na dražbama, i to po početnoj cijeni. "Moje kompanije su dovedene na rub propasti i prodaju se jeftino jer su u stečaju i bankrotu. Takav scenarij je napravljen u političkoj kuhinji i ja sam ga predvidio 2012. godine. Imovinu Farmakoma je poznata svjetska kuća procijenila na 400 milijuna eura, a imovinu rudnika i rudna bogatstva na 2,5 milijardi dolara. To bogatstvo sada netko blizak ovoj vlasti želi jeftino uzeti", kaže Bogićević. 

Od 2003. do 2008. kupovao državne tvrtke

Iz Fonda za razvoj dobio 250 milijuna eura povoljnih kredita
Miroslav Bogićević kao privatni poduzetnik okušao se 1989. godine s vlasništvom ljekarne. Od 2003. do 2008. kupio je značajan broj državnih tvrtki: Poljoprivredno-industrijski kombinat 7 juli, šabačku Mljekaru, Ljevaonicu Požega, rudnike i topionicu Zajača, Industrijski kombinat Guča, Tvornicu akumulatora Sombor, Zorku-Standard i Zorku-Razvoj i inženjering, rudnike Gajića stena i Drvo-fluorit, rudnik Fluorit-Ravnaja, rudnik olova i cinka Suva reka i rudnik Lece. U sklopu koncerna Farmakom Bogićević je do 2012. godine zapošljavao 3500 radnika. Iz Fonda za razvoj dobio je 250 milijuna eura povoljnih kredita. Državi za porez danas duguje oko 14 milijuna eura, dok gubitak njegovih tvrtki iznosi oko 60 milijardi dinara.