Tomislav Nikolić, predsjednik Srbije i premijer Aleksandar Vučić, kao i predsjednik Kine Xi Jinping složili su se prošlog tjedna za vrijeme posjete kineskog izaslanstva Beogradu da je obnova pruge Beograd-Budimpešta, stare više od sto godina, koja bi skratila vrijeme putovanja sa osam na tri sata, projekt od strateške važnosti.
Kako se onda dogodilo da prilikom posjete kineskog predsednika u Beogradu nije potpisan nijedan dokument za taj posao, pita Politika. Krajem prošlog tjedna veleposlanik Kine u Srbiji Li Manchang prenio je Tomislavu Nikoliću da je od svog predsjednika Xi Jinping dobio zadatak da odmah krene u realizaciju svih projekata koji su dogovoreni tijekom posjete. Nikolić i Li Manchang složili su se da su projekti vezani za Željezaru Smederevo i izgradnju pruge Beograd-Budimpešta apsolutni prioriteti.
900milijuna
najviša je cijena koja se navodi za projekt obnove pruge Beograd-Budimpešta
Pripreme duge šest mjeseci
Kako doznaje Politika, razlozi zašto se na popisu više od 20 sporazuma Srbije i Kine nije našao nijedan dokument koji se odnosi na prugu Beograd-Budimpešta – koja bi bila vrlo korisna za Srbiju, Mađarsku, ali i cijelu regiju jer bi ubrzala transport ljudi i robe prema središnjoj i zapadnoj Europi – jednim dijelom su i pravne prirode. Ugovor, koji nije obvezujući, na inicijativu Kineza, pripremao se duže od šest mjeseci. Ali, zbog nemogućnosti da se on uskladi s regulativom Europske unije od njegovog potpisivanja se odustalo u posljednjem trenutku.
Trenutno se, kažu izvori Politike, traži način financiranja tog posla, koji bi se uklopio u veliki kineski projekt Novi put svile, a pregovori na tu temu još traju, iako je ugovor općeg tipa za taj projekt potpisan 24. studenoga 2015. godine kada je Vučić u Pekingu bio na summitu Kine i 16 država središnje i istočne Europe. On je tada objasnio da će projekt kreditirati kineska Exim banka s kamatom do dva posto, a izvođač radova trebala bi biti kompanija China Road and Bridge Corporation (CRBC).
Međutim, još se procenjuje koliko bi pruga od Beograda do Budimpešte mogla stajati. Postoje razne procjene, a kreću se od 500 pa do 900 milijuna eura. Okvirnim ugovorom predviđeno je da se komercijalni pregovori završe do 30. rujna 2016. godine, a da se u roku od 30 dana utvrdi Sporazum o kreditiranju. Goran Nikolić, suradnik instituta za Europske studije, smatra da je za tu prugu koncesija najbolje rešenje kako Srbija ne bi povećavala svoj javni dug.
Kako zadovoljiti Kineze?
Na taj način projekt se ne bi financirao iz proračuna ili kredita koji bi Srbija dobila od Kineza. "U tom slučaju, trebali bi biti fleksibilni prema kineskim zahtjevima i dati im što duže razdoblje korištenja te pruge", smatra Nikolić. Politika, međutim, prenosi neslužbene izjave iz Beograda, prema kojima Kineze koncesija kao način financiranja ne zanima, uostalom, ona nije ni predviđena okvirnim ugovorom. Drugi problem je usklađivanje s europskom regulativom. Goran Nikolić tvrdi da Europa ne gleda dobronamjerno na kinesku inicijativu "16 plus jedan" i povezivanje Kine sa zemljama regije.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu