Današnje rastuće svjetsko stanovništvo i ubrzano podizanje životnog standarda privilegirane manjine potiču potrošnju resursa i proizvodnju otpada po stopi koja iziskuje kapacitet 1,7 Zemlje i potiče zabrinjavajuće razine globalnog zatopljenja.

Ocean pati od sve većih posljedica – to ne uključuje samo dobro poznato izbjeljivanje tropskih koralja velikih razmjera uzrokovano visokim temperaturama, već i manje vidljive rizike zakiseljavanja oceanske vode te vremenska i prostorna odstupanja u obrascima proizvodnje uslijed prilagodljivosti specifične za pojedine vrste.

Zemlja, a osobito ocean, stoga se približava prekretnici nepovratnog propadanja. Prema najnovijim studijama i procjenama, svijet suočen s ovom prijetnjom još uvijek može promijeniti smjer, ako se ublaže veliki pritisci, uključujući klimatske promjene i obnove morski ekosustavi. Ali na pomolu je novi rizik: komercijalno vađenje traženih minerala iz dubokog podmorja.

Današnji prevladavajući narativ u toj industriji glasi da su svijetu potrebni minerali iz dubokog podmorja – uključujući rijetke elemente kobalt, mangan i telur – kako bi se omogućio prelazak na obnovljive izvore energije i dekarboniziralo globalno gospodarstvo.

No najnovije ekonomske analize nagoviještaju da postojeće rudarenje na kopnu i prelazak na kružno gospodarstvo mogu popuniti moguće praznine u opskrbi mineralima pa čak i ukazati na to da višak proizvodnje minerala, poput one iz dubokog podmorja, može uzrokovati kolaps cijena. Tko će imati koristi od rudarenja morskog dna?

Gubitak bioraznolikosti

Iskopavanje supstrata bogatih mineralima potencijalno će utjecati na uglavnom netaknuto duboko more na dubinama od 2000 do 4000 metara u nekim vodama na razini pojedine države, kao i na međunarodnu zonu dna mora, poznatu pod pravnim nazivom Zona.

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) iz 1982. proglasila je Zonu i njene mineralne resurse zajedničkim nasljeđem čovječanstva i osnovala Međunarodno tijelo za morsko dno (ISA) – sa sjedištem na Jamajci, sa 168 država članica.

Od svog nastanka 1994., Međunarodno tijelo za morsko dno (ISA) potpisalo je 30 ugovora o istraživanju minerala sa 21 entitetom – što je sponzoriralo 16 država i jedan konzorcij. Posljednjih godina povećao se pritisak te industrije po pitanju početka komercijalnog iskorištavanja.

Iako je ta nestrpljivost možda razumljiva, nalazišta minerala na morskom dnu obično se nalaze u izuzetno specifičnim i osjetljivim ekosustavima. Starije i ekološki stabilnije lokacije imaju koncentriranije nakupine te stoga privlače veći rudarski interes, ali s tim povezani ekosustavi specijaliziraniji su i raznoliki.

Nedavno provedena istraživanja revolucionalizirala su naš pogled na duboko more i otkrila izvanrednu raznolikost staništa malih razmjera, oblika života i strategija.

No većinu tajni tih ekosustava tek moramo otkriti, a naše razumijevanje njihove složenosti i fukcionalnih odnosa još je u povojima.

Povrh toga, znanstveni eksperimenti pokazuju da se staništa pogođena komercijalnim rudarstvom dubokog podmorja neće oporaviti ni nakon 30 godina i ostat će funkcionalno poremećena, uz neizbježan gubitak bioraznolikosti nepoznatih razmjera.

Primjerice, svaki pokušaj iskopavanja manganovih čvorišta preorat će gornjih 10-20 centimetara morskog dna površine 200-800 četvornih kilometara svake godine tijekom 30 godina, što će uzrokovati velike poremećaje na najmanje tri puta tolikoj površini morskog dna.

Ovim jaružanjem ne uništava se samo mogućnost preživljavanja lokalne faune, već se uzrokuje onečišćenje i zamućenje nepoznate količine najčišće vode na planetu.

Načelo zajedničke baštine Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) imalo je za cilj pomoći u osiguranju društvene jednakosti za sadašnje i buduće generacije pravednošću, preraspodjelom i prijenosom znanja.

Izbjeći ponavljanje pogrešaka

No da bi rudarenje dubokog podmorja bilo komercijalno isplativo, operaterima je potrebno da Međunarodno tijelo za morsko dno (ISA) odobri povoljne uvjete dugoročnih ugovora, uključujući vrlo ograničenu podjelu pogodnosti i ograničene okolišne propise.

Rizik je da će, nakon uspostavljanja zakonskog okvira, novonastala industrija raditi s barem 30-godišnjim ugovorima na temelju pukih pretpostavki po pitanju učinaka svojih neprovjerenih tehnologija na okoliš.

Srećom, dostupni su alternativni putevi razvoja.

Prije pet godina, vlade su usvojile Agendu 2030. za održivi razvoj (sa sloganom Promijenimo naš svijet) i njenih 17 ciljeva održivog razvoja, s ciljem usmjeravanja čovječanstva prema budućnosti koja se temelji na netaknutom prirodnom okruženju, prosperitetnim i miroljubivim društvima te uspješnim djelovanjem po pitanju ograničavanja klimatskih promjena.

Pandemija bolesti Covid-19 dramatičan je podsjetnik da način na koji komuniciramo s biosferom smanjuje otpornost naših društava. Ali svijet se još uvijek bori sa zaustavljanjem ubrzanog gubitka biološke raznolikosti i nepovoljne situacije s oceanima.

Očuvanje naše zajedničke baštine dubokog podmorja podrazumijeva preuzimanje odgovornosti za budućnost, oprezne reakcije na neizvjesne tekuće promjene kao što su učinci globalnog zatopljenja na ocean i izbjegavanje ponavljanja prošlih pogrešaka.

Takva vizija usmjerena na budućnost, nadovezujući se na filozofiju zajedničkih dobara, trebala bi biti u srži pregovora o pravnom okviru za iskorištavanje minerala u Zoni.

Umjesto da žurimo s rudarenjem morskog dna, moramo zastati sve dok nećemo moći zaštititi biološku raznolikost otvorenog mora i pokazati da iskorištavanje onoga što se nalazi ispod njega može donijeti dugoročne neto koristi za održivi razvoj.