Velika Britanija objavila je pozicije za trgovinske pregovore s Amerikom nadajući se da će postići bescarinsku trgovinu, a istovremeno zatvoriti vrata javnog zdravstvenog sustava američkim kompanijama, što najviše interesira Washington.

No, stručnjaci za međunarodne ekonomske odnose smatraju kako si Ujedinjeno Kraljevstvo nakon napuštanja Europske unije ne može dopustiti da više ikome diktira uvjete pregovora, posebno ne ovako značajnih i osjetljivih.

Nema uzmaka
Nakon što je u ponedjeljak otvorila trgovinske pregovore s Europskom unijom, britanska je vlada objavila dokument na 180 stranica s pregovaračkim pozicijama za dogovor sa SAD-om. Jedan od ključnih dijelova tog dokumenta jest stav oko javnog zdravstvenog sustava, odnosno NHS-a. London drži kako uloga NHS-a neće biti tema pregovora. “Cijena koju NHS plaća za lijekove i usluge koje pruža neće biti na pregovaračkom stolu.

NHS nije, i nikada neće biti, na prodaju privatnom sektoru, neovisno radi li se o stranom ili domaćem”, ističe se u dokumentu koji prenosi Reuters. Podsjetimo, američki pregovarački ciljevi, objavljeni prošle godine, uključuju ostvarivanje punog tržišnog pristupa za američke farmaceutske proizvode i medicinske uređaje što bi zahtijevalo promjene u NHS-ovim cjenovnim ograničenjima, a što bi moglo dovesti do poskupljenja lijekova britanskim pacijentima.

Vlada u Londonu također tvrdi da bilo kakav sporazum sa SAD-om neće ugroziti visoke standarde zaštite potrošača i radnika te da neće biti kompromisa po pitanju zaštite okoliša i sigurnosti hrane. Britansko gospodarstvo peto je po veličini u svijetu i ukupno vrijedi 2,7 bilijuna dolara. Nakon Europske unije, Amerika je najveći britanski trgovinski partner s udjelom od 19 posto u izvozu i 11 posto u uvozu, prema podacima za 2018. godinu. Za usporedbu, Europska unija sudjeluje sa 45 posto u britanskom izvozu, a sa 53 posto u uvozu.

Vlada premijera Borisa Johnsona ističe kako je njezina analiza pokazala da bi trgovinski sporazum sa SAD-om povećao transatlantsku trgovinu za 15,3 milijarde funti, odnosno 19,6 milijardi dolara i povećao vrijednost britanskog gospodarstva za 3,4 milijarde funti. Drugim riječima, ovisno o konkretnim detaljima dogovora, sporazum sa SAD-om mogao bi uvećati britanski BDP između 0,07 i 0,16 posto.

Valja naglasiti kako se procjena temelji na modelu razvijenom u studenom 2018., a koji predviđa da bi BDP mogao pasti za 7,6 posto u idućih 15 godina ako UK ne uspije postići trgovinski sporazum sa Europskom unijom. Ako se postigne dogovor sličan onome kakav EU ima s Kanadom, a koji Johnson priželjkuje, britanski BDP pao bi 4,9 posto. U tom kontekstu, slobodna trgovina sa SAD-om ne bi donijela opipljivije koristi Ujedinjenom Kraljevstvu.

Iako je britanska vlada poručila da po pitanju javnog zdravstvenog sustava i standarda sigurnosti hrane ne namjerava uzmaknuti, sugerirala je da bi mogla opet razmotriti uvođenje poreza na poslovanje digitalnih kompanije, najavljeno u travnju, a na što je američka administracija već zaprijetila protuodgovorom. Profesor međunarodnih ekonomskih odnosa na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti (FPZG) Luka Brkić smatra kako je nesporno da Velika Britanija nije u poziciji da diktira uvjete pregovora, a posebno ne daleko snažnijim igračima kao što su Europska unija i SAD.

“Oba pregovora biti će teški i složeni, u to nema sumnje, a pokazat će da Brexit – unatoč svim problemima s kojima se suočava Europska unija – nije rješenje za Ujedinjeno Kraljevstvo. Brexit je tu zemlju vratio na početne pozicije suverene države i ona je sada sama protiv svih. Koje su joj opcije: ispregovarati bolje trgovinske uvjete od trgovine po pravilima WTO-a ili trgovati po tim pravilima, treće opcije nema. No, kako će prisiliti Europsku uniju da joj ponudi ustupke?

Stoga ne vidim ni jedan argument izlasku Velike Britanije iz Europske unije”, kaže Brkić. Prema njegovu mišljenju, ovo čak nije situacija “prazne puške” gdje se obje strane boje – jedna jer zna da je puška prazna, a druga u koju je puška uperena jer to ne zna. “Velika Britanija više nije imperij, nije hegemon i ne vidim kako može ostvariti svoje nacionalne interese izvan Europske unije”, ocjenjuje profesor FPZG-a. Britanski mediji ističu kako bi ovakav stav prema NHS-u mogao testirati višedesetljetno transatlantsko savezništvo.

Tim više jer je nedavno London postupio suprotno volji Washingtona i dopustio – doduše uz znatna ograničenja – kineskom Huaweiju sudjelovanje u izgradnji britanske 5G telekomunikacijske mreže. Što se tiče posebnih odnosa i tradicionalnog savezništva sa SAD-om, oni su rezultat nastojanja da “sjedenjem na dvije stolice” London bolje zaštiti i postigne svoje nacionalne interese, tumači Luka Brkić. “Iako je nakon Brexita slatkorječivo poručivao da će s Britaniji sklopiti sjajan trgovinski sporazum, predsjednik Donald Trump to neće, ne želi i ne može učiniti”, ocjenjuje Brkić.

Nada do kraja godine
Obje strane nadaju se da bi mogle sklopiti sporazum do kraja godine. Britanska vlada smatra da će najveći dobitnici dogovora biti proizvođači automobila, keramike te prehrambena industrija, a profitirat će i profesionalne usluge, poput arhitektonskih i odvjetničkih.

“Razmjenom škotskog dimljenog lososa za šešire Stetson postići ćemo niže cijene i više izbora za naše kupce”, slikovito je izjavio premijer Johnson. Generalna direktorica Konfederacije britanske industrije Carolyn Fairbairn izjavila je za BBC kako je “ohrabrujuće vidjeti vladinu ambiciju da kvalificiranim radnicima omogući lakše kretanje između američkog i britanskog tržišta rada”.

K tome, pregovaračke pozicije sugeriraju namjeru podrške malim izvoznicima. Međutim, Frances O’Grady, generalna tajnica Britanskog kongresa sindikata smatra da bi vlada trebala biti fokusirana na sklapanje dobrog sporazuma s Europskom unijom.

Trgovinske pregovore s britanske će strane voditi Crawford Falconer koji je prije bio glavni trgovinski pregovarač Novog Zelanda. Osim sa Europskom unijom i Amerikom, vlada u Londonu idućih mjeseci namjerava pokrenuti trgovinske pregovore i sa Novim Zelandom, Australijom i Japanom. Johnsonova vlada tvrdi da joj je cilj do 2022. pokriti 80 posto vanjske trgovine s ugovorima o slobodnoj trgovini.