Kad se u subotu brazilska predsjednica Dilma Rousseff napokon obratila svojim zemljacima, sve su svjetske agencije taj njezin potez popratile komentarima kako se na takav potez odlučila tek nakon više od tjedan dana masovnih, povremeno i nasilnih prosvjeda u najvećoj latinoameričkoj zemlji.

Nakon što je u petak sazvala izvanrednu sjednicu svog kabineta, Rousseff se ranije snimljenom porukom obratila naciji, pokušavajući sanirati štetu. Associated Press je u svom osvrtu objavio da je dešifriranje stava predsjednice o prosvjedima postalo nacionalna zabava, a rješenje zagonetke možda ni do danas ne bismo dobili da dan prije obraćanja nije oko milijun ljudi u šezdesetak gradova izašlo na ulice, prosvjedujući protiv svega što stane u raspon od loših javnih službi do milijardi dolara potrošenih na organizaciju svjetskog nogometnog prvenstva sljedeće godine i Olimpijskih igara 2016. A kad Brazilci imaju primjedbi na bilo što vezano uz nogomet, vrag je odnio šalu. Dva spektakla koja su trebala okruniti sve ono što je Brazil pokušavao postići posljednjih godina pretvorila su se u neizdrživi teret.

Podrška biskupa
Rousseff je u desetominutnom obraćanju podsjetila na borbu svoje generacije protiv vojne hunte, želeći se tako približiti današnjim prosvjednicima. No, njima će mnogo važnije od aktivističke prošlosti predsjednice biti njezino obećanje poboljšanja javnih službi, posebno prijevoza, i borbe protiv korupcije. Ponovila je i podršku planu o investiranju profita od nafte u obrazovanje i zdravstveni sustav. Uz prekid nedopustive šutnje, Rousseff je najavila i susret s liderima prosvjednog pokreta na koji će biti pozvani guverneri saveznih država i gradonačelnici većih gradova. Sada ostaje samo pitanje tko će predstavljati vrlo disperzirane prosvjednike."Moja generacija borila se za to da se mora slušati i glas koji dolazi s ulica", poručila je nekadašnja marksistička pobunjenica protiv diktature od 1964. do 1985., koja je zbog svojih akcija tri godine bila mučena u huntinim zatvorima. No, upozorila je, taj glas ne smije biti zagušen bukom nasilnika.Vikend je donio i nova okupljanja u Rio de Janeiru, gdje su prosvjednici unatoč policijskom suzavcu zauzeli golemi umjetnički centar koji zjapi prazan nakon što je na njega potrošeno 250 milijuna dolara. Podrška prosvjednicima stigla je i od brazilske biskupske konferencije, koja se stavila na stranu naroda sve dok demonstracije ostanu nenasilne. Možda su tome pridonijele i pripreme za posjet pape Franje sljedeći mjesec, no latinoamerička katolička crkva oduvijek je poznata po većoj socijalnoj osjetljivosti od europskih kolega."Ovo je buđenje nove svijesti u brazilskom narodu.

Prosvjedi nam pokazuju da više ne možemo živjeti u zemlji s tako puno nejednakosti", priopćili su biskupi. Dilma Rousseff na izborima je pobijedila zahvaljujući podršci bivšeg predsjednika, karizmatičnog ljevičarskog vođe Luiza Inácija Lule da Silve. Još kao predstojnica da Silvinog ureda zbog svog je načina rada dobila nadimak "željezna dama" koji joj se nikad nije sviđao. Opći je stav, međutim, da se u novonastaloj gužvi nije dobro snašla, što je jedan od njezinih suradnika pokušao opravdati riječima da je vlast danima osluškivala prosvjede nastojeći dokučiti s kim bi zapravo trebali razgovarati. Analitičari u Brazilu i izvan njega savjetovali su joj da se obrati javnosti, jer ovako odaje dojam da ne zna kojim putem krenuti. Preko svojih glasnogovornika predsjednica je poručivala da se slaže s razlozima prosvjeda, no popularnost joj pada: ljudi žele akciju i odlučnost.Ipak, činjenica je da su razlozi prosvjeda i oni koji ih vode previše raznoliki da bi itko mogao efikasno i brzo odgovoriti na zahtjeve. Sve je počelo – ili se tako prikazuje – kao pobuna protiv poskupljenja javnog prijevoza, pa je nekoliko gradova odustalo od novih cijena. Potom su se pojavili drugi zahtjevi, najviše se govorilo o razbacivanju novca na svjetsko prvenstvo nauštrb javnih potreba, pozivalo se na oštru borbu protiv korupcije, a jedan od skupova sazvali su, recimo, pobornici većih ovlasti policijskim istražiteljima. Bilo je, naravno, i nasilja, a bande iz favela u brazilskim velegradovima iskoristile su priliku za masovnu pljačku.

