Saša Radulović, ministar gospodarstva Srbije, na sebe je skrenuo pažnju regionalnih medija nakon što su prenijeli njegov tekst u kojemu je koncizno i jednostavno naveo glavne probleme tamošnjega gospodarstva i načine njihova rješavanja.

Preuzeo je glavnu ulogu nositelja loših vijesti i energije za reformama, za koje je siguran da će izvući Srbiju iz blata, kako se sam izrazio u intervjuu za Poslovni dnevnik. Čim je sjeo u ministarsku fotelju, smijenio je čelnike Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza optužujući ih za rasipanje novca, najavio restrukturiranje državnih poduzeća, zbog čega se zamjerio direktorima, te ušao u rat sa sindikatima tražeći izmjene Zakona o radu. 

Kazneno ste prijavili već bivše čelnike Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza. Što im zamjerate?
Nesavjestan rad. Svaki državni službenik mora postupati u interesu države, njezinih građana i poreznih obveznika, a to kod SIEPA-e nije bio slučaj. Kada imate potpuno izbušenu instituciju preko koje političke stranke ostvaruju svoje financijske i ostale interese, takvo ponašanje treba prekinuti. Sličnih stvari prije smo imali dosta, tome je sada došao kraj. 

Poništili ste natječaj za prodaju Vršačkih vinograda kineskom ulagaču, koji prijeti da će vas tužiti čelnicima moćne Kine. Tko je glavni krivac?
Problem je u državi, ali ovakve stvari se ne rade bez suradnje s investitorom. Riječ je o namještenoj aukciji . Investitor je sudjelovao na aukciji na kojoj je trebao kupiti poduzeće za koje mu je država već odobrila poticaje. To su komične stvari. Može li se tu dokazati krivnja ili ne, sekundarno je pitanje. Ne znam da bi ozbiljan investitor pristao biti dio takvog postupka. Pošto su mu namjestili da bude jedini ponuđač, čekali su da se nitko od protuponuđača ne pojavi pa je tek na trećoj aukciji uzeo poduzeće za 30 posto vrijednosti njegovih zaliha. Usto, država bi trebala platiti otpremnine radnicima koji se javljaju na zavod za zapošljavanje na jedan dan, a poslije toga bismo im trebali još dati subvencije od 6000 eura po radnom mjestu. To je suludo. Prodavali smo poduzeće za 30% procijenjene početne vrijednosti od 17 milijuna eura, obećali smo platiti oko 1,5 milijuna eura za 247 radnika  kojima smo prethodno platili otpremnine i uz sve to smo dali u zakup 12.000 hektara državnog zemljišta po bagatelnoj cijeni. Sjajna prilika, zar ne?

Bivša je vlada usvojila strategiju po kojoj će svakom investitoru subvencionirati radno mjesto. Nije li to kontraproduktivno na dulji rok?
To je promašen model. Investitor mora doći zato što su uvjeti poslovanja dobri u nekoj zemlji, a ne zbog subvencija. Država može znatno pomoći stvaranjem bolje poslovne klime, funkcionalna sudstva, infrastrukture, brzim postupkom dobivanja građevinskih dozvola. 

Hoće li Srbija zadržati određene strateške kompanije u svojem vlasništvu?
Strateške industrije već su pokrivene javnim poduzećima koja nećemo prodavati. Pojedina država neće sasvim prodavati, poput RTB Bora. Ući ćemo u privatizaciju, ali država će zadržati kontrolni paket. Sličan plan imamo za Telekom. Najbolji dugoročan plan privatizacije za takve kompanije izlazak je na burzu, čime će kompanije ostati dostupne domaćim mirovinskim i investicijskim fondovima i građanima.

Srbija je jedina država kroz koju prolazi plinovod Južni tok, čija je tvrtka za upravljanje osnovana kao off shore kompanija u Švicarskoj. Zašto je Srbija potpisala najnepovoljniji ugovor?
Cijeli projekt jako je značajan za Srbiju i sve zemlje u regiji. Postoje određene odredbe u ugovoru koje govore o tajnosti. Ja bih možda ispregovarao i drukčije, ali on je već prije ispregovaran i potpisan. Mogu samo planirati kako maksimizirati projekt. Najvažnija je energetska sigurnost za cijelu regiju. 

Bojite li se da ćete imati problema s EU tijekom pregovora jer je Energetska zajednica upozorila na to da je taj ugovor protivan europskim pravilima?
Na tim stvarima ćemo raditi u procesu postupanja i bit će predmet diskusija. 

Čujete li se često s hrvatskim kolegom?
Imali smo jedan dobar sastanak za posljednjeg posjeta predsjednika Ive Josipovića. Obavili smo više razgovora i sve je išlo u dobrom smjeru. To ćemo nastaviti. Svi bismo se zajedno trebali probuditi. Moramo smanjiti namete na gospodarstvo kako bismo prodisali. 

