Nakon što je Rusija u studenome 2014. konačno odustala od velikog plinskog projekta Južni tok, Srbija koja je osim sigurne opskrbe energentom računala i na veliku dobit od transporta plina, okreće se američkim vezama za dobavu plina, piše Blic. Dogovor je, kako tvrdi taj list, postignut na sastancima premijera Aleksandra Vučića s Josephom Bidenom, potpredsjednikom SAD-a i Victorijom Nuland, pomoćnicom državnog tajnika za Europu i Euroaziju u subotu na konferenciji o sigurnosti u Münchenu.

Konekcija s Mađarskom
"Stvari se ubrzavaju. Sve je s Amerikancima još na razini planova, ali priča dobiva na brzini. Srbija se treba priključiti na sve moguće izvore plina", kaže izvor Blica iz srpske vlade. Prema tom planu tekući prirodni plin bi u Srbiju mogao dolaziti preko Hrvatske, odnosno preko terminala na Krku, kada bude izgrađen. Plin bi dovozili katarski, alžirski ili američki brodovi. Iz Amerike bi plin dolazio stlačen zbog čega bi bio skuplji, a potom bi bio isporučivan u Mađarsku, odakle bi ga Srbija mpgla preuzimati. Prema procjenama, potrebno je oko godinu dana za izgradnju infrastrukture, a Srbija bi morala osigurati konekciju s Mađarskom. Blic navodi i neke procjene govore prema kojima bi plin iz SAD-a, sa svim troškovima transporta, mogao biti prilično jeftiniji od sadašnje cijene ruskog plina, kojeg Srbija plaća 457 dolara za 1000 prostornih metara.

Druga opcija za Srbiju je, tvrdi Blic, da plin stiže preko grčko-bugarske interkonekcije, što je veza s Transjadranskim plinovodom (TAP) kojim bi plin stizao iz Azerbajdžana. Vučić se, kako javlja Tanjug, u Münchenu sastao i predsednikom Azerbajdžana Ilhamom Alijevim. Za tu varijantu Srbija bi morala izgraditi plinovod do Bugarske jer bi iz Azerbajdžana išao plinovod Južni koridor kroz Gruziju i Tursku do Grčke, a jedan krak plinovoda bi se odvajao za Bugarsku, gdje bi Srbija mogla preuzimati plin. Vojsilav Vuletić iz Udruženja za plin rekao je za Tanjug da Amerikanci mogu da ponuditi što god hoće, ali da azerbajdžanski plin ne može doći do Srbije, jer su raspoložive količine namijenjene postojećem projektu TAP. "Tih 15-16 milijardi prostornih metara plina, koliko se može dobiti, već je namijenjeno pravcu za južnu Italiju, a koji je to drugi azerbajdžanski plin ne znam", kaže Vuletić. 

'Žele isključiti Rusiju'
Slično misli i Dragan Nedeljković, urednik web stranice Energoportal. On smatra da je riječ o dobrom projekat, ali da Azerbajdžan nema dovoljno plina. "Amerikanci su to malo napuhali jer Rusiju žele isključiti sa europskog tržišta plinom", tvrdi Nedeljković.  Naravno, zbog američkih energetskih planova za Srbiju postavlja se i pitanje budućih političkih odnosa te zemlje s Rusijom. "Zašto bi se Rusi ljutili kada su sami odustali od Južnog toka", kaže izvor Blica iz vlade Srbije.