U pitanje je došlo i odigravanje utakmica na Kupu konfederacija, svojevrsnoj uvertiri u svjetsko prvenstvo, no FIFA je naredila da natjecanje mora ići dalje, tijekom tjedna trebaju se odigrati još polufinale i finale. Srećom, policijska reakcija nije bila tako žestoka kao u Istanbulu, a jedini poginuli prosvjednik stradao je pregažen vozilom vozača kojem je dosadila blokada ulica u S?o Paolu.Brazil već godinama ima reputaciju ekonomije u uzletu, s visokim stopama rasta. Pa ipak, nešto očito ne valja, ili su stvari iznutra, u stvarnosti, znatno drukčije od predodžbe koja u svijetu vlada o toj zemlji. Geopolitički analitičar Zoran Kusovac smatra da se najveći problem krije u raskoraku u brzini razvoja i nelinearnosti sustava. "Među prosvjednicima u Brazilu istaknuto mjesto zauzimaju mladi ljudi, školovani da bi pridonijeli brazilskom gospodarskom i tehnološkom čudu i dali mu nove poticaje i prenijeli ga u sljedeće generacije. Ubrzanje razvoja Brazila u posljednjih 20 godina bilo je očito, zemlja je u gotovo svakom pogledu išla naprijed velikim koracima. I izgledalo je da se baš svaki uloženi trud nagrađuje nekom direktnom i odmah vidljivom i mjerljivom nagradom. No svaki razvoj ima neke cikluse i ponekad mala promjena odjednom dovodi do ogromnih skokova unaprijed, ali je nakon toga teško održati takav ritam rasta i razvoja. I tu se više radi o nekim tehnološkim ciklusima nego samo o novcu", kaže Kusovac. 

Jugoslavenska paralela
On situaciju u Brazilu uspoređuje s bivšom Jugoslavijom nakon Drugog svjetskog rata, kad je mitska elektrifikacija predstavljala ogroman tehnološki skok preko noći. Jednog dana živite u srednjem vijeku i imate petrolejku, a sutradan dođe struja, možete imati žarulju, ali i hladnjak, radio, televiziju, električni štednjak, tvornicu, hladnjaču za voće… "Današnji Brazil ta je vrsta paradigme. Cijelu jednu generaciju traje napredak na svim poljima, razvija se tehnologija, sve je više ljudi s diplomom, osvajaju se nove tehnologije, svi su svjesni koristi školovanja i rada, osjećaju se sve bliži svijetu – i unatoč svemu tome svakoga dana nešto ih u tom sustavu podsjeti da sustav ide naprijed brzinom najsporijeg dijela. A u Brazilu se pokazuje da su ljudi, pogotovu mladi, i njihova prilagodljivost sposobni daleko se brže prilagođavati nego okoštali državni i birokratski aparat. Upravo tu je sada puklo", kaže Kusovac, dodajući da tenzije možda postoje i dulje vrijeme, ali su ih očito uspijevali primijetiti samo iznimno pažljivi "specijalisti" za Brazil.

Dodatni faktor za brazilski "ustanak" mogao bi predstavljati svjetski prosvjednički trend, svojevrsni mcluhanovski efekt globalnog sela, pa je Brazilcima lakše izaći na ulice – koji god razlog imali – kad vide da su to napravili Turci, Talijani, Japanci, Egipćani…"Možda se stvara jedna posve površna ali široka svjetska 'kultura prosvjedovanja' u kojoj je važnije koliko je netko spreman pokazati da se može ljude izvesti na ulice nego koliko su na nekoj objektivnoj skali ti prosvjedi doista opravdani", smatra Kusovac. Opravdano ili ne, trendovski ili ne, ali u desetak dana plamen se doista proširio cijelim Brazilom, a na sličan način proširio se i broj tema i problema na koje prosvjednici ukazuju. Nakon prvih demonstracija zbog skupog javnog prijevoza mnogi su gradovi odustali od poskupljenja, ali stotine tisuća ljudi nastavile su se okupljati. 

'Dinheiro para nada'
Traži se bolje obrazovanje i zdravstvo, ali i žešća borba protiv inflacije koja razara život običnih Brazilaca. Na udaru su ponajviše pripadnici političke kaste, opći je stav da je riječ o korupcijskom "zločinačkom pothvatu", u kojem se visokoplaćeni poslovi i druge beneficije šakom i kapom dijele među rodbinom i prijateljima. I onda su se još na sve to "nalijepili" astronomski troškovi dviju velikih sportskih manifestacija za koje će ulaznice biti toliko skupe da će ih najveći dio Brazilaca gledati iz pristojne udaljenosti. Korupcija, skup život običnog svijeta i preplaćeni sportski objekti – zvoni li sjećanje na vremena svjetskog rukometnog prvenstva u Hrvatskoj? Kenneth Rapoza, suradnik Forbesa, ne očekuje da će prosvjedi dovesti do širih promjena, da će se pretvoriti u neku vrstu "brazilskog proljeća", ali u njima nalazi mnogo opravdanja."Pogled na uspjeh prosvjeda u arapskim zemljama i drugdje mogao je navesti Brazilce da pomisle da je sada njihov red. Dosta im je plaćanja bez dobijanja ičega zauzvrat", piše Rapoza, dodajući da je Brazilcima dosta da svojim porezima hrane korumpiranu, nezasitnu birokraciju koja nije u stanju popraviti ni tako banalne stvari kakve su gradski autobusi."Bili srednja klasa ili siromasi, moji brazilski prijatelji, rodbina i mnogi nepoznati ljudi govore mi da su umorni plaćati 'dinheiro' da bi dobili 'nada'", zaključuje.