Španjolci ovoga vikenda izlaze na birališta kako bi izabrali novi saziv parlamenta, no političkoj eliti prvi puta u deset godina u fokusu predizborne kampanje nije gospodarstvo. To sugerira da koja god politička opcija preuzme vlast, neće bitno mijenjati pravac ekonomske politike koji zabrinjava dio ekonomskiih analitičara te poduzetničku zajednicu.

Ugrožavanje jedinstva

Tamošnji politički promatrači tvrde kako su izbori 28. travnja najviše podijelili naciju od obnove demokracije 1975. godine. Umjesto gospodarstva, kampanja se temelji na identitetskim i nacionalno emocionalnim pitanjima, poput razine prava žena, Francova naslijeđa te neovisnosti Katalonije. Pokazala je to i TV-debata lidera najvažnijih stranaka održana u ponedjeljak. Primjerice, lideri konzervativne Narodne stranke Pablo Casado te čelnik stranke desnog centra Ciudadanos (Građani) Albert Rivera optužili su vladu socijalističkog premijera Pedra Sancheza da ugrožava jedinstvo Španjolske jer se zalaže za dijalog s katalonskim liderima.

Predizborne ankete pokazuju da je Socijalistička stranka u prednosti, ali bez dovoljno mjesta u parlamentu da vladu oformi samostalno. Trebat će joj podrška Podemosa, ali i dijela nacionalističkih stranaka, uključujući i katalonskih. Međutim, postotak neodlučnih birača je toliko visok da su u nedjelju svi scenariji mogući, a ponajviše ovise o tome koliko će glasova dobiti krajnje desni Vox. Naime, španjolski parlament vjerojatno će dobiti prve desničarske zastupnike od završetka Francove diktature. Takve teme kampanje dopušta ekonomska situacija s obzirom da Španjolska bilježi rast BDP-a već šestu godinu. Iako je stopa nezaposlenosti i dalje visokih 14,5 posto, prepolovljena je u odnosu na vrhunac iz 2013. godine. Štoviše, rast četvrtog gospodarstva eurozone konstantno nadmašuje jačanje cijelog područja zajedničke valute.

Takva dinamika trebala bi se nastaviti i ove godine. Međunarodni monetarni fond (MMF) predviđa da će španjolski BDP ove godine porasti 2,1 posto, daleko bolje od 1,3 posto rasta eurozone. Podršku rastu trebale bi dati osobna potrošnja, javna ulaganja te iznimno niske kamatne stope. Međutim, dok se političari bave nacionalnim temama, istraživanje državnog Centra za sociološke studije pokazuje kako je biračima najveća briga – nezaposlenost. No, to se ne odražava u političkoj debati.

Uznemiravanje zaposlenih

Jedan od razloga jest što većina nezaposlenih ne namjerava glasovati, a stranke ne žele “uznemiriti” zaposlene birače raspravom o dubokim i potencijalno bolnim reformama, pojašnjava za Reuters Federico Steinberg, ekonomist na madridskom Universidad Autonoma. “Nijedna stranka ne želi reći da će reforme koje namjeravaju poduzeti proizvesti gubitnike”, dodaje Steinberg. Što očekuje poslovna zajednica sažela je Ana Botin, čelnica najveće banke Santander u prošlotjednom obraćanju dioničarima.

“Nakon izbora trebamo se odmaknuti od kratkoročnih mjera i promovirati reformsku agendu s dugoročnom vizijom, inkluzivnim rastom i socijalnom kohezijom”, istaknula je Botin. Ono malo ekonomskih tema što su se probile u kampanji svode se na dvije jednostavne poruke – porezna reforma i očuvanje mirovina. Razlog je jasan – svaki četvrti birač je umirovljenik. Dok desničari obećavaju snažno rezanje poreznih stopa, ljevica cilja na povećanje proračunske potrošnje. Međutim, nijedna stranka nije detaljno objasnila kako će ta obećanja djelovati na proračunski deficit čije je smanjenje proteklih godina bilo prioritet za Madrid.