Ne slažete se s mjerama koje predlaže MMF?
Treba uraditi dvije stvari: štedjeti na mjestima gdje nepotrebno bacate novac, kao što su subvencije, a trošiti novac na poticanje gospodarstva, kao što je smanjenje poreznih nameta. Moramo napraviti takvu ravnotežu, pri čemu mislim da štednja nije smanjenje plaća i mirovina jer to generira manju potrošnju. Srbija je prije godinu dana zamrznula plaće i povećala poreze, što nas je gurnulo dublje u rupu. Bojim se da ćemo napraviti istu pogrešku. Još nismo donijeli ključnu mjeru – a to je smanjenje nameta na rad.

Znači li to smanjivanje javnih usluga za građane, poput zdravstva?
Ne. Kao i u Kanadi, zdravstveno osiguranje za sve građane plaćalo bi se iz proračuna. Zdravstvo se više ne bi financiralo iz doprinosa na plaće, nego iz proračuna. Time bismo dali adrenalinsku injekciju gospodarstvu.

Sindikati vas optužuju da radite samo za dobrobit poslodavaca?
Cilj je bogaćenje pojedinaca, da obitelji imaju više. Da bismo to ostvarili, ne možemo pumpati novac u njih, nego jačati gospodarstvo, što za sobom nosi bogaćenje cijelog društva. U lošem sustavu novac se u vrijeme rasta slijeva u mali broj džepova. Usto, država mora imati snažan socijalni sustav, od univerzalne zdravstvene zaštite do snažnog mirovinskog sustava. Svaka obitelj koja je socijalno ugrožena treba dobiti socijalnu zaštitu iz proračuna. No, moramo imati kontrolu takvih transfera. U Srbiji izdvajamo godišnje oko milijardu i pol eura za socijalni sustav, a novac ide na sva mjesta osim za pomoć ljudima kojima je ona stvarno potrebna. Subvencioniramo vrtiće u koje ljudi u džipovima dovode djecu. 

Poslodavci su pozdravili vaše mjere, ali su nezadovoljni povećanjem poreza. Kako funkcionirate s ministarstvom financija?
Dobro surađujemo. Razišli smo se u mojem ključnom prijedlogu o smanjenju poreznog opterećenja za sva poduzeća zbog deficita proračuna. Moja argumentacija bila je obrnuta, jer ako to ne uradimo, dovodimo se u veći rizik jer onda nećemo imati gospodarski rast. Biti zadužen 60 posto mnogo je veći problem s rastom od jedan posto nego s rastom od pet posto. Moj prijedlog je ključan za gospodarstvo, izvoz i smanjivanje sive ekonomije, koja je u Srbiji 30 posto. Sivu ekonomiju potiču porezni sustav i loš zakon o radu. Moramo imati progresivan sustav jer ovako nitko ne želi prijavljivati visoke prihode.

Imate li apsolutnu podršku vlade?
Ne postoji apsolutna podrška. Postoji stalno propitivanje odluka i stalno morate dokazivati da to što radite ima smisla. Tako to mora funkcionirati. Naši ljudi misle da postoji harmonija, a ona ne postoji ni u jednoj vladi.

Najistureniji ste član vlade kada je riječ o donošenju loših vijesti. Čiji je to izbor?
Moj. Želim promijeniti stvari, da izađemo iz živog blata u kojem se nalazimo. Prije toga morate prepoznati blato u kojem se nalazite i govoriti kako jest, bez uljepšavanja. Stvari izgledaju crno, ali to ne znači da nisam optimist kada je riječ o izlasku iz blata. 

Zajedno na treća tržišta

Gotovo sve države bivše Jugoslavije uništile su velike industrijske sustave, a Njemačka, primjerice, čuva Siemens. Treba li nam sličan sustav?

Kolektivno smo napravili veliku glupost i izgubili zajedničko tržište. Na ta su mjesta ušle strane kompanije, a naše su se gasile. Imamo prirodne prednosti, razumijemo se jezično i kulturološki. Naši proizvodi naći će lakše put na policama Srbije ili Hrvatske nego drugdje. To ne znači da ne treba zadržati specifičnosti, no upućeni smo na zajedničko tržište. Naše zemlje imaju kompanije iz namjenske vojne industrije koje imaju komplementarne proizvode. Razgovarao sam s hrvatskim kolegom kako unaprijediti suradnju na trećim tržištima. Ako možemo otvoriti ta tržišta, a Srbija intenzivno radi na tome, nema razloga zašto i hrvatske kompanije ne bi mogle sudjelovati.