Da cijena hrane za Michelinove ocjenjivače restorana nije neki bitan čimbenik, govori i ova vijest. Hong Kong Soya Sauce Chicken Rice & Noodle, štand u singapurskom Chinatownu, dobio je Michelinovu zvjezdicu, piše Večernji list.
U tom dijelu singapurske četvrti redovi u kojima se čeka neko od jela nisu nikakva rijetkost, kako je napisao reporter Guardiana, no jedan je red ipak najduži, onaj ispred sada slavne pečenjare. Porcija piletine u sojinu umaku s rižom stoji oko 15 kuna, novac je to s kojim i u nas možete otići tek u obližnju pekarnicu.
Dnevno prodaju 180 pilića, 30 više nego prije uvrštenja na Michelinov prestižni popis. Što je još zanimljivije, ovo nije jedini takav štand kojemu su Michelinovi inspektori dodijelili svoje prestižno priznanje. Isto je dobio i Tang Chay Seng’s Hill Street Tai Hwa Pork Noodle poznat po mljevenom mesu s rezancima. Da biste okusili zbog čega su dva štanda u Singapuru dobila svoje zvjezdice, morat ćete čekati satima, toliki su, naime, redovi.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Gledam u Španjolskoj, na svakom uglu (maltene svakih 50 metara) se prodaje hrana, kvalitetna i u širokoj ponudi (razne vrste obroka i specijaliteta). Lokali niču i uvijek puni, kupaca na pretek – hrana ukusna i svježa. Ljudi hrle u te lokale, gdje brzo, nekomplicirano i prilično povoljno dobivaš velike porcije ukusne hrane za van (za ponijeti). Kuhinje pune radnika, radi se punom parom, šef prezadovoljan a najbitnije – i kupci. Stvorila se tu lijepa i unosna niša, između restorana i lokala brze hrane, koja iznimno florira. To bi bilo nešto i za nas (po gradovima i predgrađima), ali bi onda morali povećati kvalitetu i ponudu (šarolikost) i sniziti cijene (ne traži cijene za hrvatsku kvalitetu i cijenu hrvatske radne snage). Ne možeš to imati ako ćeš samo prodavati bureke i ćevape, a ni njih ne znam napraviti kao recimo Bosanic, Makedonci ili Turci. O prilozima da ne pričamo. Dakle, tko zna, taj zna. S dobrom idejom i dobrom kvalitetom i uslugom i primjerenim cijenama možeš nešto pokrenuti i animirati druge.
Uključite se u raspravu